Dok se primiču američki predsjednički izbori, potpredsjednica Kamala Harris pojačala je nastojanja da dopre do republikanskih birača. Tokom proteklih nekoliko sedmica, na predizbornim skupovima u neopredijeljenim državama Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu pratila ju je bivša republikanska kongresmenka Liz Cheney, a u posljednje vrijeme i kćerka bivšeg predsjednika Georgea W. Busha, Barbara.

Šesnaestog oktobra, nakon što je Harris održala skup s bivšim republikanskim zastupnicima u Pennsylvaniji, dala je intervju za Fox News, rekavši: „Pozdravljam ideje, bilo od republikanaca koji me podržavaju, koji su upravo bili na pozornici sa mnom prije nekoliko minuta, kao i od poslovnog sektora i drugih koji mogu doprinijeti odlukama koje donosim.“

Mnogi istaknuti republikanci podržali su Harris, uključujući bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneya, bivšeg kongresmena Adama Kinzingera i sina pokojnog senatora Johna McCaina Jima. Dobila je i podršku 200 saradnika bivših republikanskih predsjedničkih kandidata.

U pokušaju da dodatno podstakne ovaj zamah, Harris je u okviru svoje kampanje osnovala ogranke Republikanci za Harris u nekoliko neopredijeljenih država.

No, nastojanja Harris da pridobije republikanske birače možda neće donijeti rezultate kojima se nada. Na lokalnom nivou, situacija je beznadežno polarizirana. Bez obzira na podršku istaknutih republikanaca, malo će ko iz opozicione stranke preći „neprijateljsku liniju“ da podrži Harris. Zapravo bi je njen pomak udesno mogao koštati većeg broja demokratskih glasova u odnosu na onaj republikanskih koje će pridobiti.

Anketa koja je objavljena 25. oktobra pokazala je da je samo četiri posto republikanaca reklo da namjerava glasati za Harris. Isti postotak demokrata kazao je da će glasati za republikanskog kandidata Donalda Trumpa. Drugim riječima, podjednaka je podrška demokrata za Trumpa i republikanaca za Harris. Samim time, predviđanje da će „milioni republikanaca“ glasati za Kamalu Harris, izgleda iluzorno.

Neki bi mogli tvrditi da Harris pokušava pridobiti republikanske birače u neopredijeljenim državama. Ali ni tamo se cifre znatno ne razlikuju.

Prema anketi NYT/Siene, Harris osvaja sedam posto registrovanih republikanaca u Arizoni, dok šest posto demokrata u toj državi podržava Trumpa. U Pennsylvaniji, te brojke iznose 12 posto i 10 prosto, istim redoslijedom. U Nevadi, Harris dobija šest posto registrovanih republikanaca, dok Trump dobija deset posto demokrata. Margina pogreške za sve ove ankete je tri do četiri posto.

Dok Harris pokušava pridobiti neznatan broj republikanaca koji bi mogli promijeniti mišljenje, udaljava se mnogo od drugih na progresivnoj strani. Prema podacima Istraživačkog centra Pew, progresivci čine otprilike 12 posto demokratske baze. Milioni glasova za senatora Bernieja Sandersa, istaknutog progresivca, na demokratskim predizborima 2016. ukazuju na to da bi ova grupa mogla biti još veća.

Zaokret Harris udesno progresivci definitivno nisu dočekali sa simpatijama. Njeno obećanje da će potpisati „najoštriji dvostranački“ prijedlog zakona o granici u više decenija izazvao je prijekor zagovornika imigracije. Isto tako, njena nedvosmislena podrška izraelskoj agresiji odbija aktiviste za mir i temeljna ljudska prava. Kada je riječ o zdravstvenoj njezi, nakon što je bila za univerzalno zdravstveno osiguranje tokom kampanje 2020, sada je daleko od toga.

S obzirom na njihovu političku opredijeljenost, progresivni ljevičari neće preći na stranu Trumpa, ali bi mogli glasati za treću stranku ili ne izaći na izbore, što bi nanijelo štetu Harris, posebno u ključnim državama.

Pokušaj da se pridobiju republikanci, stoga, nije mudar. Historija je dokaz. Demokrate su ih snažno nastojale pridobiti i 2016. Prije tih predsjedničkih izbora, demokratski senator Chuck Schumer tvrdio je da: „Za svakog demokratu iz radničke klase kojeg izgubimo u zapadnoj Pennsylvaniji, pridobit ćemo dvoje umjerenih republikanaca u predgrađima Philadelphije, a to se može ponoviti u Ohiju i Illinoisu i Wisconsinu.“

Schumer, naravno, nije bio u pravu. Demokratska kandidatkinja Hillary Rodham Clinton izgubila je od Trumpa, u historijskom, ponižavajućem porazu. Jedina savezna država koju je Schumer spomenuo, a u kojoj je Clinton pobijedila bio je Illinois, demokratsko uporište, ujedno i država u kojoj je rođena.

Dok je bivša državna sekretarka vodila kampanju u duboko crvenim državama poput Nebraske, njen „plavi zid“ se rušio. Nijedan demokrata od Waltera Mondalea 1984. nije izgubio Michigan, Pennsylvaniju i Wisconsin. To je bio najveći gubitak u američkoj predsjedničkoj historiji kada je Mondale pobijedio samo u rodnoj Minnesoti.

Harris bi imala veće šanse za pobjedu da nije pokušavala pridobiti birače koje ne može i umjesto tog se fokusirala na one koje može: nezavisne i progresivce i ključne grupe unutar njih.

Anketa koju je nedavno proveo AtlasIntel pokazuje da je Trump bio ispred među nezavisnima za 8,5 posto. Dva najvažnija pitanja za nezavisne su ekonomija i borba protiv kriminala, i Harris ih je jednostavno mogla privući na tim temama bez da ide predaleko udesno i traži podršku od neokonzervativaca i drugih na krajnjoj desnici.

Osim toga, nezavisni isto tako imaju umjerenije stavove. Nezavisni pretežno favoriziraju bračnu jednakost, proširenje Medicaida i legalizaciju marihuane, što su pitanja koja su važna i progresivcima.

Harris je isto tako mogla ponovo pridobiti neke progresivce da je odustala od jednog dijela svoje desničarske retorike i promijenila stav kada je riječ o američkoj vanjskoj politici, i, posebno, Izraelu.

Harris je, kao i njen kandidat za potpredsjednika Tim Waltz, čvrsto uz Izrael. Odbila je distancirati se od saučesništva administracije Joea Bidena u izraelskom militarizmu, okupaciji i teroru. To je saučesništvo samo veće u proteklim sedmicama, kada Bijela kuća, čiji je ona dio, nadzire izraelski „Generalov plan“ za etničko čišćenje sjeverne Gaze kroz bombardovanje, izgladnjivanje i protjerivanje civila. Bidenov posljednji pokušaj pozivanja na kratkotrajno primirje i oslobađanje izraelsko-američkih zarobljenika neće promijeniti način na koji birači doživljavaju stavove Harris.

Ovakav agresivan stav posebno je odbio američke muslimane i Amerikance arapskog porijekla. Američkih muslimana bilo je manje od 1,5 posto među registrovanim biračima 2022, ali njihova raspoređenost im daje neproporcionalnu moć, koju su već pokazali kroz Pokret Uncommitted (neprivrženi) koji su poveli tokom demokratskih predizbora.

Iako je prisutna sklonost da se fokus stavi na Michigan, muslimanski birači su značajna grupa i u Georgiji i Arizoni. Njihov broj daleko nadmašuje Bidenovu izuzetno tijesnu razliku kojom je pobijedio u ovim državama 2020. Čak i u državama industrijskog pojasa kao što su Pennsylvanija i Wisconsin u kojima je Biden pobijedio sa većom razlikom, američki muslimani mogu sami napraviti razliku. Tako je i kada se ne uzmu u obzir mnogobrojni birači arapskog porijekla koji nisu muslimani.

Kao i obično, američki duopol biračima daje izbor između lošeg i goreg. Ali, Harris neće biti dovoljno za pobjedu to što je manje od dva zla.

Ipak, dok se približava novembar, ona pokušava pridobiti birače koji je ne žele i kloni se onih koji su joj najpotrebniji. Nije riječ samo o Arapima i muslimanima. Mnogobrojni birači iz različitih demografskih grupa zgroženi su genocidom u Gazi i žele progresivniju politiku. Harris ne namjerava donijeti takve politike i zbog tog bi mogla platiti cijenu na izborima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.