Koja je to ‘kosmička sila’ spojila Ibru Berila i Bojana Bošnjaka

Hiljade stanovnika sarajevskog naselja Vogošća probudili su se u prošlu nedjelju na minus četiri stepena, u stanovima koji su u mjesecu sezone grijanja bili topli samo par dana. Vijest je ovo za općinske ili gradske rubrike, sekcija servisne informacije, ali je na mnogo viši, čak državni, nivo diže samo jedna „sitnica“: osoba – ili institucija na čijem je taj pojedinac na čelu – koja bi im mogla pomoći (a ne može se reći da se nije trudila) nalazi se u zatvoru, pardon – pritvoru.

Četrnaestog novembra su se promrzli Vogošćani okupili na protestima ispred sjedišta Kantona Sarajevo, dok su se unutar (zagrijane) zgrade kantonalne Vlade o njihovoj (toplotnoj) sudbini dogovarali i dugotrajnije rješenje kreirali resorni kantonalni ministar Bojan Bošnjak i direktor privatne (?) kompanije BAGS-Energotehnika Enis Džihanić. „Pao“ je dogovor, „utanačila“ su se sredstva i garancije, Vogošćani su se vratili u svoje stanove s nadom da će dani smrzavanja biti prošlost, čak su se i radijatori malo zagrijali, ali je radost kratko trajala.

‘Pao’ zbog prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša

Dan nakon što je „zagrijao“ korisnike grijanja u općini koja se trenutno nalazi na sedmom mjestu (od ukupno 109) po indeksu razvijenosti, kantonalni ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša (naziv resora jeste predug, ali je i vrlo bitan, pokazat će se to kasnije) uhapšen je u nastavku akcije Državne agencije za istrage i zaštitu zvučnog naziva „Incitat“. Dva dana kasnije su radijatori u Vogošći opet bili hladni, i dalje su grijna tijela „u minusu“ i ako stanovnici ovog naselja budu čekali na pomoć ministra, neće ih „sunce (BAGS-Energotehnika) ugrijati“, jer će Bošnjak u pritvoru, što znači i van posla, biti do 15. decembra.

Koliko će tada biti „minusa“ i hoće li smrznuti Vogošćani konačno dobiti ono što zaslužuju (dvadeset i prvo je stoljeće, valjda se voda, ako do sada nije zamrznuta, može zagrijati?) ne smiju na suprotno ni pomisliti. Kao što će biti gotovo nemoguće da Bošnjakova zamjena dok se nalazi „na službenom putu“, sekretarica u resornom ministarstvu Vildana Smajović (i o njoj ćemo čuti nešto kasnije), riješi toplotne probleme Vogošćana. I da, nije nebitno to što ministar Bošnjak nije uhapšen zbog prvog dijela naziva resora – komunalne privrede (u što spada i centralno grijanje), nego zbog njegovog nastavka – infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša.

Hapšenje Bojana Bošnjaka za javnost je bila iznenađenje, čak i nakon što su u julu inspektori SIPA-e „češljali“ njegovo ministarstvo, u okviru akcije „Incitat“ te u augustu hapšenja „doživotnog“ načelnika općine Trnovo u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine Ibre Berila i njegovih saradnika i osumnjičenih saučesnika u kriminalnim radnjama – pomoćnica mu Nađa Milišić, vlasnik firme „Lok-pil“ Adis Mulaosmanović i njegova sestra Edina Džigal te bivši direktor „Sarajevo šuma“ Nermin Demirović. Pobrojani se terete za udruživanje radi činjenja krivičnih djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja i pranje novca, većina od njih je provela tri mjeseca u pritvoru, pa se sada svi nalaze na slobodi, s mjerama zabrane i (što se za Vogošćane ne može reći) u svom toplom domu.

Pravosuđe po ‘ribarskom principu’ – uhvati i pusti

Da li će i bliska budućnost ministra Bošnjaka biti slična (hapšenje, pritvor, puštanje na slobodu, mjere zabrane) nezahvalno je prognozirati, kako se ono kolokvijalno kaže – „neka (policijske i pravosudne) institucije rade svoj posao“, ali neće biti nikakvo iznenađenje ako epilog bude sličan ili isti. Nagledali smo se ovih godina, pa i desetljeća, da pravosuđe, uz svo poštovanje i podršku da im se treba omogućiti da rade bez pritiska i nametanja, vrlo često djeluje po (poštenom) „ribarskom principu“ – uhvati (pritvori) i pusti. Nećemo sada o imenima, funkcijama, teškim optužbama i silnim milionima, trebalo bi nam mnogo vremena i prostora da sve pobrojimo i, vrlo moguće, nekoga zaboravimo.

Bošnjak se sumnjiči da je dao pozitivno mišljenje na izvještaj o strategijskoj procjeni utjecaja na životnu sredinu kojim je htio legalizirati nezakonite urbanističke projekte gradnje na Bjelašnici, što su ranije odbili uraditi njegovi prethodnici na resornoj ministarskoj funkciji. No, ono što je najveće iznenađenje je što je Bošnjak, kao kadar i izbor Naše stranke, prema saznanjima inspektora i realizatora akcije „Incitat 2“, navodno pogodovao novom-starom načelniku Trnova (sjajna je to doskočica, gotovo pa zakletva Trnovljana: „Orilo – gorilo, najjači je Berilo!“), koji je „perjanica“ i vrlo bitan „igrač“ Stranke demokratske akcije.

U tu, cinici kažu, „višepartijsku“ priču „uklopila“ se i vršiteljica dužnosti ministra komunalne privrede (i još mnogo toga) Kantona Sarajevo Vildana Smajović, koja je donedavno, prije nego što će postati sekretarica ministra Bojana Bošnjaka, bila sekretarica načelnika Ibre Berila, sve dok ga nisu uhapsili. Kantonalni premijer Nihad Uk se na tu „sitnicu“ nije obazirao kada ju je (privremeno) postavio na čelo proskribiranog ministarstva, niti je smijenio Bošnjaka, na što ima, kako je obrazložio, pravo, s obzirom na presumpciju nevinosti. U tu nerijetko citiranu sintagmu „sačekajmo da vidimo šta se kasnije dogoditi“ odlično se „pozicionirala“ (njihova) Naša stranka, koja je, kad je uhapšen Berilo, bila mnogo oštrija i radikalnija nego kad se u pritvoru našao njihov ministar.

‘Za se ko to ima utjecaj i ko to koga i zašto navodi…’

„Na liniji vatre“ našao se predsjednik Naše stranke Edin Forto, kojeg je, zajedno s čelnikom Naroda i Pravde Elmedinom Konakovićem, prijašnji ministar komunalne privrede Almir Bečarević optužio da su vršili pritisak na njega da potpiše ono što nije nijedan ministar prije i poslije njega nije htio, sve dok to navodno nije učinio Bošnjak. Nakon što je Darko Soldat, tužitelj u predmetu „Incitat 2“, naveo da su u ovom slučaju „na planove utjecala … i dvojica predsjednika političkih subjekata, koji su ga [Bošnjaka] trebali navesti na pozitivno mišljenje“, Bečarević je javno „otkrio“ da su ti „predsjednici“ upravo Forto i Konaković, jer su, kako tvrdi, to radili i njemu kada je bio ministar. Dobro, ne baš lično njemu, nego njegovom zamjeniku (?), ali „zna se ovdje dobro ko to ima utjecaj i ko to koga i zašto navodi…“

Prozvani „predsjednici političkih subjekata“, ujedno i državni ministri, kategorički su odbacili umiješanost u nečasne radnje, stavili se na raspolaganje istražnim organima i vrlo je vjerovatno da će ovaj segment predmeta „Incitat“ vrlo brzo pasti u zaborav, jer se ovdje i sada teške optužbe smatraju tek „političkim folklorom i prepucavanjem“. Koje nije ni na kraj pameti promrzlim Vogošćanima, kojima je jedina nada da se probude uz tople radijatore i da ne budu višemjesečni kolateral kriminala koji čine oni koji su birani i izabrani da se građani ne mrznu na  „minusima“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.