Bidenovih pet grešaka u Ukrajini

Pogrešna računica Washingtona u ukrajinskom sukobu može imati užasne, razarajuće posljedice po svijet.

Američki i ukrajinski predsjednik na samitu G7 u japanskoj Hirošimi (Reuters)

Od početka ruske invazije na Ukrajinu prošle godine, mnogo se toga reklo o pogrešnoj računici ruskog predsjednika Vladimira Putina. U oktobru sam pisao o Putinovog taštini i megalomaniji koji su doveli do precjenjivanja ruskih vojnih kapaciteta, podcjenjivanja ukrajinskih kapaciteta otpora i pogrešnih procjena jedinstva NATO-a i američkog strateškog odgovora.

No, ruski lider nije jedini sa lošim odlukama sa poraznim posljedicama u Ukrajini i šire. Kako se rat nastavlja bez kraja na vidiku, važno je govoriti i o lošim računicama američkog predsjednika Joea Bidena – i njegovih zapadnjačkih saveznika – u Ukrajini. One, što nikog ne iznenađuje, podražavaju ruske greške jer se dokazuje da su oba lidera nesposobna naučiti lekcije imperijalističke oholosti.

Od samog početka je Biden zauzeo uzvišeniji stav, prikazujući sukob u Ukrajini kao globalni okršaj demokratije i autokratije, između poštivanja međunarodnog prava i nacionalnog suvereniteta i divljanja ruske agresije. Ipak, on je pozivao svjetske autokrate da se pridruže borbi, a zanemario vlastite američke nezakonite ratove.

Podcijenio je snagu ruskog nacionalizma i zanemario strahove Moskve od širenja NATO-a ka njenim granicama kao neosnovane izlike za ruski imperijalizam.

Mjesecima uoči rata, Biden je potkopavao napore na provođenju sporazuma iz Minska potpisanih 2014. i 2015. kako bi se okončao sukob u regiji Donbas. Oni su za cilj imali stvaranje puta ka kreiranju dvije autonomne ruske regije na istoku Ukrajine i odbijanje jačanja ruske intervencije u državi.

I Ukrajina i Rusija su to već potpisale, ali Francuska i Njemačka, koje su pomogle pri stvaranju sporazuma, nisu dovoljno forsirale njihovu implementaciju. Iako su znale kako će mnogo izgubiti razarajućim ratom u Europi, europske sile malo su uradile da zaustave eskalaciju.

Razarajuća pat-pozicija

Biden je također podcijenio rusku vojnu izdržljivost i kladio se da će Ukrajinci pobijediti jednako kao što su Afganistanci porazili Sovjetski savez uz pomoć SAD-a. No, za Moskvu je Ukrajina daleko važnija od Afganistana, obzirom na zajedničku historiju i geografsku blizinu. Iz Putinove perspektive, Ukrajina je vitalno važna za rusku nacionalnu sigurnost i opstanak njegova režima. Jasno je kako će je prije uništiti nego da bude dio zapadnjačke alijanse.

Tokom prve godine rata, ruski neuspjesi od Kijeva do Harkiva dokazali su ukrajinsku odlučnost i otpor. No, ratna plima počela se mijenjati ove godine. Kao što je pokazao pad Bahmuta, nakon skoro 250 dana strašnih borbi, Rusija nije ništa manje odlučna da pobijedi. To je recept za razarajuću pat-poziciju.

Biden je također precijenio ukrajinske kapacitete za ratovanje. To je odvojeno od hrabrosti i izdržljivosti, koje su Ukrajinci jako pokazali i koji su im omogućili vođenje odlučne kontraofanzive prošle godine. No, rat se do sada konvencionalno vodio na ukrajinskoj teritoriji pa je daleko veća vatrena sila Rusije nadmašila malu ukrajinsku vojsku i uništila većinu njene ekonomije.

Ovi nazaci nisu spriječili SAD i saveznike da pojačaju pomoć. Grupa G7, na čelu sa SAD-om, 19. maja se sastala u Hirošimi kako bi obnovili svoju „posvećenost pružanja finansijske, humanitarne, vojne i diplomatske podrške koju Ukrajina traži dok god je takvo stanje“.

Ovo je tek još jedan pokazatelj da SAD i saveznici bivaju zaglavljeni u „pužućoj misiji“. Ono što je počelo kao slanje municije Ukrajini, preraslo je u dostavu artiljerije, američkih i njemačkih tenkova, odbrambenih sistema Patriot, te dronova što je omogućilo Ukrajini da prenese borbu i na rusku teritoriju.

Nedavno je SAD pristao na transfer borbenih mlažnjaka F-16 kako bi se Ukrajina suprotstavila ruskoj zračnoj dominaciji. Moskva je upozorila kako bi davanje ovog aviona Kijevu moglo dovesti do opasne eskalacije, a mnogi eksperti dovode u pitanje hitno korištenje aviona u ukrajinskoj vojsci bez vanjske pomoći u korištenju.

Pirova pobjeda

Kako trenutno izgleda, bilo koja pobjeda na bojnom bolju u budućnosti mogla bi biti pirova, sa cijenom daleko većom od dobitka. Ako dugoočekivana ukrajinska kontraofanziva nekako i uspije izvući dramatičnu pobjedu iz ralja poraza, to bi moglo natjerati Rusiju da u odgovoru koristi nuklearno oružje, što bi napravilo haos u Ukrajini i ostatku Europe.

Čak i ako se Moskva odluči na taktičko nuklearno oružje, koje ima manju eksplozivnu snagu i napravljeno je za korištenje na frontu protiv neprijateljskih baza i trupa, grananje takvog poteza u odnosu na europski i svjetski mir i sigurnost je nesumnjivo.

Neki iz američke administracije smatraju ruske prijetnje nuklearnom odmazdom tek blefom kako bi se spriječila dalja zapadna intervencija. Nadam se da su upravu. Mislim kako griješe.

Od 2000. je Kremlj snižavao prag za korištenje nuklearnog oružja, te sada navodi kako se ono neće koristiti samo u slučaju prijetnje samom postojanju države, već i kako bi se „odbila oružana agresija ako su iskorištena druga sredstva rješavanja krizne situacije i ne daju rezultate“.

Na kraju, jednako kako je Putin podcijenio zapadnu ujedinjenost u pomoći Ukrajini, tako je Biden podcijenio nezainteresiranost ostatka svijeta za – kako se čini iz perspektive Globalnog Juga – dugotrajni europski sukob koji je europski problem. Dok ostatak svijeta nastavlja trgovati sa Rusijom, sankcije Zapada ne uspijevaju promijeniti računicu Moskve.

Da sumiramo, i Rusija i Zapad nisu uspjeli voditi diplomatiju tvrdoglavo i namjereno kao što vode rat. Obje strane se ukopavaju za dugi period, spremaju svoje karte, potiču strahove od nuklearnog razaranja i prikazuju sukob kao situaciju „pobjeda ili propast“. Uzevši u obzir nepomirljive razlike Rusije i Zapada, malo je vjerovatno da će rat završiti nekim mirovnim sporazumom, barem ne u bližoj budućnosti.

U konačnici, sukob može doći do pat-pozicije i dugoročnog prekida neprijateljstva, sličnog 70-godišnjem prekidu vatre između Sjeverne i Južne Koreje, u kojem bi Rusija mogla inzistirati na demilitariziranoj zoni koja presijeca Ukrajinu od Harkiva na sjeveru do Hersona na jugu.

U međuvremenu, dok rat ruši rusku i zapadnu sigurnost i stabilnost, Kina je bez problema. A, na veliku nesreću SAD-a, ona izrasta u jačeg i kredibilnijeg svjetskog lidera nego je ikada bila.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera