Bosanski ‘politički vukovi’ ili evropski ‘umiljati janjci’

Da li ćemo, umjesto ucjena, ultimatuma, blokada, nedosljednosti, političke i svake druge trgovine, krenuti dugim, iscrpljujućim, ali perspektivnim evropskim putem znat ćemo vrlo brzo.

Rano je za zaključke, optimizam bez pokrića, povjerenje u one koji nas bjesomučno varaju i pljačkaju desetljećima (Al Jazeera)

Da ne bi bilo zabune i naknadnih „pojašnjenja“, odmah u startu razjasnimo: gotovo sve što o evropskom putu Bosne i Hercegovine misli, radi i govori predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik sušta je suprotnost od onoga što je dobro, realno i afirmativno. No, u četvrtak je (bar) jednom bio u pravu: preporuči li Evropsko vijeće 24. marta Evropskoj komisiji početak pregovora Evropske unije s Bosnom i Hercegovinom a ne odredi precizan datum, „kao da ništa nije urađeno“, onda se „Evropa igra sa nama“, „želi nas samo verbalno, a čini sve da u Uniju ne uđemo“…

Podržan partnerima u vlasti na državnom nivou – predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Draganom Čovićem i predsjednikom Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nerminom Nikšićem (ispred i u ime „Trojke“) – gotovo ultimativni zahtjev čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrfata, koji će i „pismeno biti poslan u Brisel“, donekle ima uporište i razloge, jer se striktan datum početka pregovora može prolongirati i uslovljavati, pogotovo što u junu slijede izbori za Evropski parlament, bit će formirana nova Evropska komisija, a šta će se onda dešavati…

Za Brisel ide ‘strogo, a pravedno’ pismo

Da, svašta se (negativnog) može dogoditi u narednom periodu – zato hoćemo precizan datum početka pregovora, jer nas čeka veliki posao, trebat će nam mnogo stručnih i kvalificiranih kadrova, valja popuniti bezbroj formulara, odgovoriti na stotine hiljada pitanja, mijenjate brojne zakone, donositi nove odluke, mijenjati Ustav države… ukratko -prilagođavati se pravilima i standardima Evropske unije, kojoj nepokolebljivo i ustrajno stremimo; da malo unaprijed parafraziram pismo vladajućih koje, kako su pojedinačno i sveukupno poručili, kane poslati u sjedište eurobloka.

E sad, kada će biti poslano to, sudeći po najavama, „strogo a pravedno“, pismo u Brisel – prije ili poslije nakon što bh. vlasti ispune ono što su davno trebali učiniti – znat ćemo uskoro, kraj februara je blizu, a do tada je rok da se isporuči reducirani kontigent u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine usvojenih zakona i pokaže da se ima „pokrića“ za poruke kojima bezuslovno nešto traže. I to ne samo „onako“ napravljenih i usvojenih zakona, manjkavih i sebi prilagođenih, inkompatibilnih sa standardima i pravnom stečevinom Evropske unije i mjerodavnih međunarodnih institucija (podsjetimo samo na Zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću).

Nije slanje tog pisma toliko bitno, nije čak najvažnije ni šta se to desilo u sedmicu-dvije, kada su pojedini nositelji bh. vlasti od eurokočničara (za sada) verbalno postali najglasniji zagovaratelji europuta. Nesumnjivo je da je posljednji desetodnevni diplomatski tsunami na Bosnu i Hercegovinu dao određene rezultate, ali je teško povjerovati da je samo to uzrok i razlog kooperativnosti i naglog zaokreta. Ucjene, ultimatumi, neprimjereni diktati, nekulturne i drske poruke i psovke… odjednom su, barem na „najvišem nivou“, nestali i ustupili mjesto kooperativnosti. Kakve i do kada, tek ćemo vidjeti.

E kad je Dodik ‘popustio’ oko Ustavnog suda BiH…

Počelo je obećavajućom posjetom predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, u pratnji premijera Nizozemske i Hrvatske, Marka Ruttea i Andreja Plenkovića; uslijedila je oštra i ciljana na određene osobe retorika pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju Jamesa O'Briena; pa nedvosmislena poruka visoke delegacije NATO-a da Bosna i Hercegovina ostaje kredibilan i zahvalan partner Alijanse; što je potvrdio i njemački ministar odbrane Boris Pistorius; nije bila nevažna ni podrška predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar; najvažnija je došla na kraju, kada je direktorica za Evropu i Centralnu Aziju u Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst poručila da će za početak pregovora biti dovoljno usvojiti tri zakona i početi pregovore s Frontexom.

I, gle čuda, samo par sati nakon što su čelnici vladajućih stranaka na državnom nivou poručili da će ispuniti evropske zahtjeve, uz apel da se za to dobije datum početka pregovora, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na vanrednoj sjednici usvojilo odluku o započinjanju pregovora s Evropskom agencijom za upravljanje operativnom saradnjom na vanjskim granicama, već rečenim Frontexom. Najavili su tako da bi se, nakon dugo vremena, još od 2019. godine, kada je iz Brisela stiglo 14 preporuka i osam plus jedan uvjet, moglo nešto ohrabrujuće i konkretno očekivati. Čak je i Dodik „popustio“, pa je priču o o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i statusu troje stranih sudija u njemu, što mu je sve do sada bila „crvena linija“, najavio za april.

Ostalo je još „samo“ dogovoriti se i u oba doma državnog Parlamenta usvojiti tri zakona: o Sudu Bosne i Hercegovine; o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti; o sukobu interesa u institucijama vlasti. Možda se to desi na novoj sesiji vladajućih, najavljenoj za kraj iduće sedmice u Mostaru, nije isključeno da se međusobni prijedlozi i preporuke dogovore i definiraju kasnije, ali vremena ponestaje, februar je „kratak“, iako prijestupni, s jednim danom „viška“, a za „popravni“ vremena neće biti.

Dogovore li se domaće snage, finiširaju li uspješno još jednu evropsku ponudu koja se ne odbija, vjerovatno će i visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt „imati razumijevanja“ i još malo ih „pričekati“ da se, nakon aktuelnih evropskih obaveza, naknadno usaglase oko „tehničkih“ izmjena Izbornog zakona, odnosno poboljšanja u segmentu integriteta izbora. Najava HDZ-a BiH da će i dalje insistirati na izmjeni kod izbora člana državnog Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda mogla bi usporiti, pa čak i stopirati usvajanje tri bitna zakona, ali ne bi se trebalo sumnjati u pragmatičnost hrvatske stožerne stranke i njenog lidera.

Evropska unija nas ‘voli’ zbog svog interesa

Rano je za zaključke, optimizam bez pokrića, povjerenje u one koji nas bjesomučno varaju i pljačkaju desetljećima. Znaju sve to u Evropskoj uniji, ali im i dalje „gledaju kroz prste“ i nude novu šansu. I to, uglavnom, ne zbog nas, nego iz vlastitih interesa: sigurnosnih – Zapadni Balkan je „meki trbuh“ Evrope, uvijek mogući (novi) krizni problem; ekonomski – naše tržište jeste malo, ali je ipak tržište, ali su zato rudna bogatstva neprocjenjiva te izvori energije, pogotovo obnovljivi, nepresušni; ljudski potencijal – već smo im ga mnogo isporučili, a potražnja sa Zapada je i dalje ogromna.

Da li će (bosanskohercegovački) „politički vukovi“, kako ih je nazvao jedan od čelnika „Trojke“, umjesto ucjena, ultimatuma, blokada, nedosljednosti, (svih vrsta) trgovine… postati evropski „umiljati janjci“ i konačno povesti nas na dug, iscrpljujući, ali perspektivan put, znat ćemo vrlo brzo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada