Po pitanju genocida, Trump se neće razlikovati od Bidena

Da se Pulitzerova nagrada dodjeljuje za (nenamjerno) najduhovitiji naslov koji baca sumnju i koji su smislile „glavne“ medijske organizacije u 2024, onda bi je New York Times, koji žudi za takvim tričarijama, bez sumnje osvojio.

Evo „nagrade vrijednog“ naslova, objavljenog prošle sedmice nakon što je novoizabrani predsjednik Donald Trump odabrao diplomate, koji će, prema Timesu, pomoći „oblikovati strategiju novoizabranog predsjednika Trumpa“ u vezi s Bliskom istokom.

„Trumpov odabir za Bliski istok ukazuje na snažnu proizraelsku politiku“, pisao je Times.

To je tako komično, zar ne?

Identičan naslov doslovno je mogao biti recikliran svaki put kada je demokratski ili republikanski novoizabrani predsjednik obznanio svoje „odabire za Bliski istok“ od nastanka Izraela 1948.

O, Bože!

Naslov implicira da je, iz nekog čudnog razloga, mogla postojati trunka sumnje da Trump neće usvojiti „čvrstu proizraelsku politiku“ kao svi njegovi poslušni prethodnici.

Naravno, Trump je odigrao lijepo s grupom lakovjernih arapskih „čelnika“ (pijuna) u ključnoj državi Michigan tokom predsjedničke izborne kampanje kako bi stekao prolaznu naklonost „zajednice“ koju će odmah napustiti nakon što osvoji 270 elektorskih glasova.

Drugi temeljni zaključak naslova je da bilo koji novoizabrani američki predsjednik, bio demokrata ili republikanac, ne bi bio sposoban razmotriti, a kamoli biti sposoban prihvatiti bilo šta drugo do „čvrste proizraelske politike“

Na kraju, a možda najapsurdnije, u svojim tekućim i karakterističnim naporima da normalizira fašističkog novoizabranog predsjednika, urnebesni naslov i podnaslov Timesa impliciraju da Trump, koji će se uskoro drugi put naći u Ovalnom uredu, do u tančine razumije Bliski istok i da će to znanje pretočiti u dobro osmišljenu „politiku“ i „strategiju“ za regiju.

O, Bože – drugi dio.

Ovo bi možda moglo biti iznenađenje za Times, ali ja mislim da Trump ne zna razlikovati Iran i Irak na karti.

Ali, kao što znamo, detaljno razumijevanje Bliskog istoka nije nužni preduvjet u Bijeloj kući ili State Departmentu, kada je riječ o biranju ili imenovanju ljudi koji će prenositi američku „politiku“ ili „strategiju“ u taj problematični dio svijeta.

Padaju li diskreditovana imena George W. Bush, Dick Cheney, Condoleezza Rice i pokojni Donald Rumsfeld i Colin Powell ikome na pamet, posebno u saučesničkom New York Timesu?

Da ne bismo zaboravili.

Predvidljivo, Joe Biden i Antony Blinken slijedili su pogubne tragove „šoka i straha“ dajući premijeru Izraela, Benjaminu Netanjahuu, protiv kojeg je podignuta optužnuca, sav novac, oružje i „strateško“ pokriće koje je trebao da počini genocid u Gazi i  na okupiranoj Zapadnoj obali.

Ista politika i strategija

Biden, Blinken i ambasadorica u Ujedinjenim narodima Linda Thomas-Greenfield svi su slijedili istu „politiku“ ili „strategiju“ „prvo ubij, a poslije razmišljaj“, koju je grupa „šoka i straha“ koristila s takvim razornim i nehumanim posljedicama.

Razumno bi bilo pomisliti da bi katastrofalna invazija na Irak dala Biden, Blinken i Thomas-Greenfield povod za razmišljanje.

Ali, bili biste u krivu.

Umjesto tog, odani „prvo ubij, a poslije razmišljaj“ formi, Biden, Blinken i Thomas Greenfield omogućili su genocid, koji je već odnio živote više od 43.000 Palestinaca, većinom žena i djece, s patinom lažne ozbiljnosti koja nedostaje Trumpu i njegovoj grupi i koju toliko cijene učeni intelektualci u Timesu, CNN-u i MSNBC-u.

Pa, zašto bi onda bilo ko, bilo gdje bio „šokiran“ da je Trump odabrao evangeličkog kršćanina i potencijalnog podivljalog izraelskog doseljenika Mike Huckabeeja, da bude naredni ambasador SAD-a u Izraelu meni nije jasno.

Zašto bi bilo ko, bilo gdje bio „šokiran“ što će proizraelski fanatici poput senatora Marca Rubija i zastupnice Elise Stefanik biti imenovani na poziciju državnog sekretara i ambasadorice u UN-u, također mi nije jasno.

Kao Biden, Blinken i Thomas-Greenfield, Trump, Rubio, Huckabee i Stefanik vjeruju da Izrael uživa apsolutno, neosporno „pravo da se brani“. Ako to znači brisanje Gaze i Zapadne obale, neka tako i bude, pristojnost, ljudska i građanska prava te međunarodno pravo neka idu dođavola.

Osim retorike o mitskom „dvodržavnom rješenju“, nema „jasnoće“ između Bidena, Blinkena i Thomas-Greenfield i Trumpa, Rubija, Huckabeeja i Stefanik kada je riječ o „budućnosti“ Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali.

Oni nemaju „budućnost“.

Biden, Blinken i Thomas-Greenfield su dozvolili Izraelu i Zapadnoj obali da čini Gazi ono što su Trump, Rubio, Huckabee i Stefanik dugo željeli da urade Gazi i Zapadnoj obali, da pretvore ono što je ostalo od palestinske zemlje u prah i uspomene, po potrebi, smrtonosnom i neselektivnom silom.

Trump, Rubio, Huckabee i Stefanik predstavljaju samo malo direktniji i otvoreniji kontinuum američkog definisanog stava „prvo ubij, a poslije razmišljaj“ prema Bliskom istoku.

Zato su „zgražavanje“ demokrata i stručnjaka zbog Trumpovih „skandaloznih“ izbora za vladu i druge visoke pozicije u administraciji uglavnom rezervisani, zamislite sad, za njegove „kontroverzne“ odabranike za državnog tužitelja i ministra odbrane.

Metodično razaranje Gaze i Zapadne obale koje traje duže od godinu stara je vijest.

Biden, Blinken i Thomas-Greenfield su dali Izraelu „zeleno svjetlo“ da ubije koliko želi Palestinaca i da to čini koliko dugo želi, a Trump, Rubio, Huckabee i Stefanik će uraditi isto to.

Kada je riječ o genocidu: nova grupa u Bijeloj kući ista je kao i stara.

Čekajte. Još ima nade. Arapski čelnici (pijuni) koji su se susreli s Trumpom pred kraj kampanje, kao način da prekore Kamalu Harris, poslali su mu pismo tražeći od novoizabranog predsjednika „da iskoristi [svoj] politički utjecaj i zahtijeva trenutni prekid vatre u Libanu i Palestini“, s ciljem postizanja „trajnog mira“ putem pregovora.

Naravno, to pismo, pod pretpostavkom da ga Trump uopšte pročita, zasigurno će promijeniti ukorijenjeno gledište Washingtona da su Palestinci uvijek počinioci, a nikada žrtve i da su njihovi životi potrošni koliko i nebitni.

Da, lijepo sročeno pismo će konačno biti taj teško dostižni trik koji će riješiti problem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.