Sinwar možda jeste mrtav, ali ovom genocidu se ne nazire kraj

Vijest o ubistvu vođe Hamasa nakon godinu dana izbjegavanja da bude zarobljen samo će izazvati još veći otpor koji će Izrael iskoristiti da opravda dodatno krvoproliće.

Vođa Hamasa Yahya Sinwar na antiizraelskom skupu u gradu Gazi, 1. oktobra 2022. [Mohammed Salem/Arhivska fotografija/Reuters]

U četvrtak, 17. oktobra, Izrael je ubio vođu Hamasa Yahyu Sinwara u Pojasu Gaze – najnoviju „metu visoke vrijednosti“ u genocidnom ratu koji je odnio više od 42.000 palestinskih života za nešto više od godinu i koji se sada proširio na Liban.

Naravno, eliminacija Sinwara ne znači kraj genocida, kako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu jasno dao do znanja u svom saopštenju nakon ubistva: „Danas smo poravnali račune. Danas je zlu zadat udarac, ali naš zadatak još nije završen.“

Srećom za moćnike u naciji čije se postojanje temelji na neprestanom krvoproliću, izraelski „zadatak“ nikad neće biti sasvim završen – barem dok god postoje Palestinci i braća Arapi posvećeni pružanju otpora izraelskim krvožednim naporima.

Otežavanje Izraelu

A ipak će Sinwarovo ubistvo dodatno otežati Izraelu da nastavi opravdavati svoj trenutni rat protiv Gaze, iako to opravdanje nikada nije ni bilo važno glavnom izraelskom međunarodnom savezniku, Sjedinjenim Američkim Državama.

Zaista, saučesništvo SAD-a u genocidu dugo je podrazumijevalo pomoć u lociranju Sinwara, još u avgustu, New York Times je izvijestio da je administracija Joea Bidena „uložila ogromne resurse u pokušaj pronalaska „čelnika Hamasa, osiguravši „radar koji prodire u zemlju“ za Izrael dok je u isto vrijeme dala zadatak američkim obavještajnim agencijama „da presreću komunikacije gospodina Sinwara“.

Poput ubistva generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha, koga je Izrael ubio u septembru u Bejrutu, ubistvo Sinwara je bez sumnje simbolično s obzirom na to koliko je puta ovaj čovjek izbjegao izraelske smrtonosne planove.

Tokom proteklih 12 mjeseci, Sinwar je ostao u Pojasu Gaze i nastavio voditi vojne operacije protiv Izraela, pokazujući dosta više hrabrosti od, recimo, izraelskog čelnika koji više voli letjeti svijetom žaleći se na nedovoljnu međunarodnu podršku masovnim ubistvima.

Naravno, Sinwar je u zapadnim korporativnim medijima predstavljen kao ubilački demon riješen da uništi Izrael, jer to je narativ koji omogućava Izraelu da nastavi izvršavati svoj, hmm, „zadatak“.

U međuvremenu, pogled na isječak iz intervjua sa Sinwarom iz 2018. otkriva da je ovaj čelnik Hamasa bio više usmjeren na izgradnju palestinske budućnosti, nego na uništavanje stvari: „Ne kažem da se neću više boriti … Kažem da više ne želim rat. Želim kraj [izraelske] opsade [Gaze]. Šetate plažom u zalazak sunca i vidite sve te tinejdžere na obali kako čavrljaju i pitaju se kako izgleda svijet preko mora. Kako izgleda život. Lomi se. I treba sve da se slomi. Želim da budu slobodni“.

Rođen u izbjegličkom kampu u Gazi i proveo više od dvije decenije u izraelskom zatvoru zbog zločina borbe za palestinsku zemlju koju je nasilno prisvojio Izrael, Sinwar je bio sasvim svjestan ograničenja koja je palestinskoj „slobodi“ nametnuo Izrael.

Očito je da su ta ograničenja sada posebno izražena. Možete zaboraviti na šetnju do plaže u Gazi u vrijeme zalaska sunca da posmatrate palestinske tinejdžere dok se pitaju kako izgleda život na mjestima koja nisu pod stalnom izraelskom opsadom i naizmjeničnim manijakalnim bombardovanjem.

Sada ćete možda prije posmatrati palestinske tinejdžere koje žive spaljuju u izraelskim napadima na bolnice u Gazi.

I dok se Izrael možda fizički oslobodio ključne figure anticionističkog otpora, on svjesno rađa sve veći otpor – bez kojeg, naravno, unosni krvlju natopljeni izraelski poduhvat ne može u konačnici procvjetati.

Kada je riječ o gore spomenutom avgustovskom izvještaju New York Timesa, američki zvaničnici bili su uvjereni u to vrijeme da će ubistvo ili zarobljavanje Yahye Sinwara pružiti Netanyahuu „način da ostvari značajnu vojnu pobjedu i potencijalno ga učiniti spremnijim da okonča vojne operacije u Gazi“.

Ali, kako je Netanyahu pojasnio, Izrael možda jeste „poravnao račun“ sa Sinwarom, „ali, naš zadatak još nije ispunjen“.

Kada je Izrael ubio Sinwarovog prethodnika Ismaila Haniyeha u julu, Reuters je primijetio da su Haniyeha „mnoge diplomate smatrali umjerenim u poređenju s više tvrdolinijaškim članovima” Hamasa. Kao da nam je trebalo još dokaza potpunog nedostatka interesa Izraela za mir.

Poređenje sa Bin Ladenom

Što se tiče interesa SAD-a za mir, nakon atentata na Sinwara Biden je objavio entuzijastičnu izjavu u kojoj sam sebi čestita jer je “usmjerio [američko] osoblje za specijalne operacije i naše obavještajne stručnjake da rade rame uz rame sa svojim izraelskim kolegama i da pomognu u lociranju i praćenju Sinwara i drugih vođa Hamasa koji se skrivaju u Gazi.“

Prema Bidenovom mišljenju, ovo je bio ekvivalent ubistvu Osame bin Ladena 2011. – i „dobar dan za Izrael, za SAD i za svijet“.

Ali, dan koji je dobar za genocid zapravo uopće nije dobar dan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama