Kampanja blaćenja Arapa i muslimana ponovo u SAD-u

Izrael već skoro tri mjeseca dana vodi rat protiv Palestinaca u Gazi uz punu diplomatsku, ekonomsku i vojnu podršku američke vlade. Izraelska vojska je ubila 21.000 ljudi, izvršavajući ono za što se pravni stručnjaci slažu da je genocid i čineći brojne druge ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Ipak, rastuća moralna osuda u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta nailazi na opasnu kampanju blaćenja koja koristi rasizam kao oružje kako bi ušutkala palestinski pokret za slobodu.

Potaknuta islamofobijom i pojačavajući istu, kao i sentiment protiv Palestinaca, ekstremna retorika potaknula je na dosad neviđena kršenja palestinskih, arapskih i građanskih prava američkih muslimana, pa čak i na smrtonosno nasilje protiv članova ovih zajednica.

Ali, negativne posljedice ove fanatične represije nisu ograničene na Palestince, Arape i muslimane; one su prijetnja za temeljne moralne i građanske vrijednosti koje su osnova demokratije.

Kleveta i lov na vještice

Tokom protekla skoro tri mjeseca, svjedočili smo velikim uličnim demonstracijama, otvorenim pismima osude, javnim ostavkama zvaničnika i drugim protestnim radnjama sa ciljem pozivanja na prekid vatre, jednaka prava za Palestince i odgovornost za ratne zločine.

No, ta mobilizacija je naišla na pokušaje da se propalestinski pokret i bilo kakva kritika izraelskog genocida predstave kao „antisemitska“ i ona koja podržava nasilje i terorizam.

Iako ove taktike nisu ništa novo, ova kampanja se proširila u razmjerima i obimu do tačke da liči na makartistički lov na vještice, koji nemilosrdno cilja Amerikance palestinskog, arapskog i muslimanskog porijekla posebno, kao i saveznike koji su ustali protiv nasilnih i aparthejdnih politika Izraela koje finansira SAD.

Hiljade pojedinaca su od oktobra postale žrtve ove raširene kampanje blaćenja. U američkim univerzitetskim kampusima, studentske aktiviste su disciplinski kažnjavali administratori, njihove studentske grupe su zabranjivane, javno su prozivani na internetu, njihova lica i imena su se našla na plakatima sa lažnim, klevetničkim natpisima – i gubili su ponude za posao.

Na druge koji se protive genocidu izvršen je pritisak da šute, suočili su se s prijetnjama, naišli su na zastrašivanje i maltretiranje na internetu i na ulicama, i pretrpjeli su ekonomske posljedice, uključujući gubitak posla.

Ali ovaj progon nije ograničen na privatni sektor i online prostore, on se proširio i na krugove moći.

U novembru je u održano saslušanje u Kongresu u kojem su „svjedoci“ lažno tvrdili da u SAD-u registrovane humanitarne organizacije, uključujući i one čiji sam direktor – AMP i AJP Action – „pružaju podršku“ palestinskim grupama otpora. Takvi lažni navodi proširili su se do apsurdne tvrdnje da su ove organizacije pozvale na „genocid protiv Izraela“.

Članovi Kongresa koji su progovorili protiv izraelskih zločina ili koji su se samo sastali sa svojim biračima u okviru godišnjih „Dana palestinskog aktivizma“ također su javno prozivani tokom ovog saslušanja.

Ova zlonamjerna „svjedočenja“ žele naš politički doprinos i glasove učiniti toksičnim u krugovima moći šireći laži i podstičući islamofobne klišeje koji se oslanjaju na decenije antipalestinskih, antiarapskih i antimuslimanskih predrasuda.

Jedno je boriti se protiv klevete i dezinformacija u medijima, ali je potpuno druga stvar – i temeljno mnogo problematičnija – biti napadnut lažnim optužbama u Kongresu. Činjenica da je ovim svjedočenjima koja sadrže lažne i fanatične tvrdnje dozvoljeno da budu iznesena pokazuje krajnji neuspjeh naših državnih institucija da zaštite pravo Amerikanaca na neslaganje u vrijeme kada se novac od našeg poreza koristi za podršku izraelskog genocida u Gazi.

Islamofobija i nasilje

Ove klevetničke, suzbijajuće taktike imaju opasne posljedice. One bude mržnju i podstiču ljude da djeluju iz mržnje.

Prema podacima njujorškog Državnog odjela za domovinsku sigurnost i hitne službe, od početka rata došlo je do porasta govora mržnje protiv muslimana od 417 posto.

Grupe za građanska prava kao što su Palestine Legal i Vijeće za američko-islamske odnose (CAIR) također su prijavile dosad neviđeni broj antipalestinskih i antimuslimanskih napada i pritužbi na diskriminatorne incidente tokom protekla tri mjeseca. Zabilježili su porast od više od 200 posto u poređenju sa prethodnom godinom, a brojke su vjerovatno i veće od zabilježenih.

Nije bilo samo verbalnih napada i maltretiranja nego i smrtonosnog nasilja. Tako je, 14. oktobra, Wadea al-Fayoume, šestogodišnji američki dječak palestinskog porijekla izboden 26 puta vojnim nožem. Izbo ga je muškarac koji je vikao: „Vi muslimani morate umrijeti“. Dječakovu majku je izbo 12 puta, ali je preživjela.

Potom je, 25. novembra, troje palestinskih studenata ustrijeljeno jer su govorili arapski i nosili kefije; sve troje je zadobilo ozljede od prostrijelnih rana, a jedan je paraliziran od prsa nadolje.

Na članicu našeg osoblja Neveen Ayesh, pucali su dok je bila u svom automobilu i provalili su joj u stan 11. novembra.

Osim podsticanja nasilja i zastrašivanja Amerikanaca palestinskog, arapskog i muslimanskog porijekla, kampanje blaćenja ponovo bude atmosferu sumnjičavosti, masovnog nadzora i kolektivne viktimizacije kao poslije 11. septembra.

Decenijama smo radili na razotkrivanju rasizma i dvostrukih standarda više uzastopnih predsjedničkih administracija i njihovih antimuslimanskih politika – od spiskova ljudi koje prate i zamki, do registara i zabrana.

Pokazali smo da su milioni dolara od novca poreskih obveznika protraćeni za programe i inicijative koji su ciljali i duboko traumatizirali naše zajednice, ali nisu donijeli rezultate u „poboljšanju nacionalne sigurnosti“. Borili smo se da osiguramo da nijedna zajednica ne bude neproporcionalno nadzirana i nadgledana, bez obzira na to kako izgledaju ili odakle dolaze njeni članovi.

Dok proizraelske grupe vode rat klevete protiv naših zajednica kako bi zamaglile i skrenule pažnju javnosti od izraelskih zločina u Gazi, rizikujemo da izgubimo taj ostvareni napredak prema inkluzivnoj, antirasističkoj demokratiji, jer kleveta i laž pobjeđuju istinu.

Zato pozivamo medijske kuće, političare i progresivne čelnike da budu oprezni kada su u pitanju antiarapski i antimuslimanski klišeji koji zamišljaju naše zajednice kao produžetak vlada ili političkih grupa na Bliskom istoku, predstavljaju nas kao inherentno sumnjive i na taj način nas ugrožavaju.

Kako se suprotstaviti kampanji blaćenja?

Postoje tri važna načina kako se suprotstaviti ovoj kampanji blaćenja. Prije svega, moramo priznati da postoji duga historija antiarapskog i antimuslimanskog rasizma i islamofobije u SAD-u i na drugim mjestima, pored drugih vrsta rasizma i kriminalizacije.

Zatim, moramo zaštititi pravo pojedinaca da se zalažu za prava Palestinaca i prkose pokušajima nametanja Palestine kao izuzetka kada je riječ o slobodi govora.

I posljednje, moramo slijediti primjer svojih promirovnih jevrejskih saveznika koji zahtijevaju da se kritika Izraela i cionizma ne spaja sa antisemitizmom. Naša zajednička borba protiv antisemitizma ne smije biti upotrijebljena kao oružje kojim se pojačava islamofobija i cenzurišu glasovi za pravdu u Palestini. Ovo pitanje mora postati hitni, suštinski dio naše antirasističke i progresivne agende – u suprotnom rizikujemo da dozvolimo da svačije na slobodu govora bude ugroženo.

Historija nas uči da kampanje suzbijanja, klevete i fanatičnih napada mogu početi s manjinskim grupama kao što su Palestinci, Arapi i muslimani, ali se ne zaustavljaju tu. Ovi napori stvaraju društveni i pravni obrazac za represiju svog političkog neslaganja.

Zato mi, američki muslimani, i svi glasovi koji podržavaju prava palestinskog naroda, moramo djelovati zajedno kao uporište protiv pokušaja reprodukcije mračnih razdoblja historije – kada je ubistvo i viktimizacija rasiziranih „drugih“ bilo opravdano, a istina izgubljena zbog ratne propagande.

Naša sposobnost da podržimo pravo Palestinaca da protestuju protiv genocida i pravo moralnih ljudi da stoje uz njih je temeljni test naše posvećenosti pravdi, jednakim pravima i slobodi za sve. Ne možemo pristati na kompromis u vezi ovih vrijednosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.