SAD je u poziciji koju je sam stvorio – i već je u ratu

U magli najnovijeg rata na Bliskom istoku, barem jedno je jasno: SAD je već glavna zaraćena strana.

Bidenovoj administraciji, naravno, nikada nije palo napamet da pažljivo osujeti izraelski aktuelni genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze (Annabelle Gordon / Reuters)

Iran je ovih dana ispalio mnoštvo raketa na Izrael u odgovoru na ubistvo generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha u Bejrutu, te raniji atentat na političkog šefa Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu.

Američki predsjednik Joseph Biden dao je upute američkoj vojsci da pomogne Izraelu u neutraliziranju projektila – kao da Izrael nije već opremljen raznim slojevima ultrasofisticirane zaštite protiv nadolazećih projektila, koji mu omogućavaju da ubija ljude na sve strane dok trpi minimalnu štetu.

Tokom konferencije za novinare u Bijeloj kući, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan ja saopštio da su se američki mornarički razarači „pridružili izraelskim jedinicama protuzračne odbrane u ispaljivanju presretača za obaranje projektila“. Hvaleći „profesionalnost“ izraelske vojske, Sullivan je pohvalio i „vješt rad američke vojske i pomno zajedničko planiranje u iščekivanju napada“.

Bidenovoj administraciji, naravno, nikada nije palo napamet da pažljivo osujeti izraelski aktuelni genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze gdje je za manje od godinu dana ubijeno više od 41.000 ljudi, iako je stvarni broj ubijenih bez sumnje znatno veći. Niti je tako vješta američka vojska smatrala nužnim umiješati se u bezobzirno krvoproliće koje se trenutno dešava u Libanu, gdje je Izrael ubio više od 700 osoba za manje od sedam dana.

Iako su mnogi međunarodni posmatrači oglasili uzbunu da bi SAD sada mogao biti „uvučen“ u regionalni rat – upozorenja koja će se samo pojačati nakon iranskog raketnog napada – u stvarnosti SAD zapravo niko ni u šta „ne uvlači“.

SAD je u poziciji koju je sam stvorio. I činjenica je da je već u ratu.

‘Aktivno zaraćena strana’

Naravno, čak i prije početka genocida, američka navika bacanja milijardi dolara na izraelsku vojsku na godišnjoj osnovi odavno ju je učinila transparentnim saučesnikom u izraelskim naporima da Palestina nestane. Od 7. oktobra, milijarde su se samo umnožile, uprkos povremenom Bidenovom brbljanju o ukidanju isporuke određenog ofanzivnog oružja Izraelu.

U augustu je Bidenova administracija odobrila slanje paketa oružja u vrijednosti od 20 milijardi dolara svom izraelskom partneru u zločinu. Novinska agencija Reuters je 26. septembra izvijestila o objavi Izraela da je „osigurao paket pomoći od 8,7 milijardi dolara od SAD-a kako bi podržao svoje tekuće vojne napore i održao kvalitativnu vojnu prednost u regiji“.

Paket je navodno uključivao „3,5 milijardi dolara za neophodne ratne nabavke […] i 5,2 milijarde dolara namijenjenih za odbrambene zračne sisteme, uključujući proturaketne sisteme ‘Željezna kupola’, ‘Davidova praćka’ i napredni laserski sistem“.

Drugim riječima, Izrael će biti sve bolje opremljen da se „odbrani“ od legitimnih odgovora na vlastite postupke – akcije koje su doslovno okvalifikovane kao terorizam.

Na kraju krajeva, ovo nije nuklearna fizika: finansijska i vojna podrška koju SAD dosljedno pruža Izraelu ne čini SAD državom koju „uvlače“ u sukob, nego državom koja je, zapravo, aktivna zaraćena strana u sukobu.

‘Uvlačenje’ u regionalni rat

SAD je pružio vojnu pomoć Izraelu i u aprilu kada je Iran lansirao stotine bespilotnih letjelica i projektila kao odgovor na smrtonosni izraelski napad na iranski konzulat u Damasku. I u ovom slučaju, Iran je u velikoj mjeri igrao ulogu terorističkog agresora, bez obzira na odmazdu.

U međuvremenu, korisno je podsjetiti da je SAD decenijama dobro obavljao posao „uvlačenja“ u regionalni rat – sjetimo se američkog razaranja Iraka 2003. godine – pa ne bi trebalo biti iznenađenje da se zemlja ponovo nalazi na čelu i središtu u vrijeme kada je u toku masovno krvoproliće. Od američkih napada bespilotnim letjelicama na vjenčanja u Jemenu do hitnih isporuka bombi izraelskoj vojsci 2006. kako bi pomogle u pustošenju Libana, čini se da se SAD nikada nije susreo s bliskoistočnim sukobom oko kojeg nije bio uzbuđen.

I iako Bidenova administracija uporno nastavlja tvrditi da želi prekid vatre u Gazi, put do primirja u slučaju genocida ne ide preko milijardi i milijardi dolara u naoružanju genocidnoj strani.

Na brifingu, Sullivan je upozorio da će biti „ozbiljnih posljedica za ovaj napad“ i da će SAD „sarađivati s Izraelom da to bude tako“. To u prijevodu znači: SAD će nastaviti raditi svoj dio posla u eskalaciji regionalnog nereda u tandemu s Izraelom i nametnuti više „posljedica“.

Sullivan je također naglasio da je ovo situacija u kojoj stvari mogu biti nejasne u „magli rata“ i da on zadržava pravo da „promijeni i prilagodi po potrebi“ svoju prvobitnu izjavu.

Ipak, u magli najnovijeg rata, barem jedno je jasno: SAD je već glavna zaraćena strana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama