Izrael se svaki put izvuče nekažnjeno
Tužno je i zabrinjavajuće da je prošla još jedna godina bez da su izraelski političari i generali kažnjeni za ubistva i napade na novinare.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) pozvala je zemlje širom svijeta da preuzmu svoju odgovornost za atentate na novinare, posebno u Palestini, Libanu, Izraelu i Siriji.
IFJ je optužio Izrael za kršenje rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, posebno rezolucije br. 2222 iz 2015. i rezolucije 1738 iz 2006. godine, koje osuđuju napade na novinare i ostale medijske radnike tokom oružanih sukoba, te stavljaju pitanje zaštite novinara, medijskih radnika i pomoćnog osoblja unutar okvira međunarodnog humanitarnog prava, prema odredbama Četvrte ženevske konvencije.
Nastavite čitati
list of 3 itemsNijedan izraelski vojnik još nije odgovarao za ubistva novinara
Izraelski stručnjak: ‘Generalski plan’ je zlonamjerniji i opasniji od onoga što se govori
IFJ je također oštro osudio izraelski stav prema medijima i njegovo kontinuirano ciljanje novinara od početka genocidnog rata koji već više od godinu dana vodi protiv Palestinaca u Pojasu Gaze. Taj rat je proširen i na članove i vođe libanskog Hezbollaha, uključujući područja na kojima su prisutni širom Libana.
Tužno je i zabrinjavajuće da je prošla još jedna godina, a da izraelski političari i generali nisu kažnjeni za ubistva i napade na novinare, kao i za napade na goloruke civile u Palestini, Libanu, Siriji i drugim mjestima. Nastavljaju to činiti iako bi novinari trebali biti zaštićeni tokom ratova i oružanih sukoba prema međunarodnom humanitarnom pravu, naročito Ženevskoj konvenciji iz 1949. i njenim Dopunskim protokolom, što znači da ih države moraju štititi od direktnih napada, kao i ostale civile.
Međunarodni zakonodavci i pravnici ulagali su ogromne napore, kroz dugi niz decenija, kako bi uspostavili pravila međunarodnog humanitarnog prava tokom ratova i sukoba, koja štite civile općenito. Međutim, većina država se nije pridržavala toga, što je potaklo Generalnu skupštinu UN-a da u decembru 2014. godine proglasi 2. novembar Međunarodnim danom borbe protiv nekažnjivosti za zločine protiv novinara.
Čini se da je nekažnjivost Izraela postala stvarnost, s obzirom na zaštitu i podršku koju dobija od čelnika Sjedinjenih Američkih Država, kao i većine čelnika evropskih zemalja i njima sličnih.
Prikrivanje istine i sakrivanje zločina
Od početka svog rata, Izrael je učinio sve što je u njegovoj moći da prikrije istinu i sakrije svoje brutalne zločine. Namjerno je ušutkivao glasove koji prenose istinu o onome što radi u Pojasu Gaze, svjesno ciljajući novinare i medijske radnike u svojim napadima.
Prolazak nekažnjeno naveo je Izrael da nastavi napade na novinare. Izvještaji Komiteta za zaštitu novinara (CPJ) ukazuju na to da je Izrael od 25. oktobra 2023. godine ubio najmanje 180 novinara i medijskih radnika u Pojasu Gaze, na Zapadnoj obali i u Libanu, otkako je počeo svoj rat protiv Gaze. Zbog toga se ovaj period može smatrati najkrvavijim za novinare otkako je CPJ počeo prikupljati podatke i statistike 1992. godine.
Izraelska beskrupuloznost dostigla je nivo direktnih napada na novinare, kada su izraelski borbeni avioni 25. oktobra gađali objekat u mjestu Hasbaya u južnom Libanu. U objektu je bilo smješteno 18 novinara iz sedam različitih medijskih institucija, lokalnih i arapskih, što je rezultiralo pogibijom troje novinara i ranjavanjem još troje.
Nije nikakva novost da Izrael napada novinare i medijske radnike u arapskim i međunarodnim medijima, jer je njegova prošlost ispunjena brojnim zločinima protiv novinara. Dokumentirale su to i sve relevantne međunarodne organizacije i tijela. I pored toga, niko nikada nije suočio ovu zemlju s odgovornošću i kaznio je za njene zločine. Svijet je postao gotovo bespomoćan pred odmetničkom državom koja čini sve ove užase i masakre, kršeći sve međunarodne konvencije i zakone.
Problem je u tome što međunarodna zajednica ima svezane ruke kada su u pitanju zločini Izraela nad novinarima, zbog blokade mehanizama za kažnjavanje Izraela za njegove zločine, te nemogućnosti usvajanja obavezujuće međunarodne konvencije UN-a koja bi garantirala sigurnost i nezavisnost novinara i drugih medijskih radnika.
Zbog toga su predstavnici IFJ-a i drugih novinarskih saveza prisiljeni da se ograniče na osude i kritike tokom prisustvovanja događajima koje organizira UN povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti, koji će biti održani 6. i 7. novembra 2024. u Adis Abebi. Problem okončanja nekažnjivosti za zločine počinjene nad novinarima i dalje će biti jedan od najvažnijih i najsloženijih izazova u međunarodnom sistemu savremenog svijeta s kojim će se suočavati svjetski političari i čelnici. Bez obzira na to što rješavanje ovog pitanja predstavlja temeljni uvjet za osiguranje slobode izražavanja i prava svih ljudi da imaju pristup informacijama.
Ponavljajuća priroda izraelskih zločina protiv novinara
Jasno je da osuda i kritika izraelskih zločina protiv novinara i civila neće spriječiti Izrael da nastavi sa činjenjem novih ubistava i atentata na njih. Također, žalbe koje međunarodne organizacije podnose UN-u neće donijeti rezultate, jer je međunarodna organizacija “Reporteri bez granica” već podnijela tri žalbe u vezi s izraelskim zločinima protiv palestinskih novinara u Pojasu Gaze. Organizacija je zahtijevala da tužitelj Međunarodnog krivičnog suda pokrene istragu, jer obim, ozbiljnost i ponavljajuća priroda izraelskih zločina protiv novinara spadaju u kategoriju ratnih zločina.
Međutim, sud nije poduzeo nikakve mjere do danas, niti je izdao nalog za hapšenje koji je zatražio glavni tužitelj Karim Khan protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i [donedavnog] ministra odbrane Yoava Gallanta, a sve zbog snažnih pritisaka Izraela i njegovih saveznika u Sjedinjenim Američkim Državama i zapadnim zemljama na sudije ovog suda.
Pitanje o razlozima zbog kojih Izrael uporno nastavlja provoditi svoje politike postavlja se sve snažnije, nakon što su napadi na novinare postali učestali. Izrael nije prestao napadati novinare i njihove porodice, bombardirajući njihove domove i radna mjesta. Štaviše, prijeti im i vrši hapšenja u Gazi i na Zapadnoj obali.
To nije sve, jer Izrael i dalje nameće ograničenja na ono što zapadni mediji mogu objavljivati, zahtijevajući da sve slike ili vijesti o događajima u njegovom ratu protiv Palestinaca podliježu njegovoj cenzuri. Osim toga, ne dopušta stranim novinarima ulazak u Pojas Gaze i zabranjuje im da izvještavaju o događajima u genocidnom ratu koji tamo vodi, kao i da otkrivaju izraelske prakse i akcije na Zapadnoj obali.
Nema sumnje da će izraelski političari nastaviti svoju politiku napada na novinare sve dok Međunarodni krivični sud ili druge relevantne organizacije UN-a ne pokrenu istragu o zločinima Izraela. Realnost na terenu otkriva da je uporno izbjegavanje kazne omogućilo Izraelu da ustraje u činjenju svojih zločina.
Činjenica da se Izrael nije suočio s bilo kakvim posljedicama ili kaznom za ubistvo dopisnice Al Jazeere Shireen Abu Akleh i drugih novinara može poslužiti kao dokaz da se ponaša kao da je iznad međunarodnog i humanitarnog prava, budući da je ubijanje postalo ključni elemenat njegovih praksi i metoda.
Ono što je ironično i vrijedno osude jeste slijepa pristrasnost većine zapadnih medija prema Izraelu u njegovom ratu protiv Gaze, te potpuno prihvatanje izraelskog narativa, bez ikakve provjere ili analize, što im je oduzelo profesionalnu nezavisnost i neutralnost.
Međunarodne rezolucije nisu spriječile Izrael da nastavi s napadima na medijske radnike, zbog čega njihova borba ostaje živa u ljudskoj svijesti i na čekanju u planovima međunarodne zajednice. Hoće li vlade i institucije poduzeti mjere kako žrtve novinara, koji su ubijeni, ranjeni ili su stradali članovi njihovih porodica, ne bi bile uzaludne? Do kada će zapadne države nastaviti štititi Izrael i sprječavati da odgovara za zločine protiv novinara i civila?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.