Trump će morati pronaći pravi balans u Afganistanu

Otkako je Donald Trump ponovo izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, intenzivirana je diskusija o tome kako bi mogle izgledati politike njegove administracije prema Afganistanu.

Mnogi predviđaju stroži stav prema talibanima, ali pažljiviji pogled na Trumpovo dosadašnje postupanje i izjave o ovom pitanju ukazuju na to da vjerovatno neće napraviti drastične promjene u pragmatičnoj i čvrsto antiintervencionističkoj politici koju je provodio tokom svog prvog mandata.

Tokom svog prvog predsjedničkog mandata, Trump je jasno izrazio svoj stav protiv dugotrajnih stranih angažmana, a posebno protiv dugogodišnjeg prisustva SAD-a u Afganistanu. On je inicirao Sporazum iz Dohe iz 2020. između SAD-a i talibana, koji je otvorio put za povlačenje SAD-a iz te države i na kraju omogućio povratak talibana na vlast.

Sporazum iz Dohe bio je značajna prekretnica u američkoj strategiji prema Afganistanu. Nezadovoljan napretkom politike svoje administracije prema Južnoj Aziji, frustriran percipiranim nedostatkom odgovornosti među vojnim savjetnicima i željan da dokaže svom biračkom tijelu da zaista može okončati jedan od najdužih i najskupljih američkih ratova, Trump je počeo tražiti brzi izlaz iz Afganistana. Kada tradicionalne strategije nisu uspjele polučiti održiv plan izlaska, ušao je u direktne pregovore s talibanima kako bi okončao sukob.

Nakon što je ponovo izabran, Trump će vjerovatno ostati pri ovom poslovnom pristupu vanjskoj politici, koji je i dalje popularan među njegovim biračima, i preferirati pragmatične dogovore nad skupim konfrontacijama i vojnim uplitanjima u Afganistanu i drugdje.

I talibani izgleda vjeruju da bi im Trumpov drugi mandat mogao koristiti. Afganistanska vlada se naprimjer nada da će buduća Trumpova administracija „poduzeti realistične korake prema konkretnom napretku u odnosima između ove dvije države i da će obje nacije biti u stanju otvoriti novo poglavlje u odnosima“, napisao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova  Abdul Qahar Balkhi u objavi na platformi X u novembru, nedugo nakon Trumpove pobjede na američkim izborima.

Optimizam talibana kada je riječ o budućim odnosima proizlazi iz njihovih pozitivnih interakcija s prvom Trumpovom administracijom. Uostalom, prva Trumpova administracija je direktno pregovarala s talibanima, započela proces povlačenja SAD-a iz Afganistana i pripremila teren za njihov povratak u Kabul.

‘Amerika na prvom mjestu’

Međutim, iako je on bio otvoreniji za pragmatičnu saradnju s talibanima nego predsjednik Joe Biden i čvrsto protiv bilo kakve direktne vojne konfrontacije, Trump vjerovatno neće dozvoliti talibanima da rade šta žele od države niti će im dati sve što im je potrebno, a da ne plate cijenu. Ako talibani ne naprave progres u ispunjavanju obaveza istaknutih u Sporazumu ih Dohe, naprimjer, Trump će vjerovatno smanjiti američku pomoć ili će je uvjetovati opipljivim napretkom na specifičnim poljima.

Trump dosljedno zagovara smanjenje inostrane pomoći kao dio pristupa „Amerika na prvom mjestu“, i mogao bi značajno smanjiti američku pomoć Afganistanu bez da ponudi razlog ili uvjet. Isto tako, ne bi oklijevao da uvede teške ekonomske sankcije vladi talibana ako zaključi da ona na neki način šteti američkim interesima.

Američka humanitarna pomoć od gotovo 40 miliona dolara sedmično, koju SAD šalje otkako su talibani preuzeli vlast, predstavlja važan izvor novca za osiromašeno stanovništvo Afganistana. Svako ograničenje ili smanjenje američke pomoći imalo bi značajne posljedice po njihovu dobrobit i krhku afganistansku ekonomiju. Takva odluka bi produbila ekonomsku krizu u Afganistanu i dodatno narušila napredak u obrazovanju, zdravstvu i sigurnosti opskrbe hranom.

U periodu nakon Trumpovog prvog mandata, globalna pažnja više nije usmjerena na Afganistan. Nakon povlačenja SAD-a i s početkom po svijet važnih sukoba u Ukrajini i Palestini, Afganistan je postao donekle periferno pitanje u vanjskoj politici Washingtona. Kao predsjednik koji se zalaže za „Ameriku na prvom mjestu“ koji će morati provesti značajno vrijeme baveći se krizama na Bliskom istoku i Evropi, vrlo je vjerovatno da će Trump tretirati Afganistan kao problem koji je već riješen.

Međutim, Trumpove izolacionističke tendencije u vanjskoj politici, uz smanjenje pomoći i ekonomske sankcije koje bi mogao nametnuti talibanima, mogle bi lako rezultirati kolapsom afganistanske ekonomije i ponovo pretvoriti Afganistan u hitan problem za SAD i njegove saveznike.

Trumpov neintervencionistički stav

Ekonomski kolaps Afganistana mogao bi pokrenuti novu migracijsku krizu, značajnu regionalnu nestabilnost i stvoriti plodno tlo za ekstremističke grupe, poput podružnice ISIL-a u pokrajini Khorasan, da se aktiviraju.

Iako se Trumpov neintervencionistički stav dopada američkoj javnosti umornoj od stranih intervencija, domino efekat oslabljenog i dodatno osiromašenog Afganistana mogao bi predstavljati dugoročne sigurnosne izazove.

Takav scenarij bi imao ozbiljne posljedice i za afganistanski narod – pogoršao bi ekonomsku krizu, doveo do mogućeg urušavanja zdravstvenih usluga, obnovljenog sukoba i dalje izolacije od ostatka svijeta.

Kad se Trump vrati u Bijelu kuću i pokuša provesti svoj program „Amerika na prvom mjestu“, Afganistan mu vjerovatno neće biti prioritet. Ipak, odluke koje bude donosio u vezi s Afganistanom imat će važne posljedice ne samo afganistanski narod koji već dugo pati, nego i za cijelu međunarodnu zajednicu.

Ukratko, u svom drugom mandatu, Trump će vjerovatno morati pronaći pravi balans između pragmatičnog neuključivanja i odgovornosti globalnog vodstva kako bi bio uspješan u svojoj politici u Afganistanu i osigurao da njegovi napori da okonča jedan sukob ne dovedu do novog, još goreg.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.