O Kosovu na marginama Generalne skupštine UN-a

Na marginama sjednice Generalne skupštine UN u New Yorku jedan od glavnih pregovarača i glavnih aktera kosovske krize, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nastaviće neuspješni dijalog iz Brisela sa evropskim moderatorima Miroslavom Lajčakom i Josepom Borrellom, ali bez Albina Kurtija premijera Kosova, drugog glavnog pregovarača u procesu normalizacije odnosa Beograda i Prištine koji već sada predugo traje.

Istina, ovaj put tema Kosova ni izbliza neće zainteresovati velike sile u toj mjeri kao što su to globalne klimatske promjene ili agresija Rusije na Ukrajinu, naprimjer, prvi put će uživo biti jedan pored drugog Volodimir Zelenski i Sergej Lavrov umjesto opravdano odsutnog Vladimira Putina protiv kojeg je podignuta optužnica, ali će sa zapadnog Balkana i šire mnogi pogledi biti upereni baš i na kuloarske i druge susrete Lajčaka i Borrella s Vučićem.

Istina, što može biti vrlo znakovito, Kurtija generalni sekretar Antonio Guterres nije ni pozvao u New York, ali će negdje u pomenutim kuloarima zasigurno biti predsjednica Kosova Vjosa Osmani čija država koju iz Beograda nazivaju lažnom još nema stolicu u zgradi na East Riveru. A koju toliko žarko želi i koju joj Beograd tako istrajno osporava.

Kurtijeva kafa bez šolje

Valjda je zbog toga Kurti na čistom srpskom jeziku iz Prištine odapeo do sada najoštrije strijele upravo prema predstavnicima Brisela, a ne Beograda kao do sada, tvrdeći da do dogovora nije došlo zahvaljujući paktu Lajčaka i Borrella s Vučićem i prije samog početka zvaničnog dijela susreta.

“Ne mogu da vam dam kafu bez šolje”, metaforički je rekao Kurti na zahtjev da prvi sljedeći korak bude osnivanje zajednice srpskih opština. Kako je objasnio i kako su prenijeli čak i neki mediji u Srbiji, prema Kurtiju je prvo priznavanje, pa sve drugo. Ali, šta je tu vijest?

Kurtijevo osnovno pitanje, a istovremeno i odgovor glasi “koji je legalni, pravni izvor ZSO – Ustav Kosova ili “Koštuničin” Ustav. Ako je Ustav Kosova, ja sam tu kao premijer Kosova, ako je Ustav Koštunice – zašto je ne kreiraš sam, za šta ću ti ja? Ako je pravni i legalni izvor Ustav Srbije, onda što si došao u Brisel ovdje da pregovaraš sa mnom? Pregovori sa mnom imaju smisao jer je legalni, pravni izvor te zajednice Ustav Kosova, ali to nije bilo prihvaćeno“, rekao je Kurti,

Ocijenio je da Srbija i posrednici EU imaju „jasan stav protiv Kosova uopšte, a posebno protiv Osnovnog sporazuma“.

„Otišli su predaleko, ili će u potpunosti sprovesti Osnovni sporazum ili ne mogu  sprovesti samo ono što Srbija želi. Ova logika je mrtva i neće ići dalje. U tom Lajčakovom planu se sprovodi ono što Srbija traži“, izjavio je Kurti.

On je kazao da na prvom sastanku sa zvaničnicima EU u Briselu nije postignut ni „minimum dogovora“ jer je po njegovim riječima, „stav Borrella i Lajčaka bio da redoslijed primjene sporazuma treba uraditi na taj način da to bude prihvatljivo čak i za Srbiju koja je željela zajednicu srpskih opština kao prioritet i uklanjanje članova koji se tiču međusobnog de facto priznanja“.

Vučićev američki show

Predsjednik Srbije, kako je najavljeno, na Generalnoj skupštini nastupiće kao 11. govornik u četvrtak, 21. septembra, i sa velikom vjerovatnoćom se može očekivati njegovo insistiranje na odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta SR Jugoslavije, zemlje koja odavno ne postoji, uz pozivanje na analogiju sa slučajem Ukrajine i podsjećanjem na obavezujuću Rezoluciju 1244 UN i Briselske sporazume, ali isključivo na one članove koji odgovaraju Beogradu i prešućujući one koji odgovaraju Prištini.

Nije mu to prvi put. Postala je to važeća mantra u skoro cijelom srpskom korpusu koji ne želi (pri)znati kako se Srbija upravo Briselskim sporazumom obavezala da neće sprječavati i ometati Prištini put u sve međunarodne organizacije, a da je upravo Rezolucija 1244 nastala kao plod političkog i vojnog poraza te povlačenja srpske vojske i policije sa Kosova, poslije sporazuma u Kumanovu.

Ne treba biti ni baba Vanga pa predvidjeti kako bi Vučić svoj nastup za govornicom Generalne svjetske skupštine mogao iskoristiti i kao svojevrsni američki show nakon što su nakon tektonskih promjena u svijetu i same Ujedinjene nacije na čelu sa Vijećem sigurnosti dosta izgubile na svom značaju, i nastojati pokazati kako Srbija nije (samo) ruski igrač na Balkanu, nego i sve snažniji američki partner kako u ekonomskim tako i političkim odnosima.

Možda će to, osim kuloarskih razgovora sa Borrelom i Lajčakom, biti i najznačajniji domet srpske diplomatije koja nakon Ohridskog sporazuma i nema bogzna šta tražiti od Brisela i Evrope, pa se htjela ne htjela okreće Americi, svjesna da bez Washingtona nema rješenja skoro nijednog otvorenog pitanja na svijetu, pa ni kosovskog.

Ali, ni Amerikanci ne bi bi bili to što jesu, da u politici prečesto ne koriste i ono što se u diplomatiji zove fakticitet, a ne legalitet, pa su za dalje sve evidentnije približavanje Beogradu pripremili i mali test.

Vulin u raljama Amerike

Riječ je o Aleksandru Vulinu, važnom Vučićevom pijunu, šefu obavještajne agencije (BIA), za neupućene bivša služba državne sigurnosti, kojeg je Amerika nedavno stavila na crnu listu zbog navodne umiješanosti u korupciju i trgovinu drogom. Diplomatskim kanalima zatražena je smjena ovog bivšeg ministra policije i vojske Srbije, dok su neki beogradski mediji objavili kako je svilen gajtan već spreman, da Vulin odlazi, a da njegovo mjesto dolazi sadašnji ambasador Srbije u Americi, bivši direktor kancelarije za Kosovo, Marko Đurić.

Igre s Vulinom nisu završene ni kada je Vučić demantirao takve tvrdnje sa neobičnim objašnjenjem: da nije bilo medijskih spekulacija o Vulinovoj smjeni, možda bi Vulin bio i smijenjen. Ovako, jok.

Ali, iskustvo uči, kako se Vučiću baš i ne može sve vjerovati na riječ još od onda kada je izjavio kako se navodno neće kandidovati za predsjednika Srbije.

Otuda, možda izostane i spektakularni javni show u Generalnoj skupštini ukoliko se odluči isključivo za poruke domaćoj, a ne ukupnoj svjetskoj publici, ali onaj kuloarski sigurno neće. Pogotovo ako se susretne sa “slučajnom prolaznicom” Vjosom Osmani ili Sergejem Lavrovim, naprimjer.

Usput, ni Amerikancima ne smeta što je Vulin odani Vučićev čovjek, nego što je odani ruski igrač koji, kako se prepričava u Beogradu, u posljednje vrijeme špijunira one Ruse pristigle u Srbiju, a koji nisu odani Vladimiru Putinu.

Zato su mnogi ostali u šoku kada su u blizini američkog ambasadora Christophera Hilla, nekidan u Pranjanima na obilježavanju oslobađanja američkih pilota iz Drugog svjetskog rata ugledali – Aleksandra Vulina. Za razliku od Vučića i Vulina, Amerikanci tvrde kako se prvi obavještajac Srbije u Pranjane pozvao sam. Nisu shvatili da je čovjek bio na specijalnom zadatku. Tako je Vulin postao lakmus papir o odnosima Amerike i Srbije. Ako ne ode, biće to jedan od pokazatelja kako neće biti ništa od dodatnog otopljavanja sa jedinom zemljom u Evropi koja jest osudila agresiju Rusije na Ukrajinu, ali i nije uvela sankcije Rusiji, što jest lakmus papir Brisela za privrženost zajedničkoj sigurnosnoj politici svih zemalja i kandidata za ulazak u EU.

Sa Vulinom ili bez njega, male su šanse za kakav-takav napredak na putu ka normalizaciji odnosa Prištine i Beograda. Šta će, međutim, ova nova dimenzija odnosa Beograda i Washingtona značiti za same pregovore i sve evidentnije pojačavanje napetosti stanja na Kosovu, te mogu li američke diplomate Hill i Escobar na „svom“ terenu odigrati značajniju ulogu u tom dugom procesu kojem se kraj ni izbliza ne nazire, nije lako pronaći odgovor.

Ključna uloga Vijeća sigurnosti

Vremena je sve manje, a po reakcijama Beograda svi napori biće usmjereni na sklanjanje Albina Kurtija sa mjesta glavnog sagovornika uz njegovo označavanje kao glavnog krivca za neuspješne pregovore. Sa takvim namjerama na Kosovu će, naravno, ići malo teže.

I dok mir kao krajnji i dugoročni cilj na Balkanu s srpske strane uglavnom spominje Vučić, naravno uz sve ostalo što na mir najmanje liči, poruke tipe “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”, počele su se ispisivati i van Srbije i Kosova, naprimjer u bh. entitetu Republika Srpska čiji se predsjednik Milorad Dodik takođe odnedavno nalazi na američkoj crnoj listi.

Upravo zbog toga i svega ostalog valja podsjetiti i na jednu izjavu od prije četiri godine koja apsolutno može važiti i danas.

Ključna je uloga Vijeća sigurnosti UN u dijalogu o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Izgovorila ju je tadašnja visoka predstavnica Evropske unije o zajedničkoj spoljnjoj politici i odbrani Federica Mogherini.

Pravno-obavezujući sporazum, koji će biti rezultat pregovora Beograda i Prištine, treba biti u skladu sa principima i vrijednostima EU, u skladu sa međunarodnim pravom i treba biti politički prihvatljiv za sve zemlje u regiji, EU i međunarodnu zajednicu. I nije to bila želja samo Mogherinijeve.

Sporazum danas postoji. Od marta ove godine. Saglasilo se svih 27 članica Evropske unije, plus SAD. Eno ga čami u Ohridu. Ostao prihvaćen i nepotpisan, ma šta to značilo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.