Od koje je ‘namirnice’ napravljen Miloš Lukić

Kakva to osoba možeš biti pa da javno, pred mikrofonima i kamerama, izjaviš, pozivajući se na „narodnu izreku“, kako „postoje namirnice od kojih se pita ne pravi“. Ovu bedastoću, koja s narodom i njegovim izrekama (a ima ih pametnih, mudrih, poučnih da im se broja ne zna) blage veze nema, izrekao je prošle sedmice pred Sudom Bosne i Hercegovine vršitelj dužnosti direktora Službenog glasnika bh. entiteta Republika Srpska Miloš Lukić, „dobar čovjek, veliki patriota, odličan rukovodilac, koji odgovorno izvršava sve svoje obaveza“, na čemu su mu „zahvalni na toj posvećenosti“, kako ga je velikodušno nahvalio predsjednik RS-a Milorad Dodik.

Istina, nije Dodik pohvale (su)optuženiku za nepoštivanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta „uručio“ lično, jer se, kako je sam kazao, ne osjeća sigurno u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, ali mu je, „misleći na njega [Lukića]“, poruku poslao preko društvenih mreža. Jer, (razdvojeno) suđenje dvojcu koji „ne priznaje Schmidta i njegove odluke“, kao i većina institucija i stanovnika RS-a, „dobija na značaju s Lukićem, jer žele da pošalju poruku da će tako proći svako ko bude branio nacionalni interes i izvršavao odluke Narodne skupštine RS-a“.

‘Miloš sa kojim možemo pred Miloša’

No, vratimo se Lukiću – „Milošu sa kojim možemo pred Miloša“ (Obilića) – koji je na suđenje (ne strahujuću za vlastitu sigurnost, za razliku od nekih, važnijih, bitnijih, ključnih, onih kojih da nema ne bilo ni RS-a) stigao nasmijan, raspoložen, dočekan aplauzima stranačkih apartčika, ministara, uhljeba… Kada je saslušao optužnicu, koja bi ga mogla „koštati“ pet godina zatvora, opet je Miloš, kojeg se ne bi postidio ni imenjak i žrtvenik sa Kosovskog boja od prije 635 godina, bio veseo, razdragan, raspričan, čak je pokušao biti duhovit. Samo pokušao…

„Imali smo priliku da vidimo blijedu predstavu blijedog Tužilaštva [Bosne i Hercegovine], na osnovu blijedo napisane optužnice“, jasno je opisao sve ono što ga je blijedo snašlo u sudnici, dodajući kako se optužnice, suđenja i (eventualne) zatvorske kazne ne boji, jer je „zakonski radio svoj posao i izvršavao odluke institucija RS-a“. I da je tu stao, da se nastavio smijati i pozdravljati s razdraganim simpatizerima, a da pravne stvari ostavi svom branitelju, spomenuo je tu „namirnicu od koje se ne pravi pita“. Možda mu se „otelo“, možda ga je „ponijela“ radost što je u centru pažnje, što ga tretiraju gotovo kao onoga u čijim je mislima.

I ko kaže da „narodna izreka“ o „namirnici od koje se pita ne pravi“ nije smiješna i duhovita – pa svi oni koji su, u „audijima“, „passatima“ i ostalim službenim limuzinama, stigli pred Sud Bosne i Hercegovine da pruže podršku „Milošu umjesto Miloša“ grohotom su se nasmijali. Šega je ta „dosjetka“ bila državnom ministru Staši (nasilje u porodici) Košarcu, državnom zastupniku Radovanu („Republika Šumska“) Kovačeviću, dvojici (kako se zvanično i po ključu odlučuje) bošnjačkih ministara u Vladi RS-a, Denisu Šuliću i Zlatanu Klokiću, šefu Kluba poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Narodnoj skupštini RS-a Igoru Žuniću, neizostavnom na ovakvim hepeninzima Bošku (desetljećima na budžetskim jaslama) Tomiću…

Bolje je pet, nego 12 godina zatvora

Ko će znati šta sve misli i zna, čemu se nada i šta očekuje Miloš Lukić, koji je dobrovoljno, nakon telefonske sjednice entitetske Vlade, postao vršilac dužnosti Službenog glasnika RS-a kada to niko nije htio (prethodnici Milka Devušić i Vladimir Janković su se „elegantno“ povukli sa te funkcije). Čim je preuzeo „vruću“ funkciju, 9. jula prošle godine objavio je Ukaz predsjednika RS-a o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a, direktno se suprostavljajući Schmidtovim izmjenama u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine te se, kako tvrdi njegova odbrana, suočio s optužnicom za „udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine“.

Vidjeli smo da Lukić nije duhovit, daleko od toga; moguće je da je naivan, ali to ne znači da ne zna u kakvu je igru uletio i kakve benefite iz ovog sudskog procesa želi i može izvući. Neke je već dobio – „Miloš s kojim možemo pred Miloša“, dočekan je kao zvijezda pred državnim Sudom (istina, pred samo nekoliko desetaka SNSD plaćenika), ako i bude osuđen maksimalno može dobiti pet godina „vršenja dužnosti“ u Vojkovićima, dok bi mu u slučaju da nije potpisao Dodikov ukaz prijetilo 12 godina (strogog) zatvora. No, sad je na vjetrometini, zajednička optužnica protiv njega i Dodika je ostala ista, isti su tužioci i sudinica, ali je suđenje razdvojeno, šta će ako se Dodik (još jednom) izvuče, a on bude presuđen i postane kolateralna šteta?

Ustvari, Lukić je već „kolateral“, jer, tiskajući se uz njega, grleći ga, aplaudirajući mu, šaljući mu poruke preko društvenih mreža, medija, „imajući ga u mislima“ i promovirajući ga u rodoljuba i heroja bez herojskog čina, Dodik, Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić, Košarac, Kovačević, Šulić, Klokić… itekako politički profitiraju i bildaju SNSD mišiće. Lokalni izbori su za nepunih osam mjeseci, pa već sada treba narod uvjeriti da su za visoke cijene i male plate, siromaštvo i bijeg (uglavnom mladih) ljudi na Zapad, loše obrazovanje i zdravstvo… krivi oni koji žele osuditi i u zatvor poslati predsjednika RS-a, oteti (državnu) imovinu, napraviti od RS-a praznu ljušturu…

Šesti mart neće proći bez Sanje Vulić

Naslušat ćemo se narednih mjeseci izjava i poruka iz RS-a kako „ovdje nema osnova za bilo kakvo suđenje, ali ima potrebe za potpuno novi model Bosne i Hercegovine“; „svi kojima je normalno i pristaju na ovo suđenje pristaju na ponižavanje Bosne i Hercegovine“; „ovo nije suđenje Dodiku i Lukiću, nego suđenje RS-u“; „Sud [Bosne i Hercegovine] donosi ozbiljne odluke, je li moguće da ostajemo nijemi samo zato što se ovo dešava Dodiku i Lukiću“; „nelegitimni Schmidt optužuje legalnog i legitimnog predsjednika RS-a“… ali interes javnosti je, uključujući RS, sve manji.

Da li će sudski proces optuženima biti ponovo sastavljen znat ćemo 6. marta, jer je naredno ročište za taj dan zakazano i za Dodika, i za Lukića. Hoće li i tada „Miloš umjesto Miloša“ biti veseo i nasmijan, hoće li predsjednik RS-a smoći hrabrosti i, uprkos „obavještajnim podacima iz samog Suda Bosne i Hercegovine“, izložiti se strašnim prijetnjama i „mogućem atentatu“ još je rano reći, ali je sigurno da će se na suđenju pojaviti Sanja Vulić. Što garantira nove psovke, uvrede, provokacije, prostačenje i „duhovitost“ tipa „namirnica od koji se pita ne pravi“, propraćene smijehom i aplauzima. Sve do presude, a onda…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.