Politička moć arapsko-američke zajednice došla u prvi plan

Jedan od najvećih političkih događaja u Sjedinjenim Američkim Državama koji je dobio nedovoljno pažnje nakon nevjerovatnog poraza demokrata na izborima 5. novembra jeste politički uspjeh arapsko-američke zajednice.

Nova generacija političkih aktivista je izrasla i zaslužila reprezentaciju u neviđenom broju i utjecaju za zajednicu koja broji 3,5 miliona američkih Arapa, u biranju i imenovanju političkih funkcija. Osnivanjem pokreta Uncommitted tokom demokratskih predizbora, prvi put su stavili američke Arape na izbornu mapu i učinili da vanjskopolitičko pitanje genocida koji Izrael vrši u Gazi postane nacionalno moralno pitanje.

Demokratska stranka je potcijenila moć ove nove generacije i intenzitet bijesa građana, što ih je skupo koštalo na izborima.

Ono što se zbilo u arapsko-američkoj zajednici klasična je američka priča. Oni su, kao i druge zajednice, započeli svoju potragu za političkim utjecajem kao nepoznata imigrantska grupa koja je postala dinamična nakon što su politički događaji ugrozili njihovu dobrobit i motivisali ih da nešto poduzmu.

Mobilizacija američkih Arapa počinje od neznatnog učešća u predsjedničkim kampanjama Jessea Jacksona iz 1984. i 1988. godine za Demokratsku stranku. Jackson je bio prvi ozbiljni predsjednički kandidat koji je uključio Amerikance arapskog porijekla kao delegate za Konvenciju Demokratske stranke, dio njegove Koalicije Rainbow (duga) koja obuhvata “bijelce, Hispanoamerikance, crnce, Arape, Jevreje, žene, starosjedioce, male farmere, biznismene, ekološke aktiviste, mirovne aktiviste, mlade, stare, homoseksualce i osobe sa invaliditetom koji čine američki mozaik“.

Registracija birača

Njegova kampanja potaknula je registraciju birača unutar arapsko-američke zajednice, koja se nastavila u naredne tri decenije. Do 2020. godine, gotovo 90 posto američkih Arapa bilo je registrovano za glasanje. Do 2024. godine, blok birača američkih Arapa, u svojoj širokoj koaliciji s drugim grupama, bio je dovoljno veliki da utječe na ishode u ključnim neopredijeljenim (swing) državama, posebno u Michiganu i Pennsylvaniji.

Napadi 11. septembra i naknadne reakcije dodatno su motivisali američke Arape da se uključe u politiku. Mnogi članovi ove zajednice odbili su živjeti u strahu, pokušavajući izbjeći zastrašivanja i klevete koje su dugo držale njihove roditelje i bake i djedove politički pokornim i neaktivnim.

Kao što mi je rekao Omar Kurdi, osnivač organizacije Arab Americans of Cleveland: „Više nismo bili tihi jer smo uvidjeli opasnosti po nas ako smo tihi i politički neaktivni. Odbili smo živjeti u strahu od politike. Od tada smo ponosni, samopouzdani i aktivni u javnosti. Više ne prihvatamo mrvice, želimo svoj dio kolača i sada razumijemo kako možemo na tome raditi.“

Kao rezultat toga, tokom protekle dvije decenije, američki Arapi su ušli u javnu sferu i politiku na svim nivoima: od lokalnih, gradskih i okružnih pozicija do državnih i saveznih.

Izabrani zvaničnici kažu da su uspjeli jer su ih njihovi birači poznavali i vjerovali im. Kandidati koji su osvojili državne i nacionalne kongresne mandate, poput Rashide Tlaib u Michiganu, inspirisali su stotine mlađih Amerikanaca arapskog porijekla da uđu u politiku.

Uspješna iskustva u gradskoj politici edukovala su novajlije o tome kako mogu utjecati na donošenje odluka, poboljšati svoje živote i služiti cijeloj zajednici. Na lokalnom nivou su savladali osnove politike, kako mi je rekao jedan aktivista iz Ohija, „poput lobiranja, vršenja pritiska, protesta, obrazovanja javnosti, postizanja konsenzusa i stvaranja koalicija zasnovanih na zajedničkim vrijednostima, problemima i ciljevima“.

Bidenova administracija podržala Izrael

Sav taj zamah, akumuliran tokom godina, objedinjen je u pokretu Uncommitted 2024. godine. Kako je Bidenova administracija bezuvjetno podržavala Izrael u vršenju genocidnog nasilja u Palestini i Libanu, arapsko-američki aktivisti su krenuli koristiti svoj novootkriveni utjecaj kao birača u izbornoj politici.

Pridružili su se istomišljenicima, aktivistima za socijalnu pravdu iz drugih grupa koje su vodeće političke stranke dugo uzimale zdravo za gotovo, uključujući američke muslimane, crnce, Hispanoamerikance, mlade, progresivne Jevreje, crkve i sindikate, i poslali snažnu poruku tokom predizbora da neće podržati Bidenovu kandidaturu za reizbor ako ne promijeni svoj stav o Gazi.

Iz kampanje su se nadali da će deseci hiljada birača na predizborima poslati demokratama snažnu poruku glasom „neopredjeljeni“, ali su zapravo stotine hiljada demokrata to učinile u šest ključnih država. Ove cifre bile su dovoljne da pošalju 30 neopredijeljenih delegata na Nacionalnu konvenciju Demokratske stranke u avgustu, gdje bi mogli lobirati kod svojih kolega da oblikuju nacionalnu platformu stranke.

Jedan aktivista koji je bio uključen u ovaj proces rekao mi je da su uvjerili 320 od 5000 drugih delegata da podrže njihov zahtjev za stranačkom posvećenošću primirju u Gazi i embargu na oružje Izraelu, što je bilo nedovoljno da se promijeni stav stranke, ali dovoljno da se dokaže da djelovanje iznutra u političkom sistemu vremenom može pomaknuti stvari u boljem pravcu.

Međugeneracijska podrška i motivacija bili su veliki faktori u uspjehu pokreta Uncommitted. Izvršna direktorica Instituta za arapsko-američka pitanja Maya Berry, koja je uključena u ovakve aktivnosti već tri decenije, rekla mi je da su američki Arapi uvijek bili na političkim pozicijama, ali u malom broju, pa su imali malo utjecaja. Međutim, naučili su kako sistem funkcioniše i pružili su vrijedne uvide kada je ove godine došlo vrijeme za djelovanje. Spomenula je Abbasa Alawiyeha kao primjer, koji je suosnivač Nacionalnog pokreta Uncommitted i radio je kao kongresni službenik dugi niz godina.

Neistražen teren

Tačan doprinos pokreta Uncommitted porazu Demokratske stranke trenutno je predmet usijanih rasprava. Jedan aktivista mi je rekao da je pokret „postavio američke Arape u centar politike Demokratske stranke, predvodio progresivne, pomogao Harris da izgubi u neopredijeljenim državama, i na nacionalnom nivou skrenuo pažnju na Gazu, povlačenje investicija i moralna pitanja na načine na koje to ranije nismo mogli“.

Sve se to dešava na neistraženom terenu, bez jasne slike mogu li američki Arapi utjecati na obje stranke, i Demokratsku i Republikansku, koje bi se sada mogle boriti za njihove glasove.

Jedan arapsko-američki aktivista u 30-im je dodao: „Oslobođeni smo od demokrata koji su nas uzimali zdravo za gotovo, i mi američki Arapi smo sada službeno odlučujući glas.“

Drugi aktivisti s kojima sam razgovarao misle da bi iskustvo izbora moglo postaviti temelje za veći pokret protiv proizraelskog lobija AIPAC, iako bi to zahtijevalo prevazilaženje sljedeće prepreke – osnivanje Političkih akcijskih odbora (PAC) i prikupljanje značajnih sredstava.

To je mogućnost za neko buduće vrijeme. Za sada je važno prepoznati da je nacionalni nivo političkog napora američkih Arapa rođen iz vatre i razaranja genocida SAD-a i Izraela u Palestini i Libanu. Vrijeme će pokazati može li to poboljšati općenito stanje američkih Arapa i svih Amerikanaca.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.