Širenje BRICS-a: Upozorenje SAD-u, ne i ‘novi hladni rat’

Blok nacija poznat pod nazivom BRICS prošle sedmice je napravio historijski korak i pozvao šest novih članica da mu se pridruže. Ovoj grupi, koju čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, pridružit će se Saudijska Arabija, Iran, Etiopija, Ujeidnjeni Arapski Emirati, Argentina i Egipat u sklopu spomenutog proširenja. Ovih šest novih članica su među desetak država koje su iskazale interes za pridruživanje BRICS-u. Dodatna proširenja organizacije koju su mnogi hvalili kao rivala grupi G7 gotovo sigurno će uslijediti na budućim samitima.

Dok rastu ekonomske tenzije, a geoekonomija postaje bojno polje, države globalnog juga izgledaju privučene grupi BRICS, koja uključuje Kinu, koja je dijelom i predvodi. Zašto tako veliki broj država, među kojima su i mnogi američki partneri, učestvuje u ovom projektu i želi unaprijediti njegovu misiju? Mnogi zastupaju stav da smo usred “novog hladnog rata”. Čak su i zastupnici u američkom Kongresu dali vjerodostojnost tom konceptu. Ali, riječ je o nesavršenoj analogiji.

Poredak zasnovan na liberalnim pravilima

Kao što su mnogi istakli, Kina je u ekonomskom pogledu ravnopravna Americi i vjerovatno će je uskoro premašiti kada je riječ o bruto domaćem proizvodu, dok je ekonomija bivšeg Sovjetskog saveza na svom vrhuncu bila samo trećina američke. Ali, ključna razlika u globalnom pejzažu saveza je u tome što su mnoge države u poziciji birati kome će se prikloniti.

Stručnjaci i analitičari raspravljaju o usponu globalnog juga desetljećima, posebno nakon finansijske krize 2008. godine, ukazujući na to da neviđeni i održivi ekonomski rast mnogih država izvan Zapada preraspoređuje globalnu moć. Istraživači su, također, zaključili da, dok je težište globalne ekonomije bilo u Atlantiku, između SAD-a i Evrope, u 1980-im, pomjerilo se za 7.725 kilometara u Izmir, u Turskoj, do 2008. godine i vjerovatno će biti između Indije i Kine do 2050. godine.

Ovo novo okruženje pruža nacijama globalnog juga opcije odgovora na sve veću napetost među velikim silama i pozicioniranja usred konkurencije među velikim silama. Tokom Hladnog rata bilo je moguće podijeliti svijet na tri tabora: zapadni blok, sovjetski blok i države koje su bile dijelom Pokreta nesvrstanih. Nakon Hladnog rata mnoge norme zapadnog bloka oformile su ono što se često naziva međunarodni poredak zasnovan na liberalnim pravilima. Ovaj novi poredak ugrađen je u nove organizacije, kao što je Svjetska trgovinska organizacije, i starije organizacije, poput Ujedinjenih naroda, tokom “unipolarnog trenutka“, kada se činilo da su demokratski kapitalizam i liberalizacija trgovine pobijedili svakog neprijatelja.

Brojni strateški partneri, ali ne i saveznici

Ali danas, rastuća sila koja drži SAD u ravnoteži ne želi oformiti blok po ugledu na sovjetski. Razlozi za to su materijalni, ali i idejni. Kina nema vojni kapacitet da projektira moć nad velikim dijelovima planete i daje sigurnosne garancije prijateljima koji su daleko. Osim toga, ima i neobećavajuću historiju kada je riječ o politici savezništva – kao što je njen odnos sa Sovjetskim savezom. Kina izbjegava onaj vid saveza koji definira odnos SAD-a sa glavnim saveznicima u Evropi i Istočnoj Aziji. Peking ima brojne partnere, čak “sveobuhvatne strateške partnere“, ali nema saveznika.

Peking, također, ima nesiguran odnos s međunarodnim poretkom koji je izgradio Washington. To je poredak koji je osmišljen i realiziran s američkim interesima i preferencijama na umu i, u manjoj mjeri, njegovih bliskih saveznika. Kako se Kina uspinje, Zapad, a SAD pogotovo, ljubomorno čuva pravila koja je osmislio i poredak unutar tih organizacija. Glasačka moć Kine i pozicija u međunarodnim forumima i dalje su veoma mali u poređenju s njenom ekonomskom težinom.

Naprimjer, Kina ima pet posto glasačkog udjela u glavnom kreditnom ogranku Svjetske banke iako predstavlja 16 posto globalnog BDP-a. Kina je u više navrata bezuspješno tražila povećanje svoje glasačke moći i one ekonomija u usponu, kako bi predstavljala modernu globalnu ekonomsku raspodjelu. Ovo je vrlo primamljiva kombinacija za mnoge države na globalnom jugu. Mnoge od njih također smatraju da njihovi interesi nisu dobro predstavljeni ili su ignorirani u trenutnom svjetskom poretku.

Više zemalja, veća ekonomska integracija

Osim toga, usklađivanje s organizacijama kao što je BRICS ne znači obavezivanje jednoj strani u “novom hladnom ratu”. Šangajska organizacija za saradnju može biti forum za sigurnosnu saradnju poput NATO-a,  ali joj nedostaje bilo kakvo obilježje Člana 5. U najgorem slučaju, u slučaju kinesko-američke vojne konfrontacije, od američkih saveznika bi se očekivalo da joj se pridruže u ratu, ali od partnera Kine ne. Zapravo, sve veća koalicija zemalja s konkurentskim i sukobljenim političkim sistemima, ideologijama i pristupima Zapadu može proizvesti organizaciju koju je sve teže urediti i pogoršati njen problem kolektivnog djelovanja.

Ali, Kina se očito kladi na to da veća, geografski i ekonomski raznolikija grupa država može biti usmjerena ka cilju poboljašanja njihove kolektivne zastupljenosti u svjetskom poretku. Naprimjer, uključivanje više zemalja, posebno velikih izvoznika robe poput Saudijske Arabije, Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, može učiniti veću ekonomsku integraciju među državama BRICS-a i korištenje nedolarskih valuta u trgovini među njima privlačnijim.

Zajedničke vrijednosti i socijalna interakcija

Naučnici koji su ispitivali odnos Pekinga i međunarodnog poretka tvrde da Kina nastoji angažirati međunarodne institucije da se zalažu za njene preferencije. Ali, kada joj se uskraćuje ono što vidi kao moć srazmernu njenoj globalnoj poziciji, ona nastoji stvoriti paralelne institucije. To se jasno vidi na primjeru Azijske banke za infrstrukturne investicije, Šangajske organizacije za saradnju i BRICS-a.

SAD i glavni saveznici imaju zajedničke vrijednosti i duboku socijalnu interakciju. Još važnije, imaju slične oblike vlasti i ekonomskog upravljanja. To ih spaja i rješava probleme kolektivnog djelovanja kada je riječ o svjetskim pitanjima. Američki partneri na globalnom jugu, međutim, nisu u ovoj krovnoj grupi i umjesto toga biraju multipolarnost kako bi povećali pregovaračku moć u vezi sa suparničkim silama. Pridruživanje forumu kakav je BRICS manje je izjava o usklađenosti s Pekingom, a više tvrdnja zemlje da želi ostati neutralna ili igrati na obje strane u skladu sa specifičnim nacionalnim interesom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.