Trump, EU i privlačnost orbanokratije

Mađarski premijer Viktor Orban 9. oktobra se obratio Evropskom parlamentu, iznoseći prioritete mađarskog predsjedavanja Vijećem Evropske unije. Njegov govor dočekan je aplauzom jednog dijela parlamenta i velikim negodovanjem ostatka; neki zastupnici su čak napustili sjednicu prije nego što je počeo govoriti.

Orban je bez sumnje postao nepoželjan za politički mainstream u Briselu, ne samo zbog njegovog otvorenog prihvatanja Rusije Vladimira Putina i Kine. No, on je tokom godina okupio i kult sljedbenika u istočnoj Evropi i na drugim mjestima.

Najnoviji primjer dolazi iz Sjeverne Makedonije. Mađarski čelnik je 26. septembra dočekan kao heroj kada se sastao sa Hristijanom Mickoskim, svojim makedonskim kolegom, u historijskom gradu Ohridu. Domaćinima je donio vrijedan dar na zajedničkom zasjedanju vlada dviju država: kredit vrijedan 500 miliona eura (539 miliona dolara), koji je dogovoren tokom ljeta.

Polovina novca namijenjena je lokalnim vladama. S obzirom na to da će se u Sjevernoj Makedoniji održati lokalni izbori za godinu dana, ovo je dobrodošao izborni poticaj za VMRO-DPMNE Mickoskog. Ova desničarska, nacionalistička stranka pobijedila je na izborima u maju nakon duže pauze. Nada se da će se uz pomoć Orbana na vlasti zadržati dugo.

‘Nacionalni ponos’

Mađarski premijer iskoristio je ovu posjetu da se obruši na EU, optuživši je da je povrijedila „nacionalni ponos“ Sjeverne Makedonije u reakciji na vijest da je ta država „odvojena“ od susjedne Albanije u procesu pridruživanja bloku.

Orban je također istakao da je ova država Zapadnog Balkana odavno trebala biti članica EU-a, nagovještavajući političke prepreke s kojima se Skoplje suočavalo tri decenije zbog sporova sa susjedima. Ponudio je svoje usluge kao posrednik s Bugarskom, koja je zamijenila Grčku kao glavnog protivnika makedonskog članstva u EU.

Opozicija VMRO-DPMNE-a amandmanima koji bi uključili bugarsku manjinu kao jednu od zajednica u državi u makedonski Ustav – što je uvjet Evropske unije za nastavak procesa pristupanja – rezultirala je time da je Albanija pretekla Sjevernu Makedoniju. Sada Orban, čelnik s najviše staža na toj poziciji u EU, tvrdi da bi mogao ispraviti nepravdu učinjenu Skoplju, koristeći svoje iskustvo i veze.

Govori se da je ruska agresija na Ukrajinu oživjela proces proširenja Evropske unije. Ali sada je, paradoksalno, Putinov najbolji prijatelj sa Zapada, ujedno i najglasniji zagovornik otvaranja Evrope za ulazak novih država.

Ljudi poput Mickoskog, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Bidzine Ivanišvilija, „majstora koji povlači konce“ na političkoj sceni Gruzije, vide Orbana ne samo kao prijateljsku figuru unutar EU već i kao vezu koja vodi do bivšeg američkog predsjednika i trenutnog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa.

Republikanski kandidat ne krije svoje simpatije prema mađarskom čelniku. Spomenuo je Orbana u toku prošlomjesečne televizijske debate sa demokratskom predsjedničkom kandidatkinjom Kamalom Harris. „Dopustite mi da kažem nešto o svjetskim čelnicima, Viktor Orban, jedan od najcjenjenijih ljudi, zovu ga snažnim čovjekom. On je žilav čovjek, pametan premijer Mađarske“, Trump se poigrao riječima.

Trump nije jedini. Mnogi republikanci oduševljeni su Orbanom, saborcem protiv „osviještenih“ elita i „nekontrolisane“ migracije, i imaju tendenciju zanemariti njegove veze s Kinom i Rusijom. Orban je stalno prisutan na vodećoj Konferenciji konzervativne političke akcije (CPAC). Njeno evropsko izdanje održava se u Budimpešti. Veliki broj istočnoevropskih političara koji žele imati Trumpa na svojoj strani imaju Orbana kao prvu stanicu.

Orbanokratija prošla svoj zenit

Orban se postavio kao posrednik s Kinom i Rusijom. Ranije ove godine, kineski predsjednik Xi Jinping odabrao je Mađarsku kao jednu od država koje će posjetiti u okviru svoje evropske turneje. A, prema istraživačkom portalu VSquare, makedonski kredit dolazi iz Pekinga, a Budimpešta je samo posrednik.

Dok Brisel nastoji „smanjiti rizik“ od Kine, kineske firme – uključujući proizvođače baterija koji igraju ključnu ulogu u proizvodnji električnih vozila (EV) – intenzivno ulažu u ono što vide kao centralnoevropska vrata za ulazak na tržište EU.

Orban je u julu posjetio Moskvu, tvrdeći da je u mirovnoj misiji u ime bloka od 27 članica. Posjeta Rusiji naišla je na snažne kritike država članica i dovela do bojkota ministarskih sastanaka koje je održavalo mađarsko predsjedništvo. Uprkos negativnim reakcijama, Orban i dalje promoviše mirovni plan za Ukrajinu, za koji tvrdi da je zajednički poduhvat s Kinom i Brazilom.

Orban se možda hvali znatnim brojem vanjskopolitičkih poduhvata, ali omiljen je među mnogima ne zbog geopolitike, nego zbog modela upravljanja koji utjelovljuje. Konzervativni Evropljani iz istočne Evrope dive se činjenici da je on uspio birati između aspekata poretka nakon 1989. u skladu sa svojim preferencijama.

Slobodna trgovina, ulaganja i velikodušne subvencije iz Brisela – da. Prava LGBTQ zajednice ili solidarnost u postupanju prema migraciji – ne. Pravo da se odlučuje u institucijama Evropske unije i pravo veta na zajedničke odluke i politike – da. Transparentnost, vladavina prava i institucionalna kontrola izvršne vlasti koju Brisel zagovara – ne. „Liberalizam“ ne,  zarobljavanje države s populističkim moćnikom na čelu – svakako da.

Srbija, Gruzija, Sjeverna Makedonija, entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, drugim riječima tim Orban, nemaju ništa protiv članstva u EU. Oni samo žele biti članovi koji biraju šta im se dopada, a šta ne, kao Orbanova Mađarska.

No, čini se da je orbanokratija u Mađarskoj prošla svoj zenit. Ostatak Evropske unije pojačao je pritisak, ukinuvši milijarde finansijske pomoći Mađarskoj. Orban se suočava sa velikim izazovom od Petera Magyara, bivšeg diplomate, čija stranka Poštovanje i sloboda (Tisza) polako uzima dio Orbanovog konzervativnog biračkog tijela i sada je rame uz rame sa vladajućim Fideszom. Rano je za predviđanja o tome šta će se dogoditi na narednim izborima 2026, ali Orban će se, bez sumnje, suočiti s oštrom konkurencijom.

Za sada, međutim, on se čini jačim nego ikad na međunarodnoj pozornici. Ohrid bi ga sigurno rado ponovo ugostio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.