Šta će Moskva učiniti ako je Tel Aviv isprovocira u Siriji?
Prema izvještajima arapskih i zapadnih medija, meta izraelske avijacije bio je vojni transportni avion koji je vršio isporuku pošiljke oružja iz Irana borcima libanskog Hezbollaha.
Izvještaji arapskih i zapadnih medija o tome da su sirijska i ruska protivzračna odbrana odbile izraelske napade na ciljeve u sirijskom gradu Jableh, u blizini baze Hmeimim gdje su stacionirane ruske snage, ne samo da nameću pitanja o istinitosti ovih vijesti, nego otvaraju još važnija pitanja koja se tiču ubrzanog i dramatičnog razvoja dešavanja i promjena u regiji, a takve promjene bi mogle utjecati na rusku političku i vojnu ulogu na tom području.
Bez obzira na to da li je ruska protivzračna odbrana zaista učestvovala u presretanju napada ili je samo riječ o medijskoj provokaciji s ciljem da se Moskva namami ili natjera da iznese stav koji u trenutnim okolnostima možda nije zainteresirana pojašnjavati, ove pretpostavke otvaraju raspravu o pristupu ruskih donositelja odluka prema nedavnim dešavanjima u regiji, u kontekstu širenja sukoba i direktne iranske upletenosti u njih.
Nastavite čitati
list of 4 itemsMože li se ostvariti ideja Velikog Izraela? | AJB Start
Blinken očekuje ulazak sjevernokorejske vojske u borbe s Ukrajinom narednih dana
EK: Srbija mora uskladiti vanjsku politiku sa EU
Iza kulisa
Prije svega, treba napomenuti da je ovu vijest plasirao takozvani Sirijski opservatorij za ljudska prava sa sjedištem u Londonu, koji je izvijestio o nizu snažnih eksplozija u gradu, koje su čuli lokalni stanovnici. Opservatorij je tvrdio da u odbijanju napada nisu učestvovale samo sirijske zračne snage, već da su sudjelovali i ruski vojnici, s obzirom na to da se ruska zračna baza nalazi nedaleko od ovog grada.
Prema izvještajima arapskih i zapadnih medija, meta izraelske avijacije bio je vojni transportni avion koji je vršio isporuku pošiljke oružja iz Irana borcima libanskog Hezbollaha.
Međutim, nije naodmet spomenuti da Velika Britanija, iz koje djeluje ovaj Opservatorij, ne samo da sve zna, nego zna kada i koga optužiti. Dakle, najvjerovatnije se radi o napadu britanskih virtualnih agenata pod zastavom Izraela, koji od 7. oktobra prošle godine krvoločno troši svoje ”oštrice” i to na način koji nije lišen znakova ludila popraćenog konfuzijom.
U svakom slučaju, ne smijemo zanemariti tenzije koje prate rusko-izraelske odnose u sadašnjoj fazi, a koje, čini se, nijedna ni druga strana više ne žele skrivati, suprotno donedavnoj tradiciji.
Upozorenja
Osim toga, Izraelci su uvijek izbjegavali izvesti napade u Siriji koji bi mogli naštetiti ruskoj vojsci koja je tamo stacionirana kako ne bi izazvali sukob s Moskvom. Postalo je uobičajeno da se napadi izraelske vojske na sirijskom frontu fokusiraju na ciljeve koji pripadaju sirijskoj vladi ili Irancima.
Također, pojedini mediji navode da se na meti napada našlo rusko skladište municije. Međutim, postoje opravdane sumnje u to da bi Rusi odlučili odložiti tako značajnu opremu izvan svoje velike i dobro zaštićene baze u Hmeimimu, pa je umjesto toga smjestiti u obližnji grad Jableh. Drugim riječima, nije bilo nikakvog napada na samu bazu Hmeimim. U principu, mala je vejrovatnoća za napad u ovoj fazi, jer bi doveo do nepotrebne eskalacije.
U isto vrijeme, sve su učestalija pitanja Sirijaca o tome zašto ruska protivzračna odbrana ne pomaže u odbijanju napada izraelske vojske na ciljeve unutar te zemlje?
Može se pretpostaviti da će ovaj incident dodatno poljuljati nepovjerenje Sirijaca prema Rusiji. Iako je meta bio Jableh, izraelske rakete su predstavljale ozbiljnu opasnost za okolna područja. Dizanje u zrak skladišta koja su koristili Iranci i Sirijci u mjestu koje je relativno blizu Hmeimima nosi, na ovaj ili onaj način, neugodne implikacije za Moskvu.
S obzirom na to da Izraelci sada prolaze nekažnjeno za svoje ponašanje, dok se ruska strana ograničava na pozive za zaustavljanje eskalacije nasilja i vraćanje za pregovarački sto, takvi incidenti bi u budućnosti mogli postati učestaliji i dovesti do tragičnijih posljedica.
Štaviše, napad na zračnu bazu, koja se smatra suverenom ruskom teritorijom unutar Sirije, pod izgovorom prisustva iranske delegacije ili aviona, mogao bi zapaliti iskru rusko-izraelskog sukoba, pa makar i na indirektan način.
Saveznički odnosi
Podsjetimo da su Iranci saveznici Rusije (nedavno je potpisan strateški sporazum koji pretpostavlja da načelno imamo zajedničkog neprijatelja i zajednički pravac djelovanja prema Izraelcima). Ali u stvarnosti, to su trenutno samo riječi, s tim da se stvari mogu promijeniti ako Izrael pređe crvenu liniju u odnosu prema ruskim snagama u Siriji.
Ovakvu pretpostavku potvrđuje ranija izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je sugerirao da bi Moskva mogla opskrbiti neprijatelje Sjedinjenih Američkih Država, kako ih je opisao, oružjem i raketnim tehnologijama koje bi poboljšale njihove sposobnosti u napadu na američke interese. Prema tome, ko može garantirati da Moskva neće učiniti istu stvar neprijateljima Izraela?
Ovi događaji nas mogu podsjetiti na dešavanja u Oktobarskom ratu 1973. godine koji se, iako je bio popraćen oklijevanjem sovjetskog rukovodstva da udovolji svim potrebama egipatske vojske, na kraju završio tako da su to ipak učinili. O tome govore memoari mnogih egipatskih vojnih komandanata.
I što je još važnije, mnogo desetljeća kasnije otkriveno je da su sovjetski piloti direktno učestvovali u obaranju izraelskih aviona tokom agresije na Egipat. Hoće li se povijest ponoviti sada, u istom mjesecu, ali 51 godinu kasnije?
U svakom slučaju, trenutno se nanosi ozbiljna šteta ugledu ruskih snaga u Siriji. Nema sumnje da Izraelci pretpostavljaju da mogu ići još dalje ako trenutno nema ruske intervencije. Ko može garantirati da ultraortodoksna vlada neće odabrati zračnu bazu Hmeimim za svoju sljedeću metu?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.