Prekid vatre u Libanu neće dugo trajati

I tako se dogodilo. Izrael je pristao na prekid vatre u Libanu, koji je stupio na snagu u 4 ujutro po lokalnom vremenu u srijedu. Ovaj dogovor, u teoriji, stavlja tačku na gotovo 14-mjesečni rat u kojem su ubijene hiljade Libaanca i deseci Izraelaca. U periodu od 60 dana, Izrael će povući svoje snage iz Libana, a Hezbollah će se povući iz pograničnog područja. Izraelski genocid u Pojasu Gaze će se u međuvremenu neometano nastaviti.

Oni koji su upoznati s izraelskim načinom djelovanja mogli su predosjetiti da slijedi skori prekid vatre u Libanu, s obzirom na nedavni talas maničnog bombardovanja od strane izraelske vojske, koja ima naviku pojačati svoja djela smrtonosnog barbarstva kad god prijeti opasnost od privremenog mira.

Istini za volju, Izrael je veći dio dana prije objave primirja proveo bombardujući razne dijelove Libana, uključujući glavni grad Bejrut, gdje je njegovo sadističko udaranje po stambenim područjima, pardon, „infrastrukturi Hezbollaha“, nagnalo veliki dio stanovništva da bježi u panici.

Uostalom, nema ništa bolje od nadolazećeg mira da vas potakne da ispraznite svoj arsenal i napravite prostora za nove stvari. Još bolje ako uspijete uništiti što je moguće više teritorije prije nego što sudija kaže da je vrijeme isteklo.

Tokom posljednjeg velikog izraelskog rata protiv Libana 2006. godine, u kojem je za 34 dana ubijeno gotovo 1200 ljudi, izraelska vojska pripremila se za neizbježni prekid vatre bacivši milione kasetnih bombi na južni dio države. Kao što je uobičajeno s takvim oružjem, veliki postotak bombi nije eksplodirao pri udaru i umjesto toga je djelovao kao de facto nagazna mina godinama kasnije.

Historija izraelskog kršenja primirja

Uistinu, moglo bi se tvrditi da je to doslovno ilustriralo izraelsku namjeru da ne postigne trajni mir, nego da pripremi teren za budući sukob. Sada, gotovo dvije decenije kasnije, igra teško da je gotova, kao što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu gotovo potvrdio u utorak svojim obećanjem da će „napasti odlučno“ u slučaju da Hezbollah prekrši prekid vatre: „U punoj koordinaciji sa Sjedinjenim Američkim Državama, zadržavamo potpunu vojnu slobodu djelovanja.“

S obzirom na izraelsku historiju kršenja primirja u regiji, da bi potom okrivili suprotnu stranu i opravdali napade masovnog krvoprolića, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da će Izrael izabrati „napasti odlučno“ kad procijeni da je spreman za novi krug sukoba u Libanu.

Suština sadašnjeg sporazuma o prekidu vatre u osnovi je ista kao i Rezolucija 1701 Vijeća sigurnosti UN-a, koja je poslužila kao osnova za prekid vatre 2006. Izrael se mora povući iz Libana, libanska vojska se mora rasporediti na jug zemlje kao jedina oružana jedinica osim UNIFIL-a – navodno „privremene“ snage UN-a koja je tu od 1978. godine. Izrael i Hezbollah se moraju suzdržati od prekograničnih kršenja primirja.

No, s obzirom da smo imali 18 i više godina da razmotrimo efikasnost Rezolucije 1701, pomalo je teško dijeliti optimizam američkog predsjednika Joea Bidena u vezi sa novim prepakovanim prekidom vatre: „Ovo je osmišljeno da bude trajni prekid neprijateljstava“.

Za početak, libanska vojska je sila koja je potpuno nesposobna obraniti zemlju od izraelskih predatorskih planova, a SAD će nastaviti osiguravati da tako i ostane. Što se tiče poštivanja zajedničke granice, uzmite u obzir da je, čak i prije početka otvorenih neprijateljstava 2023, izraelska vojska kontinuirano kršila libanski zračni prostor, uključujući probijanje zvučnog zida iznad Bejruta i drugih gradova, mali trik koji uništava živce i predstavlja ne samo očito kršenje Rezolucije 1701, nego i jedan vid terorizma.

Fokus na Hamas i Iran

Na koncu, Izrael optužuje Hezbollah za „terorizam“ kako bi skrenuo pažnju s činjenice da njegova vojska terorizira Liban decenijama. I zamislite, cijeli ovaj dogovor direktno je omogućila upravo država koja sada predsjedava „trajnim prekidom neprijateljstava“, a Biden je dodatno obećao: „Onome što je ostalo od Hezbollaha i drugih terorističkih organizacija neće biti dozvoljeno, naglašavam, neće biti dozvoljeno da ponovo prijeti sigurnosti Izraela.“

Izraelu će, naravno, biti dozvoljeno da nastavi u svom naumu da istrijebi populaciju Pojasa Gaze, dok istovremeno „ugrožava sigurnost“ svih ostalih u regiji, sve to uz pomoć milijardi i milijardi dolara u pomoći i naoružanju od SAD-a. Netanyahu je otvoreno priznao da će prekid vatre u Libanu omogućiti izraelskoj vojsci da bolje usmjeri svoju energiju na Hamas i Iran.

Al Jazeera je objavila detalje prekida vatre u kojima se navodi da će „međunarodna radna grupa na čelu sa SAD-om koja uključuje francuske mirovne snage također biti raspoređena da nadgleda provedbu primirja“. Ovo može zazvučati poznato.

Nakon izraelske invazije na Liban 1982. i opsade Bejruta u kojoj su poginuli deseci hiljada Libanaca i Palestinaca u toj državi, u okviru sporazuma uz posredovanje SAD-a nadgledana je evakuacija zvaničnika i militanata Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) iz Bejruta.

Prema uvjetima sporazuma, multinacionalne snage koje uključuju, koga drugog nego Amerikance i Francuze, trebale su garantovati sigurnost palestinskih izbjeglica koje su ostale u gradu. Pa ipak, tek što je vodstvo PLO-a otišlo, desio se zloglasni masakr u Sabri i Shatili koji su organizovali Izraelci i u kojem je ubijeno 3.500 palestinskih izbjeglica i libanskih civila.

I dok posmatramo kako će teći najnoviji prekid vatre, zapamtite da “trajni prekid neprijateljstava“ nikada nije na američko-izraelskom dnevnom redu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.