Gruzija je postavila presedan koji bi mogao potkopati proširenje EU

Antivladini protesti u Gruziji traju duže od dvije sedmice, a kraj im se ne nazire. Premijer Irakli Kobakhidze je 28. novembra objavio da zaustavlja pregovore o pristupanju s Evropskom unijom na četiri godine, što je izazvalo ogorčenje javnosti.

Noseći zastavu Evropske unije sa zvjezdicama, demonstranti su se usprotivili vladajućoj stranci Gruzijski san (GD), prkoseći vodenim topovima, suzavcu i policijskom nasilju. Skupovi su dobili podršku gruzijske predsjednice Salome Zurabišvili i potakli države poput Litvanije da pozovu na sankcije EU-a protiv Kobakhidzea, osnivača GD-a Bidzine Ivanišvilija i drugih visokih zvaničnika u Tbilisiju.

Iako protesti ne pokazuju znakove smirivanja, čini se da GD neće promijeniti kurs. Naprotiv, vlada je pojačala represiju, s više od 400 ljudi uhapšenih i izvještajima o premlaćivanju i uznemiravanju.

Odluka Gruzije da se kloni Evropske unije ima posljedice ne samo po njene izglede za pridruživanje, nego i za proces širenja Unije kao cjeline na istok.

Status quo

Gruzijska vlada je došla do zaključka da joj odgovara status quo. Gruzija već ima povlašten ekonomski pristup Evropskoj uniji, uključujući i putovanja bez viza.

Snažniji pokušaj da se zaista pridruži Evropskoj uniji mogao bi je skupo koštati. Za početak, provođenje reformi koje zahtijeva EU otežalo bi, iako ne bi onemogućilo, manipulaciju izborima i donošenje represivnih zakona, poput onog o stranim agentima inspirisanog ruskim zakonima.

Ubrzavanje pregovora o pridruživanju moglo bi izazvati kaznu Rusije koja ima nekoliko poluga u Gruziji i sigurno drži na oku milijardera Ivanišvilija koji se obogatio u Moskvi. To je razlog zbog kojeg se GD postavio između EU-a i Rusije.

Sada, suočen s oštrim kritikama Evropskog parlamenta, Tbilisi je nastupio hladno prema Briselu insistirajući da će ponovo početi pregovore o pridruživanju „ali samo dostojanstveno i pravedno, bez ucjena“, kako je Kabakhidze rekao 4. decembra.

Postoji, naravno, i ta opasnost da bi Evropska unija mogla uzvratiti ekonomskim sankcijama. Međutim, Ivanišvili, Kabakhidze i ostali vjerovatno računaju da će njihovi saveznici, kao što je Viktor Orban u Mađarskoj, zaustaviti takve poteze. A, ko zna? I novoizabrani američki predsjednik Donald Trump mogao bi postati partner Tbilisija, kritikujući politiku trenutne administracije u oblasti demokratije i ljudskih prava.

Problem je u tome što bi Gruzija mogla postaviti presedan za druge države kandidate. Djelimično odvojeni status koji je sada uspostavila, u okviru kojeg uživa određene povlastice bez provođenja bolnih reformi koje EU zahtijeva, je ono što i drugi priželjkuju.

Prepreke

Fokus Evropske unije na vladavinu prava ne odgovara elitama mnogih država kandidata. Postoje i drugi politički akteri, poput GD-a, koji preferiraju deklarativnu podršku evropskim integracijama dok se učvršćuju na vlasti i bave zarobljavanjem države.

Jedan primjer je Srbija. Vlada Srbije pregovara o pridruživanju Evropskoj uniji, ali ne žuri ispuniti zahtjeve EU-a, posebno sankcionisati Rusiju ili riješiti spor s Kosovom. Njen model upravljanja također znatno zaostaje u ispunjavanju demokratskih zahtjeva EU-a.

Sjeverna Makedonija je isto tako u ćorsokaku, odbija ispuniti obavezu prema EU-u o izmjeni svog ustava, čime bi učinila ustupak susjednoj Bugarskoj. Moldavija bi također mogla usporiti proces pridruživanja, ako proevropske snage izgube na parlamentarnim izborima iduće godine.

Ali, gruzijski presedan nije jedini faktor koji bi mogao omesti širenje EU-a na istok. Taj proces je već naišao na velike prepreke i prije nego što je gruzijska vlada donijela odluku da zamrzne pregovore.

Jedna od glavnih prepreka je geopolitika. Ruska invazija punog obima na Ukrajinu dala je veliki poticaj proširenju, pri čemu su se države članice EU-a složile otvoriti pregovore o pristupanju s Kijevom i Kišinjevom. Na Zapadnom Balkanu, otvoreni su pristupni pregovori s Bosnom i Hercegovinom. Međutim, sve dok ne bude trajnog rješenja u Ukrajini, pitanje članstva u Evropskoj uniji ostaje sekundarno. Razgovor o NATO-u i sigurnosnim garancijama je mnogo hitniji, iz očiglednih razloga.

Rusija u Moldaviji ima mogućnost da igra ulogu remetilačkog faktora u domaćoj politici koristeći novac i dezinformacije i računajući na strahove da bi se rat mogao proširiti. Na općim izborima koji se održavaju iduće godine mogle bi na vlast doći promoskovske snage i poremetiti prorusku agendu.

Druga prepreka je sama EU. Ton trenutne konverzacije unutar bloka od 27 članica je da mora reformisati svoje institucije prije nego što ponovo otvori svoja vrata. Ali ponovno razmatranje pitanja, kao što su koliko povjerenika treba biti ili može li Vijeće Evropske unije donositi odluke o vanjskim poslovima kvalifikovanom većinom, a ne jednoglasno, moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju.

Unutrašnja reforma

Pitanje je imaju li Unija i njeni sastavni dijelovi kapacitet da se nose sa unutrašnjom reformom, pored svih drugih problema koje trenutno rješavaju. Ali bez reforme, proširenje je talac pojedinačnih članica EU-a koje mogu uložiti veto i blokirati kolektivne odluke. Konkurencija ukrajinskih farmera ili zabrinutosti zbog populista kod kuće mogli bi čak i države koje su za proširenje poput Poljske, koja će predsjedavati Vijećem Evropske unije u prvoj polovini 2025, pretvoriti u žestoke protivnike.

Ako postoji bilo šta pozitivno što je proisteklo iz nedavnih dešavanja u Gruziji, to je da postoje jasni dokazi privrženosti običnih građana istočne Evrope Evropskoj uniji.

Mogućnost da Gruzija odustane od kandidature za članstvo u Evropskoj uniji izazvala je masovnu socijalnu mobilizaciju koja je nadmašila prethodne valove protesta, uključujući onaj neposredno nakon spornih izbora 26. oktobra.

U Moldaviji, također, postoje pozitivni znaci. Moldavci su u novembru ponovo izabrali svoju proevropsku predsjednicu Maiju Sandu za još jedan mandat. Na referendumu održanom paralelno sa prvim krugom predsjedničke utrke, također su tijesnom većinom odobrili amandman kojim se cilj pridruživanja EU-u unosi u Ustav zemlje.

Dakle, proces proširenja nije zamro. Samo je ponovo odgođen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.