Moralni poraz svijeta u Gazi sve bi nas trebao postidjeti

Dok se grupa od 20 država (G20) sastala u Brazilu ove sedmice, broj mrtvih u sukobu u Gazi približava se cifri od 30.000. Nadam se da će to ministrima vanjskih poslova koji se sastaju u Rio de Janeiru dati razlog da razmisle o tome šta njihove države jesu ili nisu uradile da ovo zaustave.

Nije vijest reći da je rat u Gazi nemilosrdan i primjer krajnjeg humanitarnog neuspjeha. Nema potrebe da ponavljamo očito. Dozvolite mi da vas, umjesto tog, u ime svojih kolega humanitaraca, upozorimo ne samo na ono što se dešava danas, nego i ono od čega strahujemo kada je riječ o sutra.

Cijela populacija lišena čovječnosti

Događanja u Gazi u proteklih 138 dana bez premca su kada je riječ o intenzitetu, brutalnosti i obimu. Deseci hiljada ubijenih, ranjenih ili zarobljenih su ispod ruševina. Cijela naselja sravnjena su sa zemljom. Stotine hiljada ljudi su raseljene, žive u užasnim uvjetima dok dolazi zima. Pola miliona ljudi je na ivici gladi. Nemaju pristupa osnovnim potrebama: hrani, vodi, zdravstvenoj njezi, toaletima. Cijela jedna populacija lišava se čovječnosti.

Zločini koji su zadesili narod Gaze i humanitarna tragedija koju proživljavaju, tu su za cijeli svijet da ih vidi, dokumentovali su ih hrabri palestinski novinari, kojih je u tom procesu isuviše ubijeno. Niko se ne može pretvarati da ne zna.

Niko se ne može pretvarati ni da ne zna da humanitarne agencije daju sve od sebe: blizu 160 naših kolega je ubijeno, ali naši timovi i dalje dostavljaju hranu, lijekove i čistu vodu za piće. Radimo sve što možemo, uprkos sigurnosnim rizicima, kolapsu pravne države, ograničenjima pristupa i ličnim tragedijama. Uprkos ukidanju sredstava za najveću organizaciju UN-a u Gazi. I uprkos namjernim pokušajima da nas diskredituju.

Humanitarna zajednica koju predstavljam upravo je objavila plan u kojem se navodi šta nam je potrebno da povećamo protok pomoći u i širom Gaze. Ništa od toga nije nerazumno: sigurnosne garancije; bolji humanitarni sistem obavještavanja da se smanje rizici; telekomunikacijska oprema; uklanjanje neeksplodiranih ubojitih sredstava; korištenje svih mogućih ulaznih tačaka.

Iako često govorim da je nada valuta humanitaraca, nemam velike nade da će nam vlasti dati ono što nam treba da radimo. Niko ne bi bio sretniji od mene ako se dokaže da sam u krivu.

‘Goli minimum’

Znamo bez trunke sumnje da će humanitarne agencije biti okrivljene, već nas krive za nedostatak pomoći u Gazi, uprkos hrabrosti, posvećenost i žrtvovanju svih naših timova tamo. Ali, nemojte se zavaravati: nestašice svega s koje narod Gaze trpi tako su velike da nikakva količina pomoći nije dovoljna.

Prepreke na koje nailazimo na svakom koraku tako su ogromne da možemo pružiti samo goli minimum.

Napadi 7. oktobra na Izrael su užasni. Osudio sam ih u više navrata i nastavit ću to činiti. Ali, oni ne mogu opravdati ono što se dešava svakom djetetu, ženi i muškarcu u Gazi.

Moja poruka ministrima vanjskih poslova G20 je jasna: Molili smo Izrael, kao okupatorsku silu u Gazi, da omogući isporuku pomoći, ali s malo ili nimalo uspjeha. Pozivali smo da se odmah i bezuvjetno oslobode svi taoci s malo ili nimalo uspjeha.

Pozivali smo uključene strane da poštuju svoje obaveze na koje ih obavezuju međunarodni humanitarni i zakon o ljudskim pravima s malo ili nimalo uspjeha. Pozivali smo zemlje koje su prestale da finansiraju UN-ovu agenciju za palestinske izbjeglice (UNRWA) da promijene svoju odluku sa malo ili nimalo uspjeha.

Danas vas, članovi G20, molimo da upotrijebite svoje političko vodstvo i utjecaj da pomognete u okončanju ovog rata i spasite ljude u Gazi.

Imate moć da napravite razliku. Iskoristite je.

Vaša tišina i izostanak akcije samo će dovesti do toga da se još žena i djece baci u otvorene grobnice Gaze.
Humanitarne agencije čine sve što mogu. A vi?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Ovaj članak prvobitno je objavljen u brazilskom dnevnom listu Folha.