‘Generalov plan’ za sjevernu Gazu ima slabe šanse za uspjeh

Izrael je 5. oktobra pokrenuo kopnenu vojnu ofanzivu, zahtijevajući evakuaciju Palestinaca iz Beit Hanoona, Beit Lahiye, izbjegličkog kampa Jabalije i grada Jabalije. Potom je prekinuo dotok humanitarne pomoći u to područje, navodeći humanitarne agencije da dignu uzbunu zbog neminovnog izgladnjivanja.

Navedeni cilj ove operacije je uništenje regrupisanih palestinskih snaga otpora na sjeveru. Međutim, posmatrači su primijetili da bi ovaj novi napad mogao biti prva faza onoga što su izraelski mediji nazvali „Generalov plan“ etničkog čišćenje sjeverne Gaze kao oblika kolektivnog kažnjavanja Palestinaca.

Plan je predstavio penzionisani general Giora Eiland koji poziva na protjerivanje Palestinaca iz tog područja i prisilno izgladnjivanje i ciljanje svakoga ko ostane – koga se može smatrati „legitimnom vojnom metom“. Na zasjedanju Odbora za vanjske poslove i odbranu Knesseta u septembru, Eiland je navodno rekao: „[Vođi Hamasa Yahyi] Sinwaru važni su zemlja i dostojanstvo, a ovim manevrom oduzimate i zemlju i dostojanstvo“.

‘Uništenje Hamasa’

Sedmicu kasnije, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obavijestio je članove istog odbora da razmatra implementaciju tog prijedloga. Vjerovatno se nada da bi mu ovaj plan mogao donijeti priliku da proglasi „pobjedu“ kako bi sačuvao obraz pred izraelskom javnošću, s obzirom na to da ni nakon godinu dana rata, njegova vlada još nije postigla svoje ciljeve „uništenja Hamasa“.

Međutim, nije sigurno da će Izrael imati vojni kapacitet i politički prostor da u potpunosti provede Eilandov plan.

Nekoliko je razloga zbog kojih Izrael želi odsjeći i kontrolisati sjeverni dio Pojasa Gaze. Prije svega, želi razdvojiti grad Gazu, administrativni centar Pojasa i sjedište političke moći, od ostatka teritorije, na taj način demontirajući fizičku infrastrukturu palestinskog upravljanja. To ima politički značaj.

Zatim, grad Gaza je glavni centar socijalnih usluga i tamo su smješteni glavna bolnica u Gazi, kompleks Al-Shifa i većina univerziteta. Veliki broj neprofitnih organizacija, biznisa i veliki dio srednje klase u Gazi tamo je smješten. Veliki broj istaknutih porodica koje se historijski povezuju s upravljanjem regijom Gaze vode porijeklo iz ovog grada. Gubitak grada Gaze imao bi ogroman socijalni efekat na palestinsku populaciju.

Osim toga, sjever Pojasa Gaze važan je za Izrael i iz sigurnosne perspektive. Tamo se nalazi izbjeglički kamp Jabalia, najveći u Palestini, gdje je počela Prva intifada i gdje je nekoliko većih izraelskih vojnih kampanja ometeno.

Sjever Gaze je isto tako blizu ključnih izraelskih lokacija, kao što je luka Ashkelon, udaljena svega 10 km od granice s Gazom. Značajan dio stanovništva južnog Izraela živi u području Ashkelon-Ashdod. Kontrola nad sjevernom obalom Gaze također bi mogla osigurati veću sigurnost za jug Izraela i za njegovu infrastrukturu za bušenje plina i možda pomoći nezakonitom prisvajanju plinskog polja Gaza Marine.

‘Generalov plan’

Imajući sve ovo u vidu, izraelska vojska započela je pripreme za neki oblik proširene kontrole nad sjevernom Gazom mnogo prije nego što je „Generalov plan“ predstavljen kao službena politika. U novembru prošle godine započela je s radom na onome što je postalo poznato kao koridor Netzarim, pojas zemlje koji se proteže od službenih granica Izraela do Sredozemnog mora koji odsijeca sjeverni pojas Gaze od središnjeg i južnog dijela.

Ovaj koridor, širok 4 km, pruža izraelskoj vojsci značajne logističke i taktičke prednosti, omogućavajući joj da opskrbi svoje snage stacionirane u gradu Gazi i centralnom diijelu Pojasa Gaze i da kontroliše protok humanitarne pomoći koja ulazi u sjevernu Gazu.

Označen kao zatvorena vojna zona, on sprečava Palestince da se vraćaju na sjever s juga, jer svako ko pokuša ući rizikuje da bude upucan. Izraelske snage stacionirane su na više tačaka duž koridora i koriste ga kao ključnu bazu za okupljanje trupa i pokretanje vojnih operacija.

Tokom protekle godine nemilosrdnog rata, Izrael je u više navrata izdavao naredbe za evakuaciju sa sjevera na jug da istjera preostalu populaciju smanjenjujući pristup humanitarnoj pomoći, bombardovanjem, napadima i uništavanjem zdravstvenih centara i bolnica i ciljanjem druge ključne infrastrukture poput izvora vode i generatora struje. Osim toga, Izrael je sistematski ciljao stambene zgrade i škole pretvorene u skloništa kako bi ljude lišio skloništa i širio strah. Kao rezultat toga, procjenjuje se da je na sjeveru ostalo 400.000 stanovnika od 1,1 milion, koliko ih je tamo živjelo prije rata.

„Generalov plan“ uključuje pojačavanje svih tih aktivnosti kako bi se Palestinci u potpunosti istjerali iz sjeverne Gaze. Nakon što to područje bude očišćeno od svojih stanovnika, izraelska vojska će ga proglasiti zatvorenom vojnom zonom, zabranjujući Palestincima pristup njihovim domovima i zemlji.

Ako Izrael zadrži kontrolu i nad Rafahom na jugu, onda bi to zapravo ograničilo većinu stanovništva Gaze na manje, prenapučeno područje u centru ili uz obalu, stvarajući užasne životne uvjete. Ova bi strategija s vremenom mogla izvršiti pritisak na dio stanovništva da napusti Pojas Gaze. Zalažući se za takve mjere, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir više puta je pozivao na politike koje bi prisilile Palestince na „dobrovoljnu emigraciju“ stvaranjem nepodnošljivih životnih uvjeta.

„Generalov plan“ mogao bi uspjeti ako Izrael nastavi bez ograničenja kada je riječ o vremenu ili resursima. Međutim, malo je vjerojatno da izraelska vojska može održavati operacije u Gazi na neodređeno vrijeme, posebno s obzirom na aktuelni rat s Libanom koji zahtijeva značajno raspoređivanje trupa i strateški fokus te s obzirom na potencijal za eskalaciju s Iranom. Duh postojanosti koji su pokazali ljudi koji su ostali u sjevernoj Gazi također dovodi u pitanje efikasnost ovog plana.

Nadalje, upitno je koliko dugo izraelske snage mogu zadržati svoje položaje u sjevernoj Gazi bez trpljenja sve većih žrtava od palestinskog otpora koji nastavlja djelovati tamo. To je moguće samo ako Izrael postigne odlučujuću pobjedu, što bi zahtijevalo uništenje grupa otpora. No, razvoj događaja tokom protekle godine pokazao je da to nije realističan ishod.

Etničko čišćenje na sjeveru

Vanjski pritisak je isto tako ključni faktor. Arapske zemlje, posebno Egipat i Jordan, dosljedno su se protivile bilo kakvom velikom premještanju palestinskog stanovništva iz Pojasa Gaze. Etničko čišćenje na sjeveru moglo bi biti prvi korak prema protjerivanju Palestinaca izvan granica Pojasa. Takvi postupci destabilizirali bi ove države i rizikovali ulazak u novu fazu sukoba – razvoj događaja od kojeg strahuju ne samo u Kairu i Amanu nego i širom regije. To bi moglo potaknuti arapske države da djeluju i da se ne zadrže na uobičajenim verbalnim osudama.

Pritisak na Izrael raste i unutar Evrope. Iako države Evropske unije nisu uspjele zauzeti jedinstven stav o izraelskom ratu protiv Gaze, sve više zemalja otvoreno podržava odlučnu akciju. Francuska je pozvala na embargo na oružje, dok je Španija pozvala na raskidanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Izraelom.

Posljednjih dana, Sjedinjene Američke Države, najveći saveznik Izraela, također su usvojile oštriju retoriku prema Izraelu, upozoravajući izraelsku vladu da bi mogle prekinuti opskrbu oružjem ako ne poboljša humanitarne uvjete u Gazi. Iako su mnogi posmatrači ovo upozorenje nazvali ciničnim, s obzirom na nepokolebljivu podršku predsjednika Joea Bidena Tel Avivu tokom prošle godine, njegova administracija uskoro završava mandat.

Drugim riječima, Izrael ima manevarski prostor koji mu garantuje Bijela kuća do američkih izbora početkom novembra ili, moguće, dok nova administracija ne stupi na dužnost u januaru. Ko god da bude američki predsjednik, morat će se pozabaviti izraelskim postupcima u Gazi, s obzirom da su oni izvor nestabilnosti u regiji i širenja regionalnog rata. Produženi, otvoreni sukob na Bliskom istoku nije u strateškom interesu SAD-a, jer bi mogao ugroziti šire američke regionalne ciljeve.

Sve dok međunarodni pritisak ne poraste, SAD ne promijeni svoju politiku ili dok ne dođe do unutrašnjeg političkog događaja koji će pokolebati izraelsko javno mnijenje, izraelska vlada će vjerojatno nastaviti slijediti „Generalov plan“ bez službenog priznavanja svojih namjera. Protjerivanje Palestinaca iz sjeverne Gaze izraelskoj će javnosti biti predstavljeno kao vojno postignuće, dok će pitanja o njegovoj dugoročnoj održivosti vjerovatno ostati bez odgovora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.