Novo Sarajevo i stari izborni manipulatori

Predizborna priča o kandidatima za načelnika općine Novo Sarajevo mogla bi biti tek jedna od hiljada sličnih, napuhanih, primitivnih, neciviliziranih storija, kojih smo se nagledali, naslušali i načitali prethodnih tridesetak godina, i ne odstupa značajno u ovom teškom i nemilosrdnom ratu za pozicije, moć i finansije od ostalih općinskih i gradskih sredina u Bosni i Hercegovini. Ipak ovaj je primjer odličan i realističan pokazatelj ko nam je određivao sudbine i, vrlo vjerovatno, ko će nam upravljati životima u narednim godinama, pa i desetljećima.

Novo Sarajevo nije među većim općinama u Bosni i Hercegovini – s nešto više od 11 kilometara površine, ili dva posto teritorije zemlje – ali je vrlo bitna i pozicijom, resursima i bogatstvom (?) „zaslužilo“ da se političke stranke za njega bore „do posljednjeg birača“. Nije nebitno da je riječ o zajednici koja bi se mogla opisati kao „Bosna i Hercegovina u malom do 1992.“ što se tiče etničkog sastava stanovništva te da može poslužiti kao nukleus da se ova zemlja vrati na nekadašnje vrlo bitne, normalne postavke.

‘Katastrofa, lopovluk, kriminal, nepotizam, korupcija…’

Ne tako davno kategorizirana kao „neosvojiva tvrđava“ Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine – od 2000. do 2008. načelnik je, s izuzetkom kratkotrajnog ambasadorskog mandata u Beogradu, bio Željo Komšić – ipak je „pala“ 2008. godine. Stranka demokratske akcije nije žalila ni truda, ni sredstava (i još koječega iz bogate sehare stranačkih i izbornih marifetluka) te je iskoristila Komšićev transfer u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (u kojem bi, ako se ne izmijeni Izborni zakon, mogao odraditi doživotni mandat, s „propisanim“ četverogodišnjim pauzama) i preuzela općinsku vlast.

Kakav je bio dvanaestogodišnji (do 2020.) mandat SDA-ovog načelnika Nedžada Koldže? „Odličan, vrhunski, preporodio je općinu koju je uništio SDP…“, kategorična je bila (pr)ocjena matične mu stranke i njenih satelita. „Katastrofa, lopovluk, kriminal, nepotizam, korupcija…“, galamila je opozicija, koja je na prošlim lokalnim izborima ponovo vratila „neosvojivu tvrđavu“ i poslala Koldžu i SDA tamo gdje su bili do 2008. Kandidat „Trojke“ (SDP, Narod i Pravda, Naša stranka) Hasan Tanović upravo završava mandat, neće se ponovo kandidirati; šta je uradio u posljednje četiri godine tek ćemo čuti i vidjeti, mada već ima „hiljadu“ zamjerki, uključujući one koji su za njega agitirali i glasali.

Neće Tanović, ali hoće Koldžo, koji se iz „političke penzije“ namjerava vratiti u načelničku fotelju, ali ovaj put „mimo“ SDA, koju je napustio i priklonio se još jednom disidentu iz „najveće i najjače partije Bošnjaka“, (također doživotnom) zastupniku u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Šemsudinu Mehmedoviću i njegovoj novoosnovanoj partiji zvučnog imena Naprijed! Ne sumnja u narodu poznati „Džo Kol“ (permutirani, šatrovački, iz Koldžo u fonetički pretvoreno ime i prezime bivšeg engleskog nogometaša Joe Colea) u svoju pobjedu, pa na brojnim bilboardima, plakatima i brošurama poručuje: „Odlučno Naprijed!“

‘Tri uzastopna mandata za kadrovsku i moralnu devastaciju’

Na reakciju SDA nije trebalo dugo čekati, pa su ocjene tri četverogodišnja načelnička mandata „odličan, vrhunski, preporodio je općinu koju je uništio SDP…“ odjednom zaboravljene. Prvo je „glavna u Bošnjaka“ pokušala „milom“ pozvati Koldžu da odustane od kandidature, kako ne bi štetio Muameru Bandiću, kandidatu četiri opozicione partije – Stranka za Bosnu u Hercegovinu, SDA, Demokratska (Komšićeva) fronta, Narodni evropski savez – u srazu s ostalim kandidatima.

“Iza tobožnjeg poziva da povučem kandidaturu za načelnika Novog Sarajeva, koji su javno uputile stranke koje podržavaju Bandića, ne stoji nikakav interes građana, općine ili države, nego strah i panika, jer njihov kandidat očito nema ni izbliza potrebnu podršku birača, iako ga podržavaju čak četiri stranke. Očito su neki navikli da volju građana prekrajaju političkim trgovinama i truhlim koalicijama”, odgovorio im je Koldžo. I navukao bijes, uvrede i sramne etikete ne tako davno jedine mu stranke.

Stiže odgovor kako su Koldži ponudili da ga „konačno izvučemo iz rupe“, iako je „SDA Novo Sarajevo pod Koldžinim dugogodišnjim vodstvom doživjela potpunu kadrovsku, moralnu, ali i svaku drugu devastaciju…“ Pa dobro, što ste mu onda (najmanje) osam godina davali punu podršku i kandidirali ga za načelnika ako je već bio takva štetočina? – moglo bi se postaviti logično pitanje novosarajevskoj partijskoj ćeliji (koja je poslala saopćenje za javnost, no nije moglo u eter bez aminovanja centrale u Ulici Mehmeda Spahe 14), ali tražiti logiku u apsurdnim stvarima samo je gubljenje vremena.

Hoće li birači dati glas daju onima koji to zaslužuju?

SDA „ne isključuju mogućnost da je Koldžo natjeran na kandidaturu“, da je „sasvim jasno kako je on ‘Trojanski konj'“ Benjamine Karić, „koji za cilj ima da pokuša obezbijediti nastavak loše vladavine ‘Trojke’ u Novom Sarajevo“. Zatim optužuje nekadašnju stranačku perjanicu za loš rezultat i debakl na posljednjim lokalnim izborima 2020. godine, što i nije loše, jer je nakon toga „tim obrazovanih, uspješnih i pametnih mladih ljudi, osnažen onim dobrim, iskrenim i iskusnim članovima, koji za su vrijeme Koldžine vladavine bili na marginama, uspio prevesti svojevrsnu renesansu u SDA Novo Sarajevo…

Nije Koldžo ostao dužan dojučerašnjim stranačkim kolegama, upitao ih je „zašto su u panici i čega se boje?“, kako nemaju svog kandidata za stranačkog načelnika te tvrdi da „samo trguju podrškom za kandidate drugih stranaka, vjerovatno za nečiji privatni račun”. Ništa novo i iznenađujuće, sve se vrti oko „trgovine“ – moći, vlasti, funkcija, budžeta, novca… uključujući izbore, bez obzira bili opći ili lokalni. Hoće li to prepoznati Bosanci i Hercegovci u nedjelju, 6. oktobra, nezahvalno je pitanje, ali dok to ne shvate i glas daju onima koji to zaslužuju boljem se ne mogu nadati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.