Povratkom Trumpa vraća se i stara priča o podjeli Kosova

Razgraničenje, zaboravljena riječ u odnosima albanskog i srpskog naroda, vratila se u javni prostor odmah nakon ishoda američkih predsjedničkih izbora iako takvo što ni u svom prvom mandatu, a ni kasnije nikad nije spominjao čak ni uvijek nepredvidivi Donald Trump.

Takvo rješenje nuđeno još od vremena Dobrice Ćosića ili Zorana Đinđića odavno su odbacili i Priština i Beograd i ni u natruhama se ne spominje ni u Briselskim, Washigtonskim, Ohridskim ili drugim do sada potpisanim sporazumima dvije strane.

Zbog toga se pitanje ko stoji iza snaga koje bi ponovo htjele dijeliti teritoriju Kosova, ponovo nameće kao jedno od onih koje traži urgentne odgovore kako bi se izbjegla nova eskalacija u ovom permanentno nestabilnom području Balkana.

Poruke sa stadiona kao politički mikrofoni

Da se ni 25 godina od bombardovanja SR Jugoslavije i 16 godina od proglašenja nezavisnosti Kosova, nekadašnje pokrajine u sastavu Srbije i Jugoslavije, odnosi Beograda i Prištine u mnogim stvarima nisu popravili, pobrinuo se niko drugi do kapiten fudbalske reprezentacije Kosova Amir Rrahmani.

Za razliku od srpskih navijača koji uporno na utakmicama i izvan njih skandiraju “Kosovo je Srbija”, Rrahmani je uskliknuo “Kosovo nije Srbija, Kosovo je Kosovo”, ali i dodao “Kosovo je Albanija”, što je izazvalo brojne reakcije negodovanja u Srbiji.

Desilo se to u Rumuniji u tzv. sudijskoj nadokandi vremena pri rezultatu 0:0 nakon što je grupa navijača u Bukureštu skandirala “Kosovo je Srbija” zbog čega su se fudbaleri Kosova povukli sa terena bez želje da se tamo vrate i meč izgubili par-forfe 0:3 za zelenim stolom UEFA-e.

Tako su se poruke sa tribina koje prečesto služe kao politički mikrofoni neminovno preselile i na fudbalske terene nedvojbeno svjedočeći kako su brojni pregovori i sporazumi političara o Kosovu, uglavnom, ostali mrtva slova na papiru.

Odnosi Prištine i Beograda, nažalost, uprkos brojnim sporazumima mnogo su kompleksniji od fudbalskih, a kontroverza je li kosovo srpsko, kako piše u Ustavu Srbije i kako misli većina građana Srbije ili je kosovsko, kako piše u Ustavu Kosova i kako misli većina građana Kosova, ponovo traži razrješenje, između ostalog, i u modelu koji su odavno odbacile obje strane kao i međunarodni arbitri i učesnici nečega što se zvalo višegodišnjim dijalogom predstavnika Srbije i Kosova. Taj se model pod firmom kompromisa zvao teritorijalno razgraničenje ili podjela po etničkoj liniji na srpski sjever i albanski jug.

Ubjedljiva pobjeda republikanaca u SAD-u i povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, pogotovo u srpskim medijima, ponovo je u javni diskurs vratila nagađanja da li bi povratak novog-starog američkog predsjednika Trumpa mogao označiti i promjenu američke politike prema Kosovu, odnosno eventualno zalaganje za podjelu teritorije koja bi pripala Srbiji i Albaniji.

Naravno da tu ima previše navijačkih strasti i tu fudbaler Rrahmani, inače prvotimac italijanskog Napolija, nikako nije usamljeni slučaj.

Ima li granice između lobiranja i politike

Među prvima koji su spomenuli mogućnost podjele Kosova u svjetlu promjene američke administracije, bio je Daniel Serwer, profesor na Univerzitetu Johns Hopkins, jedan od boljih poznavalaca prilika na Balkanu.

“Očekujem da Trump pruži još više bezuslovne podrške Izraelu. No, mislim da će se prva najdramatičnija promjena odnositi na Ukrajinu, gdje će pokušati dati dio Ukrajine Rusima kako bi ih natjerao da zaustave rat”, rekao je Serwer za Al Jazeeru Balkans, prognozirajući prve poteze Trumpa kada u januaru preuzme kormilo SAD-a.

Ovaj “albanski lobista”, kako ga vidi većina srpskih političara i analitičara, predviđa da to može imati implikacije za Balkan, “jer će podjele u Ukrajini biti presedan za podjele na Kosovu i BiH”.

Iako je teško očekivati kako će Trump sada insistirati na podjeli Kosova, pogotovo poslije potpisivanja Vašingtonskog sporazuma kome je lično kumovao, nižu se pretpostavke šta će donijeti njegov drugi mandat. Kao najrealistčnija u ovom trenutku ipak stoji ona predikcija kako se ni Trump zbog pogoršanih geopolitičkih prilika u svijetu u prvoj godini svoje druge vladavine gotovo sigurno neće baviti Kosovom, pa ni eventualnim Vašingtonskim sporazumom 2 koji bi navodno bio povoljniji za Beograd nego za Prištinu.

Riječ je prije svega o glasinama zbog kojih se zasad ne izjašnjavaju ni zvaničnici iz trougla Beograd-Priština-Tirana niti bilo ko iz vrha SAD-a ili Evropske unije.

Beogradski Blic tako prenosi izjavu Jasona Stainbauma, bivšeg šefa kabineta američkog kongresmena Eliota Engela i koautora izvještaja o Kosovu, koji je ustvrdio kako Trumpova administracija “može vratiti u igru pitanje razmjene teritorije između Kosova i Srbije”. List podsjeća i kako se vlast u Prištini oštro protivi toj ideji, ali u prilog tezi kako se već sada “iza brda nešto valja” navodi i riječi Johna Boltona, bišeg američkog ambasadora pri Ujedinjenim narodima i savjetnika za nacionalnu sigurnost, kako se Amerika nada da bi Beograd i Priština mogli pronaći rješenje prihvatljivo objema stranama “uključujući razmjenu teritorija”.

Od Qosje do Kurtija

Prištinska Gazeta ekspres, takođe, piše kako “postoji mogućnost da će se razgovarati o razmjeni teritorija” uz ocjenu kako je mogući kraj ove drame da Kosovo ili ono šta ostane od njega, može postati “provincija Albanije”.

Ovaj prištinski dnevnik navodi da su svi američki predsjednici od Georgea Busha Starijeg do Trumpa bili jedinstveni kada je riječ o granicama Kosova, tj. da se one “ne smiju dirati i da nema podele Kosova”.

Gazeta prenosi i riječi Ernesta Lume, analitičara i publiciste, koji podsjeća kako je prvi Albanac koji je iznio ideju o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije bio akademik Regep Qosja.

Kao najbolje rješenje, naime, još je Qosja predlagao da se tri sjeverne opštine (Zvečan, Zubin Potok i Leposavić) daju Srbiji, a u zamjenu da se dobiju Preševo, Bujanovac i Medveđa.

Nešto slično vjerovatno bi prihvatili i mnogi drugi u Srbiji ukoliko bi prijedlog stigao “odozgo”, a ne samo radikalni elementi u Srbiji, oni koji ispisuju parole tipa “Kad se srpska vojska na Kosovo vrati” i “Dogodine u Prizrenu”, s tim što vjerovatno ne bi odustali od sjevernog dijela, kako oni misle, zauvijek podijeljene Kosovske Mitrovice.

Model razgraničenja između srpskog i albanskog naroda u praksi je postao napopularan još dok je glavni pregovorač prištine bio Hashim Tachi, mnogo prije nego što će ovaj albanski lider završiti u Hagu.

Hoće li se podjela vratiti u žižu javnosti kao jedna od mogućnosti za rješenje tzv. kosovskog pitanja, vjerovali ili ne, više zavisi od Vučića i Kurtija nego od Donalda Trumpa, pa čak i od evropskih institucija pod čije okrilje hitaju, kako tvrde, i Kurti i Vučić, ali i Edi Rama iz Tirane.

Ili, ako ćemo da budemo potpuno precizni, ponajviše od Kurtija pod uslovom da preživi izbore 6. februara, koji zaista mogu biti i njegov Vaterlo, ali i njegovo novo jačanje i učvršćenje na vlasti.

Razna lobiranja i spinovanja što su najtačnije definicije novih priča o podjeli Kosova, međutim, nastaviće se. Biće gurana pogotovo iz Beograda koji je cijelu godinu na izmaku bio u velikoj diplomatskoj ofanzivi, iskazujući manje ili više otvorenu podršku Donaldu Trumpu, ali istovremeno i Vladimiru Vladimiroviču kojem Srbija kao jedina zemlja u Evropi još nije uvela sankcije.

Za Ameriku Kosovo ostaje nezavisna država?

Jedan od kojih se nije libio iznijeti stav povodom glasina o podjeli Kosova bio je Dušan Janjić, predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose.

“Mislim da će Trump nastaviti američku politiku po kojoj je Kosovo nezavisna država. S tim što Trump više neće dozvoliti kupovinu vremena niti odugovlačenje sa formiranjem zajednice srpskih opština”, smatra Janjić.

Ovaj dugogodišnji analitičar kosovskih (ne)prilika procjenjuje kako nova američka administracija neće čekati da se Priština odobrovolji i osnuje ZSO. On predviđa kako će Amerikanci ako ustreba sastanak sa predstavnicima srpske zajednice i formirati ZSO, ne prihvatajući nikakve izgovore Prištine.

Što se tiče kosovskih vlasti, novo prilagođavanje Trumpu vidi se i kod predsjednice Kosova Vjose Osmani koja se već na neki način “prilagođava Trumpu”, što se uskoro može očekivati i od Kurtija.

Kako kaže Janjić, Srbija bi morala da organizuje savjetodavni referendum ukoliko američka administracija stavi na sto ideju o razmjeni teritorija.

Koliko je to daleko od dosadašnjih zvaničnih stavova Amerike i Evrope, pogotovo o kraju dijaloga Beograda i Prištine koji će se na kraju završiti međusobnim priznanjem i uključivanjem u zajednicu evropskih naroda, što je i dalje osnova svih dosad potpisanih ili dogovorenih sporazuma, nije teško zdravorazumski odgovoriti.

Ali, na Balkanu odavno nema mnogo zdravog razuma, kojeg je sve manje i u velikom svijetu kojem Balkan odavno nije među prioritetima. Pa ni Donalda Trumpa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.