Grupa Wagner – plaćenici u službi državnog terorizma

Wagner je, zapravo, samo vrh ledenog brijega i jedna od najistaknutijih manifestacija drugog, složenijeg fenomena, odnosno pojave privatnih sigurnosnih i vojnih kompanija.

Osnivač Wagner grupe Jevgenij Prigožin daje izjavu na jednom od položaja u Ukrajini (Reuters)

Krajem marta 2022. godine gotovo tristo ljudi je strijeljano i bačeno u masovne grobnice u malom selu Moura, u blizini zapadne obale Malija. Human Rights Watch optužio je vojsku Malija i rusku miliciju Wagner da su počinile ovaj užasni masakr.

Prije gotovo dvije godine međunarodne organizacije za ljudska prava podigle su tužbu protiv milicije Wagner zbog zastrašujućih zločina počinjenih u Siriji od 2018. godine. Krajem maja ukrajinsko tužilaštvo je iznijelo optužbe protiv ove milicije za činjenje ratnih zločina nad civilima u Ukrajini. Tužioci su objavili imena i fotografije osam osoba koje se traže zbog ratnih zločina počinjenih u selu Motyzhyn u blizini ukrajinske prijestolnice Kijeva.

Od svog osnivanja, prije desetak godina, ruska privatna vojna kompanija Wagner Group izgledala je kao obična trgovinska firma, što u stvarnosti nije bio slučaj. Ova privatna kompanija ima bliske odnose s ruskom vojskom i obavještajnim agencijama od svog osnivanja pa sve do danas. Ruska vlada, na čelu s predsjednikom Vladimirom Putinom, koristila je ovu grupu kao neformalno sredstvo za širenje ruskog utjecaja u inostranstvu, bez potrebe za službenom intervencijom ruskih vojnih snaga. Dakle, Wagner je vojna organizacija ili paravojna grupa povezana s ruskom državom, a ne samo privatna vojna i sigurnosna kompanija, kako bi neki mogli pomisliti.

Vrh ledenog brijega

Wagner je, zapravo, samo vrh ledenog brijega i jedna od najistaknutijih manifestacija drugog, složenijeg fenomena, odnosno pojave privatnih sigurnosnih i vojnih kompanija koje su nastale i proširile se u velikoj mjeri nekoliko godina nakon raspada Sovjetskog Saveza i ranih 1990-ih.

U to vrijeme, hiljade ruskih boraca i vojnog osoblja napustilo je službu nakon povratka s dužnosti u republikama i zemljama koje su bile dio Sovjetskog Saveza. Oni su osnovali kompanije kako bi nudili svoje usluge i iskustvo u zamjenu za novac. Mnoge vladine i privatne agencije potražile su usluge tih privatnih vojnih kompanija, imajući u vidu fleksibilnost po pitanju kretanja koje uživaju ove kompanije, pored toga da su finansijski isplativije i manje izložene odgovornosti. Često su imale i veće borbene sposobnosti od redovnih vojski.

Zapravo, u mnogim sukobima koji su se dogodili u posljednje tri decenije, kao što je slučaj u Iraku i Afganistanu, bila je primjetna uloga privatnih sigurnosnih kompanija. Može se reći kako se u najistaknutije ubraja američka kompanija Blackwater, koja je bila umiješana u mnoga zvjerstva tokom američkog rata u Iraku. Neki od pripadnika ove grupe osuđeni su na doživotne zatvorske kazne u Americi.

Postoje brojni izvještaji o tome da je Blackwater nastavio pružati svoje vojne i sigurnosne usluge pojedinim zemljama Bliskog istoka. Naprimjer, američki list The New York Times objavio je prije dvije godine izvještaj istražitelja Ujedinjenih nacija (UN) o tome da je bivši šef kompanije Blackwater Erik Prince poslao umirovljenom libijskom generalu Khalifi Haftaru plaćenike opremljene jurišnim dronovima, topovnjačama i resursima za cyber ratovanje, kako bi mu pomogao da pokrene napad na Tripoli i druga područja u zapadnoj Libiji. Na taj način je prekršen UN-ov embargo na oružje koji je Libiji uveden od 2011.

Pravne smicalice

U Rusiji, prema mnogim izvještajima i studijama, postoji na hiljade privatnih sigurnosnih kompanija koje djeluju u zemlji i pružaju usluge čuvanja infrastrukture i zaštite ruskih uglednika. Iako ruski zakon ne dopušta osnivanje privatnih vojnih kompanija na teritoriji Ruske Federacije, postoje mnoge rupe u zakonu koje se koriste za osnivanje tih kompanija. Naprimjer, iako ruski kazneni zakon zabranjuje pojedincima da rade kao plaćenici, državnim kompanijama je dopušteno da imaju vlastite oružane snage i sigurnosne institucije. Pored toga, tu je i velika mreža ugovaratelja i podugovaratelja koji ruskim građanima omogućuju rad u privatnim vojnim kompanijama.

Još jedna pravna smicalica koja se koristi za izbjegavanje zakonskih ograničenja je registracija ruskih privatnih vojnih kompanija izvan zemlje, što ruskim vlastima dozvoljava da ignoriraju njihove aktivnosti, tvrdeći da su to strane organizacije koje ne podliježu ruskim zakonima.

Ove pravne praznine pomogle su ruskoj vladi da koristi usluge tih kompanija, te izbjegne pitanje kršenja ruskog zakona. To je upravo slučaj s milicijom Wagner. Kompanija nije registrirana u Rusiji niti bilo gdje drugdje, a koristi rupe u zakonu kako bi pružala svoje usluge eliti koja vlada Rusijom, na čelu s Putinom i njegovim saveznicima. Dakle, na temelju ruskog zakona, kompanija službeno ne postoji, ali ima velike koristi od svojih veza s visokim dužnosnicima unutar vlasti, bilo u Kremlju ili ruskom parlamentu.

Produžena vojna ruka ruske države

Brojni događaji potvrđuju da je grupa Wagner pod kontrolom ruske države, kao što je njena uloga u sukobu u Siriji, u kojem je je Moskva snažno intervenirala krajem 2015. Prema mnogim izvještajima, mnogi Wagnerovci su liječeni i rehabilitirani u ruskim vojnim bolnicama. Takav slučaj se dogodio nakon bitke za Deir ez-Zor 2018. godine, kada su preživjeli ranjenici evakuirani ruskim vojnim medicinskim avionima u vojne bolnice u Rostovu i Moskvi.

Također, agenti i ljudi koji rade za Wagner poslani su u Venecuelu kako bi pomogli predsjedniku Nicolasu Maduru kada je zemlja bila na rubu građanskog sukoba 2019. Prema brojnim izvještajima, Wagnerovci su stigli avionima ruskih zračnih snaga. Isto se dogodilo i u Libiji, gdje ruski vojni teretni avioni stalno prevoze borce Wagnera. Sve to potvrđuje blisku povezanost Wagnera s ruskom državom.

Tokom proteklog desetljeća, aktivnosti grupe Wagner proširile su se na nezapamćen način, koji nijedna privatna sigurnosna ili vojna kompanija nikad ranije nije dosegla. Aktivnosti ove grupe proširile su se na veliki broj zemalja od Sirije do Libije, Malija, Sudana i Centralne Afrike. Pojedini govore kako ova grupa ima značajnu prisutnost i utjecaj u oko 13 afričkih zemalja, pored uloge koju ima u aktualnom ratu u Ukrajini.

Wagner, dakle, nije samo privatna kompanija za pružanje vojnih usluga, nego je to produžena vojna ruka ruske države preko koje nastoji proširiti svoj utjecaj i moć širom svijeta. Rusija preko ove grupe izvodi prljave operacije u kojima ne želi da ruska vojska bude direktno uključena. Stoga ne čudi što se šef Wagnera Jevgenij Prigožin ne odnosi prema Putinu kao obični “plaćenik”, već kao politički i vojni vođa koji želi zaštititi ugled Putina i Rusije u inostranstvu.

Izvor: Al Jazeera