Kurti privatno u Makedoniji, Beograd i Skoplje protestuju

Izjava kako Sjeverna Makedonija treba da bude što bliže Kosovu, Albaniji i Bugarskoj, a dalje od Srbije predsjednika Aleksandra Vučića, nazvana skandaloznom.

Posjeta Albina Kurtija Sjevernoj Makedoniji po svemu je trebala osnažiti njegovo poljuljano povjerenje i pred svojom i pred stranom publikom (Reuters)

Posjeta kosovskog premijera susjednoj Sjevernoj Makedoniji, iako privatnog karaktera, izazvala je turbulencije ne samo u Beogradu i Skoplju odakle Aleksandar Vučić i Stevo Pendarovski zajednički poručuju kako se radi o skandalu nad skandalima, nego i u samoj Prištini u kojoj zbog serije poteza “uz dlaku” međunarodnoj zajednici, popularnost Albina Kurtija sudeći po broju osporavanja njegovih poteza i izjava – evidentno opada.

Ima mnogo onih i među kosovskim Albancima koji javno tvrde ne samo da je Kurtijeva vlada i prije posjete Makedoniji opasno zaljuljana nego je u stanju potpunog (ras)pada. Šta se zapravo dogodilo?

Premijer ‘svih Albanaca’

“Sjeverna Makedonija treba da bude što bliže Kosovu, Albaniji i Bugarskoj, a dalje od Srbije, koja se ne distancira od Miloševića ni od Putina. Na taj način će Sjeverna Makedonija biti što bliže ulasku u EU, a naš region na Balkanu će biti bezbjedniji. Zbog toga treba da joj pomognemo i podržaćemo Sjevernu Makedoniju“, samo je jedna od najspornijih Kurtijevih izjava koje je prenijela makedonska Televizija 21.

Na skupu u centru Tetova na kojem je govorio Kurti, viđena je zastava velike Albanije, koja obuhvata dijelove Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Srbije i Grčke, a simptomatično je da se lider kosovskih Albanaca susreo samo sa šefovima albanskih opozicionih stranaka u Sjevernoj Makedoniji gdje je, u skopskoj opštini Čair prisustvovao preimenovanju ulice Druge makedonske brigade u Ulicu Adema Demaćija. Odmah potom zatraženo je da se ulici vrati staro ime, a biće da je Albancima najviše zasmetala rečenica koju nije izgovorio Kurti njegov domaćin u Tetovu koji ga je nazvao “premijerom svih Albanaca”.

Da su trvenja u albanskom nacionalnom korpusu sve otvorenija i sve oštrija potvrda je stigla i iz Tirane, odakle je albanski premijer Edi Rama kritikovao Kurtija tvrdeći kako je “tvrdoglav i maksimalista”, upozoravajući da prilike kao što je francusko-njemački plan (za Kosovo) “ne ostaju zauvijek na stolu”.

“Ima fantastičnu priliku, francusko-njemački plan, a takvi sporazumi ne ostaju zauvijek na stolu. Onda vas historija tjera da čekate” izjavio je Rama u intervjuu za italijansku Stampu i dodao da bi on na Kurtijevom mjestu, “napravio potpuno drugačije izbore”.

Rasplamsavanje etničke mržnje

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov makedonski kolega Stevo Panderovski oštro su komentirali Kurtijevu posjetu Skoplju i Tetovu ne vodeći mnogo računa o vokabularu. Kao da su jedva dočekali da ih Kurti prozove.

Dok je Pendarovski  izjavio da organizatori skupova moraju biti sankcionirani i krivično gonjeni “zbog promovisanja velikodržavne šovinističke ideje”,  Vučić posjetu Kurtija, takođe promptno, ocjenjuje kao “skandal nad skandalima”.

“Tamo je promovisana ideja velike Albanije, to su simboli velike Albanije. On je predstavljen kao premijer svih Albanaca i premijer Tetova. Između ostalog, otvorena je Ulica Adema Demaćija”, glavne su Vučićeve zamjerke uz ocjenu da to “podiže nemir ne samo u Sjevernoj Makedoniji “već i na jugu Srbije”.

“Imate svakodnevne napade na Srbe na Kosovu i Metohiji i o tome niko ne govori. Međunarodna zajednica na sve to ćuti. Imate pokušaj Kurtija da podiže nemire uz, rekao bih, neprimereno ćutanje evropske zajednice”, dodaje Vučić.

On je podsjetio i na zabranu ulaska robe iz centralne Srbije na Kosovo i Metohiju i činjenicu da Priština odluku ne mijenja. Zabranu je uvela nakon hapšenja trojice kosovskih policajaca spominjući štetu koja se nakon dva mjeseca procjenjuje na 50 miliona evra.

“Isticanje provokativne nacionalističke ikonografije koja promoviše velikodržavne šovinističke ideje predstavlja rasplamsavanje etničke mržnje i netrpeljivosti, čime se nedvosmisleno napadaju osnovni principi i vrednosti Okvirnog sporazuma, kao i koncept Makedonije kao multietničke države”. kaže Pendarovski.

Makedonski predsjednik tvrdi da su prekršene zakonske odredbe o upotrebi državne zastave i himne i zastava i simbola zajednica, potpunim ignorisanjem simbola države.

Pendarovski je na društvenim mrežama objavio i da je “način realizacije ideje o preimenovanju ulice u opštini Čair u suprotnosti sa principom demokratske rasprave i poštovanja istorijskog nasleđa svih zajednica u državi”.

Je li Zapad zaista nemoćan

Posjeta Albina Kurtija koju sam kosovski premijer naziva prije svega bratskom i nacionalnom, po svemu je trebala osnažiti njegovo poljuljano povjerenje i pred svojom i pred stranom publikom, a prije svega potkrijepiti njegov nepokolebljiv stav kada je u pitanju suverenitet i teritorijalni integritet Kosova kao stalne teme i domaće i međunarodne javnosti još od proglašenja nezavisnosti 2008. godine.

U svjetlu posjete u kojoj je mnogo čega sporno i protivno pravilima jedne zemlje koja je članica NATO-a, najtačnija je tvrdnja kako je Kurti samo dodatno dolio ulja na vatru postojećih sukoba, prije svega na relaciji Priština-Beograd, za koje ni najveće zemlje Evropske unije ni SAD nemaju pravo rješenje.

Je li Zapad kao glavni moderator dijaloga zaista nemoćan da, u situaciji kada je proljetos Briselski sporazum uz Ohridske anekse već usvojen, istina bez potpisa pregovarača, spriječi odlaganje njegove primjene bez podizanja tenzija, pitanje je kojim se bave i mnogi evropski mediji koji nisu otišli na feragosto poput glavnih funkcionera Evropske unije. Ili je, sudeći po uvedenim mjerama protiv Prištine, ali ne i protiv Beograda, tačna procjena, barem kada je Amerika u pitanju, da je Vučić ipak kredibilniji partner bez obzira što niko ne zna šta je to srbijanski predsjednik obećao Washingtonu koji je protisak sada usmjerio više na Prištinu nego na Beograd? Ili je u pravu komentator Deutche wellea koji citira neimenovanog zapadnog diplomatu koji priznaje da su svi pritisci na Kurtija propali “jer on stvarno nije korumpiran”?

Opasnost od širih sukoba

Mediji su mnogo direktniji od političara, pa tako bečki Standard upozorava na opasnost od izbijanja sukoba širih razmjera u tekstu „Vučić sprovodi ratnu propagandu grafitima protiv Kosova“.

“Ovo sluti na nasilje. U Srbiji se pojavljuje sve više grafita na kojima piše: ‘Kad se vojska na Kosovo vrati…’ Predsjednik Vučić očigledno hoće da time pripremi javnost na zaoštravanje konflikta i da ga istovremeno radikalizuje.“

U njemačkim medijima može se pročitati i teza da je dio srpskog režima pod kontrolom Kremlja koji ima interes da “na Balkanu potiskuje Zapad.“

Osim toga, primjećuje se kako je propaganda srpskog režima protiv vlade Kosova postala ekstremno agresivna.  Kurtija se naziva teroristom. Uz tvrdnje kako želi početi rat, protjerati Srbe sa Kosova i da će biti pogroma nad Srbima.

Deutche welle podsjeća kako sve liči na retoriku devedesetih kada je Vučić između ostalog još bio Miloševićev ministar propagande. “Tada je stanovništvu u Srbiji pričano kako se protiv njega sprema genocid, a zapravo su srpski ekstremisti sprovodili genocid nad Bošnjacima u Bosni,” navodi se u tesktu.

“Vjerovatnoća da će biti sukoba se povećala, a ne smanjila”, zaključuju mnogi.

Poslije posjete Kurtija Makedoniji, razloga za pesimizam ima još i više. Pogotovo kada se pažljivije pogledaju Vučićeve izjave koje mnogo podsjećaju na one iz vremena kada je bio ministar informisanja.

“Da nismo toliko snažniji u vojnom pogledu, toliko puta jači i moćniji u tehnici, naoružanju i po svemu drugom, znate li koliko puta bi Kurti napao po svakom delu Srbije? Pogledajte njegovu ideologiju. Ne bi on napadao samo centralnu Srbiju već i Severnu Makedoniju, Crnu Goru, a pitanje je šta bi bilo i sa Albanijom”, prenijeli su njegovu izjavu svi srpski mediji.

Municija za Ukrajinu

Zapadni mediji pišu kako su SAD i EU dugo tražile politiku kompromisa s Vučićem i da je on zbog toga preduzeo korake koji su Zapadu bili važni kao što je naprimjer, isporuka municije Ukrajini. Zato su zapadne vlade očigledno stekle utisak da se blizina Srbije i Rusije “gubi”, da je njihova strategija urodila plodom.

Činjenica da Srbija još nije uvela sankcije Rusiji, međutim, govori sasvim suprotno.

Brisel i Washington, ukoliko zaista žele rješenje konflikta Prištine i Beograda, moraće odustati od dosadašnje prakse da glavni pregovarači (Borell i Lajčak) prestanu biti obični facilitatori u pregovorima nego upravo oni koji će osigurati da se dogovoreno konačno primijeni. U suprotnom, ti će pregovori ostati jalovi, a međunarodnoj zajednici (čitaj Zapadu) neće preostati ništa drugo nego da pronađe mehanizam koji će to osigurati. Zasad se o tome, osim uvođenja sankcija pretežno prištinskoj strani, “tamo gdje treba” i ne razgovara. Možda baš zbog one municije ili nečeg drugog o čemu je jedino moguće spekulirati.

Jedno je sigurno. Eventualni novi požar na Kosovu skoro izvjesno zapalio bi i širu regiju, a od Otvorenog Balkana za koji se zalažu Albanija, Srbija i Makedonija ne bi ostao ni kamen na kamenu. Uostalom, kao ni od sna o ulasku u Evropsku uniju preostale balkanske šestorke.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera