Zašto je Beogradu ‘važniji’ Picula od Von der Leyen

Izbor hrvatskog evroparlamentarca Tonina Picule za izvjestitelja Evropskog parlamenta za Srbiju, u toj je zemlji izazvao pravu lavinu uglavnom negativnih reakcija uključujući, ako ne i predominantno, ljude iz političkog vrha te zemlje, zvanične kandidatkinje za punopravno članstvo u Evropskoj uniji.

Ovaj je događaj ostavio u sjeni čak i posjetu Ursule von der Leyen Beogradu u okviru svoje godišnje balkanske turneje, a odbijanje predsjednice Evropske komisije da se susretne sa srbijanskim premijerom Vučevićem, zbog toga što je istog dana primio ruskog ministra privrede Maksima Rešetnjikova, istovremeno, mediji jedva da su zabilježili.

Tako to biva kada se informacija o imenovanju Picule i posjeta Von der Leyenove nekako podudare i to baš u toku velike rasprave, čitaj nagađanja, je li Srbija odbijanjem Vučića da ode u Rusiju kod Putina na samit BRICS-a konačno poručila kako njen evropski put nije upitan i nije ničim uslovljen.

Beograd pun bijesa i ljutnje

Taman kada se činilo kako je politički teren u tom smislu raščišćen pojavio se on, Tonino Picula, da pokvari već izrečene najave kako će prije Nove godine Srbija otvoriti treći klaster u pregovorima sa EU, nakon trogodišnjeg zatišja na tom planu.

Vrište socijalne mreže i beogradski tabloidi kako se radi o “poznatom ustaši” i “srbomrzitelju”, a njegove fotomontirane slike sa slovom “U” na kapi poručuju kako Picula “neće moći prosuđivati hoće li ili neće Srbija brže krenuti u Evropu” u kojoj, usput, po brojnim mišljenjima “Srbiji nikad nije ni bilo mjesto”.

Ako ćemo sasvim iskreno, signal ovolikoj dozi negativnog targetiranja Picule dao je sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je na jednoj od brojnih televizija pod njegovom kontrolom odmah nakon susreta sa poljskim i grčkim premijerom Donaldom Tuskom i Kyriakosom Mitsotakisom sa puno ironije rekao:

“Dobro smo razumeli poruku Evropskog parlamenta. Razgovaraćemo s njim i radićemo s njim.”

Već sutradan je korigovao izjavu rekavši kako će Picula “morati ljepše da govori o Srbiji da bi ispunio uslov da se sastane s njenim predsednikom”.

Nije se ni tu zaustavio, pa je dodao kako nije njegova obaveza da se sastane sa čovjekom koji je “pozivao na sankcije Srbiji i optuživao SPC za terorizam”.

“Živ nisam od straha od njegovih izveštaja, ne mogu da vam objasnim kako se tresem od straha od celog Evropskog parlamenta i Tonina Picule zajedno“, rekao je Vučić i poručio mu kako se prije nego što dođe u Srbiju “mora izviniti za ono što je govorio o Srbiji o kojoj treba govoriti s mnogo više poštovanja”.

Sve reakcije se mogu svesti na tvrdnju kako nije problem u tome što je Picula Hrvat, već u njegovim stajalištima. Pritom se njegova stajališta sem uopštenih etiketa ne spominju. Česta je i tvrdnja kako Evropa ponovo “gura prst u oko Srbije”.

Kako se to odavno ustalilo u Srbiji, najveći predsjednikovi epigoni, predsjednik vlade Miloš Vučević i predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić hitro su nastavili razrađivati šefove misli o Piculinoj “antisrpskoj politici” ne ulazeći u konkretizaciju tog “antistpstva”.

Vučević je zajedljivo primijetio kako “barem pričamo istim jezikom” dok je Brnabićeva na Iksu napisala: “E, svaka vam čast. Sve smo razumeli.”

Skandal s premijerom brzo gurnut pod tepih

Zašto je imenovanje Tonina Picule u trenutku za Beograd postalo “važnije” od posjete visoke gošće iz Brisela, nezvanične predsjednice “evropske vlade” nije teško dokučiti. Sva etiketiranja Picule su prije svega namijenjena za unutrašnju upotrebu i dobrodošao narativ koji treba zatrpati glasne ocjene kako je Srbija prvi put rekla “njet” Putinu i njegovoj platformi sa Kinom zvanom BRICS s kojom se suprotstavlja Americi, a onda i Evropi, prema kojoj plovi Vučićev srpski brod.

Prema Vučićevim riječima za ulazak u EU je prema najnovijim istraživanjima u Srbiji 43, a protiv je 42 odsto građana.

Kako bi hendlovao neočekivanu poziciju očigledne pojačane bliskosti s Briselom naročito poslije memoranduma o litiju sa Olafom Scholzom i neodlaska Vučića u Kazanj, vlast je upriličila susret premijera Vučevića sa ruskim ministrom ekonomskog razvoja Maksimom Rešetnjikovim, a onda se desio skandal o kojem je malo govoreno i pisano.

Ursula von der Leyen odbila je susresti se sa srbijanskim premijerom baš zbog njegovog susreta sa ruskim ministrom. Kao što je poznato, još od početka agresije Rusije na Ukrajinu, ruski su zvaničnici pod evropskim sankcijama, a Srbija je jedina evropska zemlja koja se nije pridružila tim sankcijama.

Uprkos tome, Von der Leyenova je dobila niz pohvala od Vučića koji je, usput, izrekao i kritike onih koji u Srbiji kritikuju službenu njemačku politiku, prije svega kancelara Scholtza, i pozvao cjelokupnu domaću javnost da pokažu prema njemu više razumijevanja “kao i prema Annaleni Baerbock”, njemačkoj ministrici, stalnoj meti srpskih medija i političkih zvaničnika.

Da je Vučić ovaj put pretjerao u svojoj politici balansiranja između istoka i zapada koja se kao mantra ponavlja na dnevnom nivou, Srbija je na evropskom putu, ali se ne odriče tradicionalnih prijateljstava sa Moskvom i Pekingom. Planirani sastanak predsjednice Evropske komisije sa Vučevićem više nije imao nikakvu svrhu nakon što je najavljeno jačanje saradnje Srbije i Rusije u oblasti ekonomije i drugih politika.

Zbog toga je druga vijest iz Brisela, ona o imenovanju Picule, odjeknula kao prava medijska bomba dok je otkazivanje razgovora Von der Leyen sa srbijanskim premijerom gurnuto pod tepih.

Šta je poručio Tonino Picula

Zanimljivo je kako Picula nikom u Srbiji nije smetao dok je bio zamjenik dosadašnjeg izvjestitelja za Srbiju Slovaka Eduarda Bilcika.

Istina, Picula je evroposlanik Progresivne alijanse socijalista i demokrata i nekadašnji ministar spoljnih poslova Hrvatske (2000-2003), dok je Bilcik iz evropske narodnjačke koalicije.

Povodom imenovanja, najavio je kako će u ocjenama napretka Beograda istrajavati na ispunjavanju zahtjeva koji se za priključenje Uniji postavljaju pred zemlje kandidate.

“Volio bih da i Srbija na neki način ide korak u korak sa svojim političkim ambicijama”, rekao je i dodao da pred Srbijom ima jako puno posla.

Za Radio Slobodna Evropa je ustvrdio kako je njegova politička karijera zapravo “jedan kontinuitet suočavanja sa ozbiljnim, teškim, izazovnim procesima“.

„Ali ja vjerujem u ono što radim, budući da sam dobar deo svog života posvetio želji da moja zemlja, Republika Hrvatska, postane članica Evropske unije. Jednako tako sam konstatovao da će to članstvo, Hrvatske u Evropskoj uniji, biti zaista kompletirano onoga dana kada svi hrvatski susjedi takođe budu dio Evropske unije. To naravno neće biti ni jednostavno, ni lak posao, kao što nije bio lagano uraditi to u Hrvatskoj. Međutim, ne treba gubiti nadu, treba raditi i u ovih 11 godina koliko sam zastupnik u Evropskom parlamentu u više situacija sam pokazao svoju posvećenost proširenju Evropske unije na zapadni Balkan“, rekao je Picula u razgovoru za Televiziju N1.

Picula je u proteklom mandatu bio stalni izvjestitelj za Crnu Goru, prije toga je vodio delegaciju EP za BiH i Kosovo i bio zamjenski član delegacije za odnose sa Srbijom.

Njegova je obaveza da u petogodišnjem mandatu uradi pet jednogodišnjih izvještaja o stanju u Srbiji za Evropski parlament.

Do njegovog prvog dolaska u Beograd treba očekivati kako će splasnuti dreka zbog njegovog imenovanja kojom se orkestrira sa Andrićevog venca.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.