Stari most i nova kost

Kakve god da su bile namjere Željane Zovko ‘trpajući’ Stari most u ‘hrvatsku baštinu’, podigle su tenzije i bacile još jednu kost razdora između dvije obale Neretve, ali i šire.

Danima već traju polemike, rasprave, osuđivanja, uvrede... nakon najave i samog čina organiziranja konferencije povodom 20. godišnjice od otvaranja obnovljenog Starog mosta, ovaj put u režiji potpredsjednice Kluba zastupnika Evropske narodne stranke i članice Odbora za kulturu i obrazovanje Evropskog parlamenta Željane Zovko (Reuters)

Početkom 2000-ih, kada smo duboko i iskreno vjerovali da je ono najgore iza nas i kako će svijetla euroatlantska budućnost vrlo skoro stići i do napaćene regije, Mostar je bio često mjesto (ponovnog) susreta i razgovora svih onih koji su više od desetljeća bili uskraćeni za normalno i svrsishodno sastajanje “sa svih strana”. Novinari iz Bosne i Hercegovine i regije su tih godina često pohodili Mostar (i s lijeve, i s desne obale Neretve), nazočili raznoraznim okruglim stolovima, radionicama, eventima… koje su uglavnom izdašno plaćali strani faktori, a organizirali domaći aktivisti.

Na jednom takvom skupu u tek obnovljenom hotelu “Bristol”, u proljeće 2003. godine, “šareno društvo” je, na kratkotrajnoj (a, ustvari, višesatnoj) pauzi između dva “predavanja”, opušteno razgovaralo o svemu i svačemu, ali je glavna tema bio Stari most, čija je obnova počela dvije godine ranije, a “izronio za one što ga vole” 23. jula 2004. godine. Jednom od učesnika razgovora nikako nije bilo jasno zašto se toliko govori, polemizira, naglašava značaj Starog mosta, njegova obnova, zašto tolike novce (15,5 miliona dolara) ulagati u “ponovno preslagivanje starog kamenja”…

Kad je jezik brži od pameti

“Da ste znali šta će se sve dešavati i kakvu će pažnju izazvati obnova Starog mosta, vjerovatno ga ne biste ni srušili”, više u šali nego kao povod za “jaču” diskusiju odgovorio mu je Sarajlija, koji je pokušao biti duhovitiji od Mostaraca (što je, praktično, nemoguće), a kojem šala nije bila strana, naprotiv. “Točno, u pravu ste…”, ispalio je “negator” obnove Starog mosta i odmah se “ujeo za jezik”, koji je, po ko zna koji put, potvrdio da nije dobro kad je “brži od pameti”. Odmah je pokušao popraviti štetu, “ispraviti netočan navod”, tvrdeći kako nije tako mislio, kako on osobno nije srušio Starog, da je “naivno naletio na provokaciju”, da…

Dvadeset godina kasnije Stari most je ponovo postao “točka prijepora” i referentna odrednica onoga što je trebalo biti davno smješteno u pretince tipa “da se ne zaboravi i da se nikada, nigdje i nikome ne ponovi”. Danima već traju polemike, rasprave, osuđivanja, uvrede… nakon najave i samog čina organiziranja konferencije povodom 20. godišnjice od otvaranja obnovljenog Starog mosta, ovaj put u režiji potpredsjednice Kluba zastupnika Evropske narodne stranke i članice Odbora za kulturu i obrazovanje Evropskog parlamenta Željane Zovko. E sad, da li je u sjedištu Evropskog parlamenta Stari most predstavljen kao “hrvatsko kulturno naslijeđe” ili kao “simbol pomirenja” manje je važno pitanje od onoga kome je upravo sada i zašto trebala ova “konferencija” i “kulturna” prezentacija?

Jedan od odgovora bi mogao biti “letimičan pogled” na profesionalnu biografiju Željane Zovko, rođene Mostarke: suradnica i predstojnica u uredu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda; savjetnica za vanjsku politiku predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; veleposlanica Bosne i Hercegovine u Francuskoj, Španiji, Italiji, Alžiru (nerezidentna), Maroku, Tunisu, Andori, Malti, San Marinu; stalna predstavnica Bosne i Hercegovine pri UNESCO-u, Svjetskoj turističkoj organizaciji, Svjetskom programu za hranu, Organizaciji za hranu i poljoprivredu; te od 2016. godine zastupnica iz Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu iz Hrvatske demokratske zajednice.

Izgradio neimar, srušili bojovnici

Upravo su tekući angažman europarlamentarke i predstojeći izbori u Evropskom parlamentu (od 6. do 9. juna 2024. godine) mogući razlog zašto se Željana Zovko odlučila “poigrati” s tuđom svjetskom baštinom te pozivati na “konferenciju” u Briselu 10. januara pod nazivom “Ostavština hrvatske baštine na listi svjetske baštine UNESCO-a”. Kasnije je stiglo “pojašnjenje” kako se radi o baštini Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te da je Stari most, koji je “virtuelno prešao na listu hrvatske baštine”, na listu svjetske baštine upisan kako “simbol pomirenja”.

U kampanji za novi mandat (eurozastupnice) sve je dozvoljeno, nema toga pravila i moralne skrupule koje će spriječiti da se (ponovo) stigne do izuzetno moćne i finansijski izdašne sinekure. Čiji je Stari most? – kojeg je između 1557. i 1566. godine sagradio osmanlijski neimar Hajrudin, 427 godina kasnije srušili bojovnici Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, obnovili 2004. godine i vratili Mostarcima dobri ljudi sa svih strana svijeta, a godinu kasnije upisan je u listu svjetske baštine UNESCO-a – retoričko je pitanje, jer je poduga lista njegovih “vlasnika”, simpatizera, štovatelja. Stari je, kako sama tvrdi, i Željane Zovko, koja je sudjelovala u projektu upisa Staroga mosta u UNESCO dok je bila veleposlanica Bosne i Hercegovine u Parizu.

“Bosna i Hercegovina je strateško mjesto za mir i sigurnost Europske unije i njezinih granica… [Stari most] jeste [simbol pomirenja] i moći će ostati na listi svjetske baštine ukoliko jeste simbol pomirenja. Ukoliko izgubi tu vrijednost, on apsolutno nema više nikakav značaj. Njegov pravi značaj je u toj njegovoj duši, a ona je pomirenje među narodima i religijama i, ustvari, pomirenje koje treba poslužiti za sve druge rekonstrukcije u svijetu koji je obilježen ratovima”, kazala je Željana Zovko prošle srijede u Briselu, najavivši kako će moto njene kampanje za euroizbore u ova vremena puna ratova, stradanja, zločina, neizvjesnosti… biti mir i pomirenje.

‘Mimar mira’ nije za svakoga

“Rekonstrukcija Starog mosta prije 20 godina simbol je ujedinjenja zemlje”, rekao je u Briselu italijanski general Giuseppe Morabito, koji je u vrijeme svečanosti otvaranja Starog mosta bio šef osiguranja mirovnih snaga (tadašnjeg) SFOR-a. “Stari most stoljećima je bio simbol etničke raznolikosti, a kasnije simbol brutalnosti rata u Bosni i Hercegovini […] Rekonstrukcija novog Starog mosta dala je nadu za ispravljanje podjela […] ponovo je postao simbol ponovnog ujedinjenja grada”, dodao je na skupu koji je bio, blago rečeno, upravo suprotno – simbol razjedinjenog grada.

A zašto se Stari most na “listi hrvatske baštine” (kasnije i stvarne, bosanskohercegovačke) našao u januaru, a ne u julu (dvadesettrećeg), kada je ponovo izronio 2004. godine? Vjerovatno zato što će izbori za Evropski parlament biti održani 50-ak dana ranije (u prvoj dekadi juna), pa efekat simbola pomirenja u ova teška vremena mora biti naznačen prije euroizbora, a (pred)izborna kampanja često ne poznaje i priznaje tačne datume i činjenice. Na tom fonu “dvostrukih aršina liste baštine” zaigrala je i Željana Zovko, nesumnjivo profitirajući na “konferenciji” u Briselu, koja je suštinski tek jedan od hiljada događaja koji 705 eurozastupnika svakodnevno organizira u Briselu ili Strasbourgu.

A, je li šta izgubila? Ne mnogo, jer ona svoj posao radi profesionalno, odgovorno, kontinuirano… sve onako kako od nje očekuje njena stranka (Hrvatska demokratska zajednica), koja ju je delegirala i “pogurala” da uđe u Evropski parlament. Možda će Željana Zovko (za)žaliti nakon što joj je oduzeto priznanje “Mimar mira”, koje je dobila za zasluge da se Stari most nađe na listi svjetske baštine UNESCO-a, koje joj je 2015. godine dodijelio mostarski Centar za mir i multietničku saradnju. “Iznevjerila je ideju i principe na kojima se ta nagrada temelji”, navedeno je u obrazloženju institucije koju je osnovao Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara i jedan od najzaslužnijih što je Stari ponovo bio “uzgor”.

Mostarcima Stari život znači

“Sramotna i glupa provokacija”, “Postoje historijske činjenice i dokazi ko je Stari most izgradio, ko ga je srušio, ko ga je obnovio i sačuvao”, “Sramotni događaj”, “Najveća odgovornost je na zvaničnicima Bosne i Hercegovine, koji su morali prepoznati takvu inicijativu i sve dubioze koje nosi, kao i moguće prijepore koji će nastati”… samo su neke (blaže) reakcije iz Mostara. Teške riječi, poruke i spominjanje “udruženog rušilačkog poduhvata”, u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane samo su nus-produkt vremena i prostora u kojem živimo.

Kakve god da su bile namjere Željane Zovko “trpajući” Stari most u “hrvatsku baštinu” – predizborne, stranačke (političke) ili kontinuitet nekih ranijih neprimjerenih istupa – podigle su tenzije i bacile još jednu kost razdora između dvije obale Neretve, ali i šire. Svima kojima su ljepota, sklad, arhitektonska čarolija na srcu – luk od bijelog kamena tenelija iznad zelene Neretve i pod neopisivim plavim nebom Hercegovine donosi radost i oduševljenje. Mostarcima mnogo više od toga – Stari im život znači, pa ne bi bilo loše razmisliti da jezik (loša namjera) bude brži od pameti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada