Brisel i Moskva u geopolitičkom ‘lovu na duše’ Moldavaca
Polarizacija, usred žestokih pritisaka da izaberu stranu, suštinski Moldaviju gura u svojevrsni ukrajinski scenario, to jest građanski rat koji će prerasti u posrednički rat velikih sila.

Da je neko pre samo nekoliko godina rekao kako će evropska javnost i političke elite sa nestrpljenjem čekati rezultate predsedničkih izbora i referenduma u Moldaviji, taj bi verovatno bio okarakterisan, kao u najmanju ruku, smešan. Ali, bez svake šale, rat u Ukrajini i gepolitičko nadmetanje Evropske unije i Rusije uticalo je na to da je minulo glasanje u zemlji od samo 2,6 miliona stanovnika postalo od izuzetnog interesa za obe strane svojevrsne nove hladnoratovske gvozdene zavese razdvajanja.
Nikad više pažnje u Moskvi i Briselu. Nikad više izveštača stranih medija u Moldaviji. A rezultat takav da svako može da se raduje, ali i da bude nezadovoljan, ukazujući na neregularnosti i loše predizborne uslove.
Nastavite čitati
list of 3 itemsPet činjenica o Moldaviji: Siromašna država između Rusije i EU
Tijesna pobjeda na referendumu ugrožava put Moldavije ka EU
Na referendumu o tome da li da Moldavija promeni ustav i da se obaveže na pridruživanje Evropskoj uniji rezultat je praktično izjednačen, jer je 50,39 odsto glasalo za, a 49,61 protiv od gotovo milion i po ljudi koji su glasali. Razlika na referendumu je 11.600 glasova, dok je razlika koja je odvajala proevropsku predsednicu Moldavije Maju Sandu od osvajanja 50 odsto glasova i reizbora već u prvom krugu bar deset puta veća.
Sandu je osvojila 42,45 odsto glasova, dok je njen konkurent u drugom krugu osvojio nepunih 26 odsto glasova. To je Alekandr Stojanoglo, bivši tužilac kojeg su zapadni mediji ocenili kao proruski nastrojenog, kako zbog toga što su ga podržali proruski socijalisti, tako i zbog njegovog programa koji se protivio izmenama ustava i zagovarao „balansiranu spoljnu politiku“ zasnovanu na saradnji sa EU, SAD, Rusijom i Kinom.
Premda zapadni mediji ističu samo rusko potplaćivanje birača kao razlog za tesnu a ne ubedljivu pobedu proevropskog stava na referendumu, svojevrsni slučaj Moldavije je mnogo kompleksniji. Svođenje svega isključivo na rusko hibridno ratovanje u maloj zemlji stešnjenoj između Ukrajine i Rumunije značilo bi prenebregavanje dubokih podela u ovom društvu, frustriracije stanovništva korupcijom i sve većim siromaštvom, ali i veoma proširenom stavu da Moldavije ne bi trebalo da zauzima stranu već da ostane neutralna između EU i Rusije.
Glasače potplaćivali i Moskva i Brisel
Ruski uticaj na birače u Moldaviji, čini se nesporan i, sudeći prema novinskim istraživanjima i tvrdnjama moldavskih vlasti, ključnu ulogu u tome je imao odbegli moldavski oligarh Ilan Šor. Ovaj tridesetsedmogodišnji bogataš je svojevremeno pobegao prvo u rodni Izrael, a od ove godine je u Rusiji, gde se sklonio kako ne bi izdržavao zatvorsku kaznu od 15 godina na koju je osuđen zbog učešća u najvećem bankarskom skandalu u Moldaviji. U njemu je kroz davanje nenaplativih kredita stranim firmama iz Moldavije za samo dva dana izneto, to jest opljačkano milijardu dolara, što je bilo oko 12 odsto bruto nacionalnog proizvoda zemlje.
Prema tvrdnjama načelnika moldavske policije, dokaz da je Šor novcem pokušao da utiče na rezultate izbora i referenduma bilo to što je u avgustu u Moskvi organizovao političku konferenciju nakon koje su se moldavski delegati vratili u Moldaviju s koferima punim novca. Policija im je zaplenila oko milion dolara gotovine u više od 100 kofera. Osim toga, prvi čovek policije ukazuje i na milion letaka i novina, koji su zaplenjeni kao ilegalni predizborni materijal, ali i to što su, kako tvrdi, opunomoćenici Šora u Rusiji u septembru prebacili oko 15 miliona dolara građanima Moldavije na račune u otcepljenom moldavskom regionu Pridnjestrovlju i u Rusiji.
Predsednica Sandu tvrdi da se Moldavija suočila sa „napadom bez presedana“ te da je Moskva potrošila 100 miliona dolara kako bi pred glasanje podstakla anti-EU osećanja. Štaviše, moldavske vlasti su prvo tvrdile da je više od 130.000 Moldavaca primilo mito da glasaju protiv ustavnih promena koje se tiču priduživanja EU, a potom da su „kriminalne grupe pokušale da kupe 300.000 glasova“
Ali, ono što se u zapadnim medijima prenebregava jeste činjenica da je taktiku da utiče na rezultate izbora i referenduma imala i EU i pro-EU snage u Moldaviji. Najpre je Moldaviji u junu 2022. naprasno dodeljen status kandidata za članstvo u EU pa su junu 2024. zvanično počeli pregovori o pridruživanju da bi u finišu kampanje moldavsku predsednicu u Kišnjevu posetila predsednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, najavivši da će EU dati moldavskoj privredi podršku u iznosu od 1,8 milijardi evra između 2025. i 2027. godine.
A značajnu ulogu spolja imala je i moldavska dijaspora, budući da svaki četvrti državljanin Moldavije živi van matične zemlje. Od milion i po glasova, više od 235.000 je stiglo od državljana koji su u inostranstvu, pri čemu je više od 181.000, to jest 77 odsto, bilo za ustavne promene.
Ruski uticaj prenaduvan
Dakle, kada se stave na papir svi uticaji i uložen novac, čini se da je dejstvo ruskog uticaja na rezultate referenduma malo prenaduvan, to jest da nije baš toliki koliko predstavljaju mnogi zapadni mediji i moldavska vlast. Ko god iole zagrebe političku i društvenu realnost u Moldaviji, može lako doći do zaključka da je isuviše jednostavno ako ne i pogrešno reći da je rusko mešanje zaslužno za tesne rezultate referenduma i slabiji rezultat za Maju Sandu.
Kad je pre četiri godine došla na vlast, Sandu je obećala reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije i siromaštva, ali aktuelne ankete ukazuju da više od polovine Moldavaca i dalje smatra da sudije nisu nezavisne, a 60 odsto anketiranih ističu da sudovi nisu transparentni. Čak i proevropski nastrojeni građani, koji dobrim delom glasaju za aktuelnu predsednicu, ističu da su razočarani dosadašnjom reformom pravosuđa.
Neubedljivom rezultatu predsednice doprinela je i uvećana frustracija građana padom životnog standarda, zbog visoke inflacije za koju nije samo odgovorna ona i njena vlada. Rat u Ukrajini i to što je Sandu Moldaviju pozicionirala na strani Kijeva u sukobu sa Moskvom uticali su dramatično na skok cena energenata, životnih namirnica i ostalih potrpština.
S jedne strane, 2022. godine Rusija je Moldaviji smanjila isporuke prirodnog gasa koji je nekada tekao preko otcepljenog Pridnjestrovlja u kojem ruska vojska već 30 godina ima bazu. Prošle godine, Moldavija je u potpunosti prestala da uvozi ruski gas, što je poprilično uticalo na rast cena i samim tim i inflacije. Zbog toga, Moldavije nije odustala od toga da gotovo 70 odsto svojih potreba za strujom dobija kupovinom iz ruske elektrane u Pridnjestrovlju, koja električnu energiju pravi trošenjem gasa koji dobija od „Gasproma“ besplatno.
Osim toga, veliki udar na moldavsku privredu je imalo to što je rat onemogućio uobičajeni rad ukrajinske luke Odesa, koja je Moldaviji bila tradicionalni izlaz u svet. Sve što se izvozi ali i uvozi je dramatično poskupelo, što je dodatno poguralo inflaciji u jednoj od najsiromašnijih zemalja u Evropi.
Kada se na sve to doda dolazak velikog broja ukrajinskih izbeglica, finansijski teret na leđima Moldavaca je poprilično otežao i time olakšao širenje proruskog narativa protiv pro-EU političkih snaga na vlasti. Naprosto, Moldavci u svojim životima nisu osetili nikakvu korist od svrstavanja uz EU. Naprotiv, samo im je postao ubedljiviji stav da Moldavija ne bi trebalo da zauzima stranu već da bude neutralna između EU i Rusije.
Nepotrebni referendum
A da su i Brisel i Moskva itekako bilo u geopolitičkom „lovu na duše“ Moldavaca, to se videlo i u prvim reakcijama nakon glasanja. Predsednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola je Moldaviji poručila „hvala Vam na Vašoj hrabrosti“, a Maji Sandu „Vaše vođstvo i hrabrost je promenilo tok istorije“. I Von der Leyen je uskliknula „uspeli ste ponovo“, ističući da „uprkos hibridnim taktikama Rusije, Moldavija pokazuje da je nezavisna, jaka i da želi evropsku budućnost“.
Dok je portparol EK zadužen za spoljnu politiku Peter Stano optužio Rusiju i njen zastupnike za „mešanje i zastrašivanje bez presedana”, portparol Kremlja Dmitrij Peskov je uzvratio tvrdnjom da izbori nisu bili slobodni, da je nagli porast broja glasova u korist predsednice i izmene ustava teško objašnjiv te da su mogle da se uoče anomalije u brojanju glasova.
Dok će se prepucavanje velikih samo uvećati kako se približava drugi krug predsedničkih izbora, svakom iole obaveštenom posmatraču ne može a da ne padne na um pitanje a zašto su uopšte Moldavci odlučivali na referendumu o članstvu u EU kada to nije ni blizu, niti je sasvim sigurno da će proširenje prihvatiti sve države članice EU.
Ne samo što je upitna volja svih lidera „evropske dvadesetsedmorice“ da zaista prime Moldaviju u EU, već čak i kada bi hteli u nekim zemljama, poput Francuske, ratifikaciju svakog budućeg sporazuma o pridruživanju nove članice, neophodan je referendum čiji uspeh niko ne može da garantuje. Konkretno, baš u Francuskoj bi taj referendum bio poprilično neizvestan.
Zbog toga je glasanje Moldavaca bilo suštinski nepotrebno, jer niti te ustavne reforme mogu da nateraju bilo koju buduću vlast u Kišnjevu da pomno radi na evropskim integracijama, niti je ulazak Moldavije u EU garantovan. Uostalom, najbolji primer za to je Severna Makedonija koja je održala sličan referendum 2018. godine kada je biračima promena imena države podvučena pod pitanje o evroatlantskim integracijama: „Da li ste za članstvo u EU i NATO, sa prihvatanjem sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?“. Šest godina kasnije, Severna Makedonija nije ni blizu članstva u EU. Štaviše, ponovo je zaustavljena na tom putu, samo ovog puta ne od Grčke, već od Bugarske.
Zbog toga je referendum u Moldaviji bio nepotreban, pa se čini očiglednim da su u pravu konkurenti Maje Sandu koji su rekli da je referendum raspisala samo kao taktiku kako da ojača sopstvenu popularnost na izborima. Umesto toga, referendumom je samo dolila ulje na vatru podela unutar zemlje, stvarajući referendumsku atmosferu za još dva glasanja – jedno na predstojećem drugom krugu predsedničkih izbora, a drugo na parlamentarnim izborima sledeće godine.
A takva polarizacija, usred žestokih geopolitičkih pritisaka da izaberu stranu, suštinski Moldaviju gura u svojevrsni ukrajinski scenario, to jest građanski rat koji će da preraste u posrednički rat velikih sila.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.