Ne usuđujte se okriviti američke Arape i muslimane za Trumpovu pobjedu

Dok se prašina polako sliježe nakon ovih izbora, a Kamala Harris stoji pred ruševinama kampanje koja nije uspjela pridobiti nijednu ključnu državu, Demokratska stranka i njene liberalne pristalice s nestrpljenjem traže nekoga, bilo koga, osim sebe, da ga okrive za svoj katastrofalni poraz. I, čini se, već su našli pogodne žrtvene jarce: Amerikance arapskog porijekla, muslimane i bilo koga drugog ko je odbio dati svoj glas administraciji koja je rado omogućila genocid nad mojim narodom, Palestincima.

Dok su pristizali glasački listići iz ključnih država poput Sjeverne Karoline, Indiane i Ohija za Trumpa, društvene mreže su preplavile ljutite poruke demokrata koji prebacuju krivicu na američke muslimane i Arape koji nisu glasali za Harris i žele više smrti i razaranja našoj braći na Bliskom istoku kao kaznu za ovu percipiranu „izdaju“.

„Nadam se da će svaki j….. muslimani [sic!] koji je glasao za Trumpa dobiti priliku da gleda kako Bibi pretvara Gazu u ustakljeni parking“, napisao je jedan.

„Glasači za [čelnicu Zelene stranke Jill] Stein će vidjeti šta će Trump uraditi Gazi“, napisao je drugi.

Oni, izgleda, žele reći da smo mi, odbacivši Harris, darovali Trumpu mandat i „žrtvovali“ budućnost američke demokratije na oltaru vanjske politike.

Oni izgleda vjeruju da mi, ne samo da smo dovoljno moćni da odredimo sudbinu demokratije u ovoj državi nego i da, zato što smo manjina, „dugujemo“ glas Demokratskoj stranci.

Podrška manjina

Naravno, istina je da su na novijim američkim izborima manjine dosljedno pružale podršku demokratskim kandidatima u mnogo većoj mjeri nego birači bijelci.

Trumpova pobjeda 2016. godine nad tadašnjom demokratskom predsjedničkom kandidatkinjom Hillary Clinton bila je osigurana prvenstveno glasovima bijelaca, s 57 posto muškaraca i 47 posto žena, koji su glasali za njega. Osamdeset i osam posto tamnoputih birača i 65 posto birača azijskog porijekla podržalo je demokrate na tim izborima. Slično tome, tri četvrtine muslimanskih glasača i 60-ak posto Amerikanaca arapskog porijekla reklo je da su glasali za Clinton te godine. Obrazac se nastavio i 2020. godine, s manjinama, uključujući muslimane i Arape, koji su u velikom broju podržali glasački listić Biden – Harris.

Ipak, ova historijska podrška, koja je bez sumnje ojačala demokratske pobjede u prošlosti i pomogla Clinton da zadrži glas naroda u 2016. godini, ne znači da „dugujemo“ bilo šta stranci, ili da možemo biti odgovorni za njen „veličanstveni“ poraz od Trumpa na ovim izborima.

Političari, bez obzira iz koje stranke dolazili, nemaju pravo na glasove bilo koje demografske grupe. Njihova je dužnost, njihova povlastica zapravo, da zasluže naše glasove. U ovom izbornom krugu, međutim, demokratska baza radila je neumorno da osigura da ne glasamo za njih. Dakle, ovaj poraz je na njihov račun, i samo njihov.

Samo pogledajte kako su demokrate vodile kampanju u državi u kojoj živim, u Michiganu. Ključna država u kojoj izbori mogu zavisiti od nekoliko hiljada glasova Michigan je dom za gotovo 200.000 američkih muslimana. Tokom prošle godine, ovi birači su jasno dali do znanja, na svaki način na koji su mogli, da će njihov glas zavisiti od toga hoće li stranka obećati da će okončati svoju finansijsku, političku i vojnu podršku ubijanju Palestinaca, Libanaca i Jemenaca. Kampanja „uncommitted“ (neprivrženi), koja je tražila da Demokratska stranka prestane podržavati izraelski genocid, osigurala je više od 100.000 glasova na demokratskim predizborima u toj saveznoj državi.

Demokratska stranka nije slušala. Harris ne samo da je odbila napustiti Bidenove čvrsto proizraelske politike prema Palestini, već je i lično podržala nastavak krvoprolića u Gazi, javno vrijeđajući aktiviste protiv genocida u toj državi. Kada su propalestinski demonstranti prekinuli skup Harris u Detroitu jednostavno izjavljujući da „neće glasati za genocid“, utišala ih je svojom karakterističnom izjavom „Ja govorim“.

Zatim je poslala bivšeg predsjednika Billa Clintona u tu državu kako bi održao govor kojim je pokušao opravdati masovno ubijanje Palestinaca. Liz Cheney, kći republikanca začetnika rata u Iraku i ratnog zločinca Dicka Cheneyja, također se pojavila u državi kako bi vodila kampanju za Harris. Kongresmen Ritchie Torres, koji je proveo prošlu godinu optužujući svakoga ko traži prestanak krvoprolića u Gazi da je antisemitski terorist, bio je još jedan zamjenik kojeg je Harris poslala u Michigan.

Nije zaslužila glas

Kao rezultat toga, razumljivo je da muslimani u Michiganu nisu glasali za Harris. Nisu glasali za Harris jer joj nisu dugovali svoj glas, a ona ništa nije učinila da ga zasluži.

U gradu Dearbornu, u kojem je 55 posto stanovnika bliskoistočnog porijekla, Trump je pobijedio s 42,48 posto glasova u odnosu na potpredsjednicu Kamalu Harris koja je dobila samo 36,26 posto. Jill Stein iz Zelene stranke, koja je intenzivno vodila kampanju za okončanje izraelskog napada na Gazu, dobila je 18,37 posto glasova. U 2020. godini, impresivnih 74,20 posto birača u gradu glasalo je za Bidena.

Ovo što vidimo u Michiganu zaista jeste slika izdaje. No, Demokratska stranka je ta koja je izdala birače koji su je podržavali na uzastopnim izbornim procesima, a nikako obratno.

U svakom slučaju, brojke iz Michigana i drugih ključnih država pokazuju da su demokratski gubici jednostavno preveliki da bi se mogli pripisati isključivo arapskim i muslimanskim biračima.

U Senatu se, naprimjer, desio preokret kao rezultat demokratskih gubitaka na mjestima poput Ohija i Zapadne Virdžinije, gdje se rezultati ne mogu povezati s navodnom „izdajom“ muslimanskih i arapskih birača. Ove utrke, i na kraju Senat i Bijela kuća, izgubljeni su jer DNC nije htio slušati primarne zahtjeve i želje ne samo američkih muslimana i Arapa nego i velike većine potencijalnih demokratskih birača.

Nisu ponudili odgovore i rješenja američkom narodu za ključna pitanja kao što su zdravstvena zaštita, klimatske promjene i, da, okončanje genocida.

Zaista, za razliku od onoga što Harris i njeni predstavnici mogu sugerisati, većina Amerikanaca želi vidjeti kraj američke podrške izraelskom brutalnom ratu u Gazi. Anketa Data for Progress iz februara na 1.232 birača pokazala je da bi 67 posto, uključujući 77 posto demokrata i 69 posto nezavisnih, podržalo poziv SAD-a na trajni prekid vatre u Gazi i uslovljavanje vojne pomoći Izraelu.

To je bilo prije osam mjeseci, prije nego što je Izrael počinio brojne druge zločine, izvršio invaziju na Liban i počeo etnički čistiti sjevernu Gazu, koristeći izgladnjivanje kao oružje rata. Čak i veći postotak Amerikanaca sada vjerovatno želi da njihova država prestane podržavati Izrael.

Kamala Harris i Demokratska stranka nisu izgubili ove izbore zato što ih je neka određena demografska grupa „izdala“. Izgubili su zato što su oni izdali svoju bazu, uključujući američke Arape i muslimane.

Kamala Harris je lako mogla pridobiti njihove glasove i glasove mnogih drugih, kandidujući se s humanom i humanitarnom kampanjom, uključujući obećanja da će poštovati međunarodno pravo i okončati američko saučesništvo u izraelskom genocidu. Umjesto toga, njena administracija odabrala je tvrdoglavost, očito spremna kockati se kako s ljudskim životima, tako i s uspjehom na izborima.

Demokratski establišment ne može imati i jedno i drugo. Ne mogu ignorisati, odbaciti i ocrniti zajednice dok istovremeno očekuju njihovu bezuvjetnu podršku. Američki Arapi, muslimani i drugi koji su napustili Demokratsku stranku zbog njene podrške Izraelu, ne traže specijalan tretman, traže osnovno ljudsko dostojanstvo i moralnu dosljednost u vanjskoj politici.

Sada govori Gaza

Ovdje nije riječ samo o vanjskoj politici, nego o prirodi demokratskog predstavljanja. Oni koji su šutjeli mjesecima tokom humanitarne krize, ali sada izlaze da razgovaraju o izbornoj politici, otkrili su da je njihova prethodna tišina bila zaista izbor. To je bio izbor koji je govorio mnogo o prioritetima i vrijednostima. Sada kažu: „Trump će biti gori“. Međutim, za one koji su gledali svoju djecu osakaćenu i zemlju uništenu, nema ništa gore.

Mi, naravno, znamo da predsjednik Trump neće ništa manje podržavati genocid nad mojim narodom od Bidena i Harris. Njegovi postupci tokom prvog mandata učinili su to kristalno jasnim. On je trulež koja je izrasla iz višedecenijske historije bijele nadmoći, rasizma i fanatizma. Ipak, to ne znači da smo mogli gaziti preko posmrtnih ostataka desetaka hiljada palestinskih muškaraca, žena i djece ubijenih američkim bombama koje je Izrael bacao, da glasamo za ženu koja je lično branila i olakšavala njihovo ubistvo. Nismo mogli učiniti tako i nismo to napravili.

Vrijeme je, dok se zemlja i svijet pripremaju za drugi Trumpov predsjednički mandat, da demokrate prestanu prebacivati odgovornost i preuzmu je za izbore koje su napravili. Ovdje smo ne zbog nečega što su američki Arapi i muslimani učinili ili nisu učinili. Ovdje smo jer je Demokratska stranka, prvo pod vlašću Josepha Bidena, a zatim Kamale Harris, insistirala na provođenju genocida dok je ignorisala osnovna načela „demokratije“ i „slobode“ koje navodno baštine.

Dakle, potpredsjednice Kamala Harris, sada govori Gaza. Je li krvoproliće nad našom djecom bilo vrijedno toga?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.