Anketni odbor o masovnim ubistvima ‘ukinuli roditelji’

Ko se i zbog čega uplašio eventualnih novih nalaza tek osnovanog pa naprečac ukinutog skupštinskog anketnog odbora, poslije dva masovna ubistva koja su početkom maja promijenila Srbiju? Anketni odbor je ukinut bez ikakavih formalno-pravnih procedura navodno na zahjev roditelja ubijene djece, ali mnogi s pravom misle da to nije pravi razlog.

Pravi razlozi su odavno formirani zahtjevi opozicije i građana ispostavljeni već na prvom uličnom protestu “Srbija protiv nasilja” nekoliko dana nakon što je trinaestogodišnjak u elitnoj beogradskoj osnovnoj školi poubijao devetero đaka i školskog domara, a samo dan kasnije u okolini Mladenovca 21-godišnji mladić pucajući nasumično ubio je osmero komšija, a još 14 ranio.

Dug je put prijeđen od nikad ispunjenih zahtjeva koji su pravovremeno i prilično precizno odmjereni i isporučeni vlastima nakon neviđenih zločina nezabilježenih čak i u Srbiji decenijama ogrezloj u kriminal, do najnovije šarade sa anketnim odborom u kojem je nažalost po nju samu učestvovala i opozicija.

Sistem (ni)je zakazao

Јеst, majski masovni zločini su mogli biti ona tačka susreta odakle se moglo i moralo dalje zajednički, bez obzira da li se podržava ili oponira vladavina jednog čovjeka koja je, evo, već ušla u 12. godinu. Mogli su, ali nisu i pored protesta na ulicama, prije svega Beograda ali i drugih gradova Srbije, i traženja odgovornosti od najodgovornijih.

Tek je ministar prosvjete i obrazovanja Branko Ružić podnio ostavku, s tim da je ostao raditi u istom ministarstvu kao savjetnik za platu veću od ministarske.

Ali, valja još jednom podsjetiti na zahtjeve demonstranata i opozicije iz maja: ostavke ministra policije i šefa državne sigurnosti, Bratislava Gašića i Aleksandra Vulina, koji su u posljednjem krugu naprednjačkog kadriranja zvanom izbori samo rotirali funkcije, što ih treba prepoznati isključivo kao ljude vrlo odane Vučiću; smjena rukovodstva dva RTV javna servisa (RTS i RTV); smjena svih članova REM-a (agencije za regulaciju elektronskih medija), zabrana emitiranja reality programa i oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama Pink i Happy, te zabrana izlaženja tabloida koji ne poštuju zakonske i profesionalne norme koje se odnose na printane medije.

Skoro tri mjeseca vlast je bila u defanzivi na koju nije navikla, ali je “sistem koji nije zakazao”, kako je to “pobjednički” zapravo krajnje odbranaški zaključila premijerka Ana Brnabić, poslije masakra u školi “Vladislav Ribnikar”,  učinio sve kako se ništa ne bi promijenilo i sve vratilo pod kontrolu “velikog brata” i firmu osiguravajućeg političkog jedinstva u ime kojeg se kreiraju sve afere i “afere” u srbijanskom društvu.

Pucnjava u mladenovačkim selima ju je ubrzo demantovala, a rasprave o tome su se počele voditi paralelno u Skupštini i na ulici, odakle se sve jasnije čula sublimacija svih spomenutih zahtjeva otvoreno upućena predsjedniku Republike: “Vučiću odlazi!”.

Taktika realityja i kupovine vremena

Kao i uvijek, prvoprozvani je primijenio toliko puta isprobanu, vrlo providnu ali i vrlo učinkovitu, taktiku kupovine vremena sa akcijama koje stvaraju privid da “sistem” nije zakazao, ne zaboravljajući silne laže i paralaže plasirane kroz najrazličitije forme realityja, uključujući i najavu da će ukinuti i onaj najotrovniji reality za zatucavanje nacije zvani Zadruga. Što se stvarno i dogodilo, istina samo na par dana, što je dalo lažnu nadu opozicionarima da pritisci sa ulice počinju davati prve rezultate.

“Evo, jedan od zahtjeva je ispunjen”, uzvikivali su horski i vlast i vječito naivna opozicija, naročito onaj njen dio koji ne pravi dilove s vlašću, dok je u skupštinskim klupama, pogotovo između tih klupa i umalo i pesnicama, vođena žestoka rasprava jesu li zahtjevi za odgovornošću politička ili kakva druga ujdurma, bezbeli podržana i “spolja i iznutra”.

Opozicija se ponovo “upecala” prihvatajući unaprijed osmišljenu igru koju će parlamantarna većina poentirati glasanjem protiv smjene ministra policije Gašića. Kao da se nije znalo kakav će ishod glasanja biti uprkos podastrtim argumentima protiv ministra poznatom po najčuvenijoj izjavi kako “najviše voli novinarke kada kleknu”.

Ni ovo bolno iskustvo za opoziciju nije bilo dovoljno jer će se nakon svega ponovo upecati na na još jednu reality tačku zvanu skupštinski anketni odbor za utvrđivanje odgovornih za okolnosti koje su dovele do užasnih masakra. Na osnovu čega se pomislilo kako će anketni odbor uspjeti ono što nije mogla odnosno htjela većina u Skupštini? Čak ni sastav samog odbora na čelu sa Marinikom Tepić iz najbrojnije opozicione stranke, te ekstremnim radikalima sa naprednim imenima, nije bio dovoljan znak kako se radi o nemogućoj misiji osmišljenoj da se direktno pljusne po licu opoziciju i stavi joj do znanja kako se ni poslije tri mjeseca ništa nije promijenilo.

Gospodar Srbije je i dalje jedino Vučić koji je “šapnuo” predsjedniku Skupštine da običnim saopštenjem ukine tek formirani odbor od kojeg je opozicija tako mnogo očekivala kao da ne zna s kim ima posla. Navodno, jer tako žele roditelji pobijene djece, prema slobodnom tumačenju advokata, spomenutih u saopštenju.

Epilog: Vučić ponovo jaše

Kada je to u Srbiji ijedan anketni odbor, a bilo ih je desetak, uspio ispraviti nedostatke institucija, tek je pravo pitanje za one koji su uprkos negativnom odgovoru očekivali da baš odbor utvrditi ono što institucije nisu uspjele.

Elem, Vučić je ponovo čvrsto u sedlu, na radost njegovih brojnih sljedbenika i ostalih klijentelista a već je prošle subote, 13. po redu ulični protest u Beogradu, šetnja od Skupštine do državnog tužilaštva, pokazao da ni uporni “čuvari vatre” nisu sačuvali onu silnu proljetnu energiju s kojom su protesti započeti.

Treba pogledati samo epilog u školi “Vladislav Ribnikar”, pa se uvjeriti kako je riječ samo o nečemu ili nekomu ko je uspio tragediju epskih razmjera pretvoriti u još jedan reality program. Istina, direktorka škole je prominjena, dok su sekretarka škole, pedagoškinja i psihološkinja kažnjene umanjem plate za 20 posto na dva mjeseca! Drakonski, nema šta!

Sve skupa, dovoljno da Vučić opoziciji poruči kako je planirao nove izbore za april ili maj 2024. godine, a može i ranije ako to opozicija želi.

Može mu se. Uspio je ono što se na početku protesta činilo nemoguće, a što zapravo u raznim izvedbama ponavlja od slučaja do slučaja, pa tako i ovaj put. Zamijenio je uloge onih koji bi učinili sve da zadrže rejting prikazujući ih kao brižne roditelje nastradale djece (to su on i njegovi) sa gađanima koji nisu koristili i zloupotrebljavali bol porodica “u političke svrhe”.

Majstoru manipulacije i vanrednih situacija, još jednom, treba zapravo čestitati kako skoro uvijek na isti način prevesla opoziciju koja odnekud i dalje misli kako se se sa glavnim lokalnim kabadahijom može plesati u baletankama.

Šta će opoziciji donijeti jesen

Istine radi, jedan od onih čija se smjena traži, Aleksandar Vulin, šef srpske tajne policije, dobio je sankcije. Ne od predsjednice vlade pod čijom kontrolom radi BIA (Bezbjednosno-informativna agencija), nego od – Sjedinjenih Američkih Država. Što, opet, ne mora ništa značiti jer je Vulin poznat po svom odnosu prema gazdi sadržanom u rečenici “gdje ja okom, a ti skokom”.

Možda se nekome neće dopasti ocjena kako je najveća greška opozicije što se vremenom udaljila od samog povoda za demonstracije, velikih tragedija u “Ribnikaru” i Mladenovcu te rasplinjavanja zahtjeva čas na smjenu ovog ili onog ili samog Vučića, ali je činjenica da su organizatori protesta lutali više nego što je dozvoljeno. Ni danas nisu jedinstveni da li proteste treba politizirati do kraja i izvesti glavne aktere na scenu ili slušati neke anonimne studente (vidjeti pod tačkom kako su propali protesti “Jedan od pet miliona”).

Sve dok organizatori i učesnici protesta ne budu jedno i čvrsto opredijeljeni za sve ispostavljenje zahtjeve iz maja, Vučić će s njima moći da se igra kako hoće. Pa i da im proda žvaku kako je roditeljima djece svejedno hoće li odgovorni za smrt njihove djece ostati nekažnjeni ili će dobiti kazne kakve im po zakonu pripadaju, kako se slične tragedije više nikad ne bi dešavale nekoj drugoj djeci i nekim drugim roditeljima.

Izvjesno je da će se subotnji protesti nekako progurati i kroz avgust, ali je potpuno neizvjesno šta će biti najesen.

Kad već neće vlast, opozicija mora biti ona koja će građane uvjeriti da odgovorni moraju biti kažnjeni. U suprotnom, vlast će indirektno kontrolisati proteste do te mjere da će postati njen vlastiti dekor, a ne opozicije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.