Zaključavanje savjesti u balkanskoj krčmi
Danas je Srbija, po stanju u medijima i položaju novinara, anticivilizacijska balkanska birtija daleko od glavnog druma, u kojoj je pobuna protiv samovlašća Aleksandra Vučića hrabrost, ali i i veliki rizik, piše autor.

Progon profesionalnih novinara i široka lepeza podmuklog režimskog obračuna sa njima konstanta su od dolaska na vlast Srpske napredne stranke; nema pojavnog oblika bahatosti i samovlašća koji Aleksandar Vučić nije primenio, oslanjajući se na iskustvo koje je sticao pored Vojislava Šešelja, kao ministar informisanja u poslednjoj vladi za vakta Slobodana Miloševića.
Ovakav pristup režimskih eksponenata javnom poslu i komunikaciji podrazumeva da je uvek u njihovom obraćanju javnosti, preko novinara koji nisu na platnom spisku naprednjaka, prigušena ili otvorena pretnja. Može se reći da je na takav toljaga-primitivizam javnost i navikla, ali smo nedavno svedočili pomahnitalom, bestijalnom iživljavanju nad nerežimskim novinarima i medijima kakvo je prevazišlo dosadašnje razmahivanje brutalnom silom, vređanje i pretnje.
Režimski tabloidi učinili su sve da od 14-godišnjeg ubice iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” Koste K. naprave heroja čiji svaki korak prati veliki broj čitalaca, objavljujući i komentarišući svaki njegov zatvorski korak, što je obojilo atmosferu u društvu, a opskurnim glasilima donosi pristojnu zaradu, proširujući njihovo sveobuhvatno knjigovodstvo neljudskosti. Odjednom, u tom državnom razbojništvu, kao da je zaboravljeno na pripremu medijskih zakona, obeleženih kao prioritetna obaveza u ispunjenju uslova za primicanje Evropskoj uniji.
Doslovno zaključavanje
Suštinski, danas je Srbija, po stanju u medijima i položaju novinara, anticivilizacijska balkanska birtija daleko od glavnog druma, u kojoj je pobuna protiv samovlašća Aleksandra Vučića hrabrost, ali i veliki rizik.
Najpre su novinarke N1 i Nove S, televizijskih kanala u vlasništvu United Media, bile doslovno zaključane; premijerka Ana Brnabić predstavila je Program EU “Digitalna Evropa” u Naučno-tehnološkom parku u Beogradu, u prisustvu – znakovito – Mihajla Jovanovića, ministra informisanja i šefa delegacije EU u Srbiji Emanuela Giofrea. Novinarke Žana Bulajić i Emina Kovačević bile su optimistkinje i pokušale da postave pitanja. Nepoznata ženska osoba ih je zaustavila tako što je zaključala vrata, što se jasno vidi na snimku. Dva dana kasnije javnosti je predočena montaža iz kabineta predsednice Vlade, a ona se, na Televiziji Pink, verbalno iživljavala prepričavajući svoje viđenje zabrane novinarima da rade svoj posao.
Nije bilo reakcije evropskog zvaničnika, nije smeo da otvori usta resorni ministar (definitivno, čovek za koga niko nije čuo, pogotovu među novinarima i urednicima). Lekciju je održala predsednica Međunarodne federacije novinara Maja Sever, kazavši da se ponekad pita da li premijerka Srbije uopšte razume šta je uloga medija i koji je posao novinara i novinarki.
Kakav opskurni bircuz
“Ili je to vrh političke bahatosti. Ja bih je pozvala da se ponaša kao odgovorna osoba i političarka. Ako postoji samo zrno razuma, ona mora preispitati svoj odnos prema novinarima i mora preispitati do čega bi takav odnos mogao da dovede, a to je do vrlo opasne situacije“, rekla je Maja Sever u emisiji Među nama na TV Nova.
Detaljno je komentarisala zaključavanje novinarki, kazavši da ne zna da li je neko video nešto slično tome u Evropi.
“I u Hrvatskoj, i u Europi mediji su na udaru raznih političara. Postoji i jedan izraz koji koristimo u tim nekim našim izvještajima, a to je ‘zarobljavanje medija’. To znači da politički pritisak, uvezanost i uvjetovanje dovode do ‘zarobljavanja’ medija. Dobri primjeri za to su Mađarska i Poljska. Ovo (zaključavanje novinara) je jedna nova dimenzija i ja sam to čitala i gledala, ne mogu da vjerujem. Stvari su davno prešle granicu i strah me da postavim pitanje – gdje je kraj“, rekla je predsednica Evropske federacije novinara.
U julu je proradila primitivna filmska produkcija naprednjaka koji se, čeznutljivo prizivajući vreme u kojem se još bili i nepresvučeni radikali čija politika surovo fašistički zaudara, iskoristili šešeljevsko vređanje i pretnje. Za promotera prvog video uratka odabran je direktor transportne firme Lasta, član Glavnog odbora SNS-a Vladan Sekulić. Preko njegovog Instagram naloga naprednjaci su poručili novinarima Danasa, N1 i Nove, te unezverenom biračkom telu: “Stop stranoj propagandi”. Dramatično intonirani glas poručuje iz tog videa da se “moramo suprotstaviti ovom zlu” uz snimke najezde skakavaca.
“Dok se njihove laži šire poput otrova, naše umove oblikuju i zarobljavaju iskrivljene percepcije stvarnosti”, čuje se upozorenje. Ali se vidi i ohrabrujuća poruka, isečak iz animiranog filma u kojem jedan od aktera drži bacač plamena.
Festival autorskog filma
Primitivna video produkcija obogaćena je prošle nedelje, kada je, uz fotografije novinara nerežimskih medija objavljeno da oni “zatiru srpsku kulturu i pravoslavlje“, “nasilno dovode strani faktor na vlast“.
I ništa, negde se gubi trag tobožnjem istražitelju počinitelja ovih krivičnih dela (“ugrožavanje sigurnosti”, kaže tužiteljka Jasmina Paunović). Mogli bi novinari i da iskuliraju, nije im prvi put, ali nakon emitovanja jednog ovakvog autorskog filma ubijen je glavni lik Oliver Ivanović. I dokle više da najjeziviji ološ u ovoj državi poštene i profesionalne zanatlije vređa i pripisuje im izdajstvo bilo čega, pa i Srbije.
Slično kao i u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije, žrtva se dehumanizuje i već joj se nezvanično presudi.
“Moram priznati da kada sam vidjela ove spotove, ostala sam u šoku. Ne mogu shvatiti da netko može napraviti nešto ovakvo. To što je poluamaterski napravljeno ne znači da nije jako opasno i zastrašujuće”, konstatuje Maja Sever.
Iživljavanje lažljive premijerke
Valjda je na to mislila i Ana Brnabić početkom meseca u Briselu, dok je pripremana hajka na sve koji se bave javnom rečju. “Mi smo ekonomski već deo Evropske unije. Kulturološki, geografski i istorijski smo deo evropskog kontinenta i evropske porodice nacija. Na kraju krajeva, ne mislim da imamo plan B”, kazala je premijerka, daveći se masnim lažima na panelu koji je organizovao Euractiv.
Uistinu zvuči nadrealno kad pominje to da je 65 odsto direktnih stranih investicija u Srbiji iz EU i da je ova tvorevina “napravila značajne i ogromne korake na putu ka EU”.
Dolazimo i do neljudske roto-produkcije koja podrazumeva glorifikaciju deteta-monstruma koje je pobilo osmoro dece, čuvara škole i nastavnicu. Razmere dubine u koju je propalo srbijansko društvo, lišeno ikakvih skrupula, empatije, stida, otkriva poslanica Marinika Tepić koja je trebalo da rukovodi Anketnim odborom za istraživanje zločina u “Ribnikaru”. Ona tvrdi da su tabloidi dobili 50.000 evra iz budžeta za “svakodnevno građenje kulta ubice”. Ona tvrdi da joj je to kazao ministar informisanja, objašnjavajući (ministar) takav postupak “procenom stručnjaka”.
Novinarka Foneta Tamara Skrozza je glorifikovanje ubice komentarisala u tekstu objavljenom u Cenzolovki. “Iako je Kosta K, počinilac masovnog ubistva u školi ‘Vladislav Ribnikar’, već skoro tri meseca u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, ima novinara koji nekako znaju sve o njegovoj svakodnevici. I još važnije, ne libe se da ta svoja saznanja živopisno ispričaju – kao da je u najmanju ruku reč o geniju koji je smislio kako da zaustavi globalno otopljavanje ili prevazišao Teslu, a ne o detetu koje je pobilo pola svog odeljenja. Saznali smo tako gde šeta, šta ga zanima, ko ga je posetio, kako je raspoložen, šta je i kada rekao.
Među svim tim malo verovatnim pričama, izdvojila se ona u kojoj Kosta po ceo dan šparta svojom sobom, ponavljajući kako će da ‘napiše knjigu i zgrne milione'”.
Ples sa đavolom
Otkud tabloidnim pisačima tekstova informacije o tome kako se ponaša osoba koja je pod danonoćnim nadzorom, pita autorka.
“Čemu feljtoni o Kostinom životu? To nije u javnom interesu, protivno je dostojanstvu žrtava (koje su raspoređene po gradskim grobljima, dok mi iz dan u dan čitamo šta njihov ubica čita, jede, izgovara), ne doprinosi kolektivnom izlečenju, vređa zauvek osakaćene porodice”, konstatuje Tamara Skrozza.
Svakako da posle ovog mračnog medijskog kolaža i slika sunovrata društva koje je nekad sličilo ljudskoj zajednici postaje deplasirana činjenica da se ne radi na novim medijskim zakonima i da nije bilo javne rasprave o paragrafima iz režimske kuhinje. Ne znamo šta Vlada nudi kao nove zakone o javnom informisanju i elektronskim medijima, a suštinu atmosfere vezane za njihovo potencijalno donošenje (kad-tad) predočava Ivana Stevanović iz Fondacije Slavko Ćuruvija: “Nemamo previše saveznika, tamo gde smo očekivali da će ih biti, čini mi se da se našoj vladi gleda kroz prste, jer su neke druge teme važnije partnerima iz evropske i međunarodne zajednice”.
Zapravo, profesionalne asocijacije i udruženja novinara nemaju nikakve saveznike, a uprkos režimskom nasilju i dalje govore o učešću u zajedničkom poslu sa Vladom pomahnitalih funkcionera, činovnika-egzekutora i razobručene Ane Brnabić.
Nije reč o mazohizmu, nego o očiglednom, neracionalnom suicidnom ponašanju, tragediji u kojoj, na kraju, nikoga ne možete sprečiti da sebi nanosi zlo. Jer, svako dosadašnje suprotstavljanje Vladi nije istinski profesionalne medije stavilo u ravnopravni položaj, naprotiv. Kako sada stvari stoje, ono što se priprema u Hrvatskoj, brutalno gaženje novinarskih sloboda, i što je realizovano u Republici Srpskoj koja je Krivičnim zakonom kriminalizovala klevetu, u Srbiji bi moglo da bude još gore. Uz malo karakterističnih istočnjačkih začina, poput targetiranja u spotovima, zašto ne i objavljivanja adrese i fotografija dece.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.