Zaključci kao pužući državni udar i napad na ustavni poredak

Kada je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u srijedu hitno zatražilo informacije o 16. posebnoj sjednici Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpska, zakazanoj za dan kasnije, moralo je imati relevantne informacije da se nešto krupno i neustavno sprema. Potencirajući da se ovaj zahtjev temelji na osnovu Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i dostupnih podataka koji ukazuju na sumnju u počinjenje više krivičnih djela, uključujući “Dogovor za činjenje krivičnog djela”, “Pripremanje krivičnog djela” te “Napad na ustavni poredak”, najviša tužilačka instanca u državi je konačno, prvi put, djelovala preventivno i u skladu s ovlastima.

„Tužilaštvo Bosne i Hercegovine reagovalo je na osnovu toga što je neko čuo iz javno dostupnih informacija da ćemo se mi [RS] danas odcijepiti“, s osmijehom i pokušavajući biti duhovit oglasio se predsjednik Parlamenta RS-a Nenad Stevandić, ne propuštajući priliku da državnom Tužilaštvu očita lekciju kako se „bavi politikom i pokušava da stvori atmosferu pritiska i da se uključi u neki hibridni rat…“, da je „reagovalo na stvari koje Tužilaštvu nisu dozvoljene…“, da je njegovo miješanje u rad entitetskog parlamenta „napad i rušenje ustavnog poretka RS-a i Bosne i Hercegovine“, kako su „poslanici zaštićeni imunitetom i statusom parlamenta RS-a i za svoj rad ne snose nikome odgovornost“, osim „narodu koji ih bira, a ono što donesu može da se raspravlja samo na Ustavnom sudu…“

Ne postoji imunitet za rušenje države i ustavnog poretka

Da je Stevandić malo bolje proučio Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ili zatražio i dobio mišljenje svog pravnog tima, jednostavno bi zaključio kako bi u slučaju da Narodna skupština RS-a usvoji zaključke ili zakone kojima se poziva ili naređuje da se na teritoriji RS-a ne smiju primjenjivati presude, naredbe ili drugi akti Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine te Državne agencije za istrage i zaštitu, to bi se tumačilo kao krivično djelo napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Nema tog entitetskog zakona i imuniteta koji bi od krivičnog gonjenja spasili poslanike koji bi glasanjem na protupravan način rušili postojeći ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a time i državu čiji je to poredak.

Ili, što nije isključeno, čak je i očekivano, znaju Stevandić i značajan broj poslanika u entitetskom parlamentu šta i kako čine, ali oni se na toj njihovoj „autostradi pakla“ ne kane zaustaviti. Sve i kad bi htjeli i(li) željeli izaći iz tog pomahnitalog voza koji juri u tragediju, sad je kasno, valjaju se vraćati dugovi za sinekure, poslaničke klupe, direktorske fotelje, upravne i nadzorne odbore onome koji im je sve to omogućio. Bolesnom, tek operiranom, još mu ni konci nisu izvađeni (na njegovim grudima ima čak sedam uboda, vidio je to svojim očima vječiti ministar energetike Petar Đokić), predsjedniku Miloradu Dodiku se mora pomoći i stati iza njega, jer je on uvijek stajao iza njih. Istina, kada su se dijelili materijalni benefiti, on je bio daleko ispred njih, često i sam, ali je uvijek nešto ostalo i za njih, pa kako ga onda izdati i ostaviti na (ne)milost „političkom Sarajevu“?

Kako se rasprava o tački dnevnog reda „Informacija o urušavanju pravnog sistema Bosne i Hercegovine kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma“, odnosno spašavanje Dodika od suđenja i presude pred Sudom Bosne i Hercegovine „prelila“ sa utorka na srijedu, tako je padao optimizam vladajuće garniture da će pridobiti opoziciju da im pruži podršku. Nekoliko puta mijenjani i ublažavani zaključci, zbog odgode suđenja i poziva iz državnog Tužilaštva, postajali su teret i opasnost i za najzagriženije ljubitelje lika i djela voljenog predsjednika, čak je Stevandić predložio da se zasjedanje prekine i nastavi kasnije tokom dana, ali mu je predah za konsultacije s glavnim gazdom (moguće i Beogradom) ostao samo želja.

‘Razbijeni’ vladajući i ‘patriotski’ raspoloženi opozicionari

Nije lako bilo Dodiku pratiti 16. posebnu sjednicu Parlamenta RS-a na TV-prenosu kod kuće, jer mu je doktor preporučio da ne može sjediti nekoliko sati, a da mu u skupštinsku salu unesu krevet sramota je čak i za njega. A bez predsjednika su Stevandić, Željka Cvijanović, Radovan Višković, Karan, Mazalica i ostali pobočnici ličili na razbijenu vojsku, tim bez glavnog igrača, redali su floskule i bezbroj puta izrečene zamjerke i uvrede, bez pravog odgovora na zamjerke i „patriotska“ podsjećanja opozicije. Čak je i ministar Željko Budimir izjavio da je „jako tužan“ zbog diskusije u parlamentu, koja je sve više počela ličiti na ranojutarnje prepucavanje u sumnjivom ugostiteljskom objektu.

Kada je u 03:26 izglasano 13 razvodnjenih zaključaka (uglavnom sa 50 glasova za i četiri protiv), dramatične najave i spektakularni rezultati su izostali, ali je nesumnjivo da će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine imati posla ako bude „na pravoj i efikasnoj liniji“ kao prije dva dana. Razloga za djelovanje ima mnogo, ali ne bi bilo iznenađenje da božićni, novogodišnji i ostali januarski praznici „zamagle“ još jednu krizu i sve se svede na „kompliciranu strukturu Bosne i Hercegovine“ i novu „prolaznu negativnu fazu vlasti RS-a“. Moguće je i da Dodik uskoro „potpuno ozdravi“ i pojavi se na ročištu pred Sudom u Sarajevu, pa da sva ova dobro režirana predstava s nečasnim i antidržavnim ciljevima postane još jedan od brojnih kontinuiranih a nekažnjenih nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu.

Neki od usvojenih zaključaka, pogotovo oni u kojima se Tužilaštvo, Sud i Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, a moguće i svi ostali, proglašavaju neustavnim vjerovatno će se naći pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i biti proglašeni neustavnim i ništavnim, ali neće nestati. Kao što, kako reče Stevandić, nijedan neustavni zakon (izborni, o referendumu i građanskoj inicijativi, lijekovima i medicinskim sredstvima), odluka, deklaracija, zaključak… nikada nisu povučeni iz skupštinske procedure i ostaju da ih neki novi poslanici u entitetskom parlamentu reaktiviraju i proglase validnim. Ovo se može protumačiti kao „šeretska“ doskočica, ali je mnogo opasnija i pogubnija najava i prijetnja, „materijal“ kojim bi se trebalo pozabaviti državno Tužilaštvo.

Ministrova najava za još jedan (srpski) plebiscit

Završavajući petnaestominutnu tiradu i žalopojku pred poslanicima, ministar unutrašnjih poslova RS-a Siniša Karan vratio se u novembar 1991. godine, kada je u dijelovima Bosne i Hercegovine s većinski srpskim stanovništvom održan plebiscit, odnosno referendum o ostanku u tadašnjoj Jugoslaviji. Za je bilo 98 posto izašlih na to nelegalno i nelegitimno izjašnjavanje, a samo dva mjeseca kasnije formirana je „srpska republika Bosna i Hercegovina“, krenuli su agresija, ubistva, silovanja, ratni zločini, etničko čišćenje, teror, urbicid, genocid…

Ako Sud Bosne i Hercegovine osudi predsjednika RS-a, a time i kompletan srpski narod i entitet RS, nema drugog izbora nego da se održi novi (srpski dakako) plebiscit, (in)direktno je poručio Karan. Nije u flashbacku na novembar ’91. spomenuo kako su Sarajevo i drugi bh. gradovi već bili u obruču artiljerije i drugih oruđa i oružja Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih snaga. Niti je citirao zlokobnu najavu najvećeg meštra među zločincima na Vidovdan 1989. na Gazimestanu: „… Opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene…“ Nije ni morao, jer je malo onih koji ne shvataju i razumiju šta dolazi nakon zlokobnih najava i prijetnji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.