Ne, Trump neće biti gori od Bidena za Palestinu i Bliski Istok
Razlog za to je što je Bidenova administracija jednostavno nastavila vanjsku politiku prve Trumpove administracije u regiji.
Od izborne pobjede bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa mnogi posmatrači predviđali su da će njegova administracija biti daleko gora za Palestinu i Bliski Istok.
Proizraelska retorika i prijetnje bombardiranjem Irana, kažu, ukazuju na njegove vanjskopolitičke namjere.
Nastavite čitati
list of 4 itemsIzraelska vojska pojačava snage na granici sa Sirijom
Izraelski mediji: Ono što vojnici i oficiri rade u Gazi izlaže ih riziku kaznenog progona
Hiljade ljudi bježe iz Homsa dok snage opozicije nadiru
Ipak, bliži pogled na američku vanjsku politiku u proteklih osam godina otkriva da se ništa temeljno neće promijeniti za palestinski narod i regiju u cjelini. To je zato što je administracija predsjednika Joea Bidena zapravo nastavila politiku prvog Trumpovog predsjedništva bez većih promjena. Iako može biti iznenađenja i neočekivanog razvoja događaja, druga Trumpova administracija nastavit će u istom smjeru koji je postavila 2017, a Biden ga je odlučio zadržati 2021.
Tri su glavna elementa ove vanjske politike. Prva je odluka da se napusti bilo kakva preostala tvrdnja o podršci SAD-a “rješenju sa dvije države”, u kojem bi Palestina uživala puno samoopredjeljenje i suverenitet unutar granica iz 1967. i sa istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom.
Prva Trumpova administracija to je jasno stavila do znanja premještanjem svoje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem, prihvatanjem izraelske aneksije palestinskih teritorija, poticanjem ilegalnog širenja naselja i podrškom stvaranju “palestinskog entiteta” koji ne bi imao suverenitet.
Šta (ni)je uradio Biden
Ono što je Trumpova administracija ponudila Palestincima bila je određena ekonomska podrška u zamjenu za odricanje od njihovih političkih prava i težnji prema samoopredjeljenju.
Dok je Bidenova administracija retorički podržala “rješenje sa dvije države”, nije učinila ništa da potakne njegovu realizaciju. Zapravo, nastavio je politiku koju je postavila Trumpova administracija koja takvo rješenje potkopava.
Biden nije zatvorio Američku ambasadu u Jerusalemu i nije učinio ništa da zaustavi širenje naselja ili spriječi izraelske napore da pripoji velike dijelove okupirane Zapadne obale. Iako su uvedene neke pojedinačne sankcije izraelskim doseljenicima, to je uglavnom bio simboličan potez koji nije omeo pokret naseljavanja ili protjerivanje Palestinaca iz njihovih domova i zemlje.
Dalje, Bidenova administracija prihvatila je ideju da bilo koja buduća palestinska država neće uživati puno pravo na samoopredjeljenje ili suverenitet.
Znamo to jer Bidenova administracija drži stav da palestinska državnost može doći samo “kroz direktne pregovore između strana”. Ali budući da je Izrael jasno dao do znanja da nikada neće prihvatiti palestinsku državu, stav Bidenove administracije zapravo znači odbacivanje palestinskog samoopredjeljenja i suvereniteta.
Drugi element vanjske politike Trump – Biden je napredak arapske normalizacije s Izraelom kroz Abrahamov sporazum. Prva Trumpova administracija počela je ovaj put sporazumima o normalizaciji između Izraela i Maroka, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina. Bidenova administracija snažno je slijedila ovaj put, ulažući značajne napore da normalizira odnose između Izraela i Saudijske Arabije. Da nije bilo genocida u Gazi, ovaj bi dogovor, možda, već bio postignut.
Ono što Abrahamov sporazum u biti znači jeste da će arapske države priznati puni suverenitet Izraela nad historijskom Palestinom, stavljajući tačku na zahtjeve za restituciju i pravdu za palestinski narod. Time bi se uskratilo palestinsko pravo na povratak i ukinuo izbjeglički status palestinskih izbjeglica. To bi, također, dovelo do arapskog priznanja palestinskog entiteta stvorenog na pet do osam posto historijske Palestine, maloj teritoriji koja bi imala ograničenu samoupravu i ne bi imala pravo na samoopredjeljenje.
Ništa drugačije u odnosu na Trumpa
Treći element politike Trump – Biden je obuzdavanje Irana. Poznato je da je Trumpova administracija otkazala Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA), koji je predviđao ublažavanje sankcija u zamjenu za ograničenja iranskog nuklearnog programa. Također je uvela strožije sankcije Iranu i pokušala politički i ekonomski izolirati zemlju. Bidenova administracija nije vratila JCPOA i nastavila je s istim režimom sankcija protiv njega.
Štaviše, također je nastavio promicati Trumpovu viziju za uspostavu novog ekonomskog i sigurnosnog aranžmana u regiji između Izraela i arapskih država kako bi se osigurali američki interesi i izolirao Iran.
Ako se realizira, ovaj pakt bi povećao sposobnost SAD-a da pokazuje vojnu moć, osigurao mu pristup ključnim energetskim resursima i trgovačkim rutama i oslabio otpor američkom imperijalizmu, tako da bi SAD bio u boljoj poziciji da se suprotstavi ne samo Iranu, već i Kini i drugim protivnicima.
Dakle, u biti, Bidenova administracija, uprkos svojoj retoričkoj retorici i navodnoj predanosti ljudskim pravima, nije učinila ništa drugačije u odnosu na prethodnika.
Obje su administracije u proteklih osam godina radile kako bi osigurale kraj palestinske borbe za samoopredjeljenje i puni suverenitet, te stvorile novi Bliski Istok u kojem Izrael igra još istaknutiju ekonomsku i vojnu ulogu u odbrani američkih imperijalnih interesa.
Bidenova administracija je otišla još dalje, dopustivši Izraelu da ubrza genocid nad Palestincima, pri čemu je istrijebljen nezamisliv broj Palestinaca, dok su veliki dijelovi Gaze ispražnjeni.
Na temelju Trumpovih izjava tokom kampanje, kao i savjetnika, donatora i pristalica kojima je okružen, postoji svaki razlog za vjerovanje da će njegova druga administracija nastaviti gurati ovaj dvostranački put kako bi se jednom zauvijek uklonilo “palestinsko pitanje”.
Možemo očekivati više bezuslovne podrške Izraelu da službeno pripoji većinu Zapadne obale, trajnu izraelsku kolonizaciju dijelova Pojasa Gaze, protjerivanje mnoštva Palestinaca pod izgovorom “mira, sigurnosti i prosperiteta” te napredak izraelske ekonomske i sigurnosne integracije u regiju kako bi se oslabio Iran i njegovi saveznici, uključujući Kinu.
Otpor će rasti i ojačati
Oni koji stoje na putu ovom planu su palestinski narod sa svojim nacionalnim težnjama za slobodom i oslobođenjem kao i drugi narodi širom arapskog svijeta koji su umorni od rata, političkog nasilja, represije i osiromašenja.
Trumpova administracija pokušat će se nositi s tim otporom, potkupljujući ljude ekonomskim poticajima i prijetnjom nasiljem i represijama. Ali ovaj će pristup imati – kao što je uvijek imao – ograničen učinak.
Otpor ovim planovima će i dalje postojati jer Palestinci i drugi u regiji razumiju da odustajanje od prava na pravdu znači odustajanje od vlastitog identiteta slobodnog i dostojanstvenog ljudskog bića. I ljudi će radije trpjeti prijetnje imperije, nego se odreći svoje ljudskosti.
Ono što to u konačnici znači jeste da, ne samo da će otpor i dalje postojati nego će vjerovatno rasti i ojačati, približavajući svijet putu velikih ratova – upravo suprotno od onoga za šta je veliki broj Amerikanaca glasao na izborima 5. novembra.
Palestinci, njihovi sunarodnjaci u regiji i do određene mjere obični Amerikanci, nastavit će trpjeti posljedice dvostranačke vanjske politike koja je SAD postavila na destruktivan put genocida i rata.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.