‘Zaokret’ u američkoj politici: Kurti u nemilosti SAD-a?

Ko je gubitnik, a ko dobitnik najnovije političke krize na Kosovu čiji se kraj još ne nazire? Čak su i glavni sponzori kosovske nezavisnosti, Sjedinjene Američke Države i premijer Albanije Edi Rama, uputili packe kosovskom premijeru Albinu Kurtiju zbog nekih poteza koje je povukao poslije lokalnih izbora na sjeveru Kosova, što je bio povod da Aleksandar Vučić ponovo nagomila vojsku na granici Kosova kojeg Beograd, ali i mnogi drugi, prije svih Rusija i Kina, ne priznaju kao državu.

U Beogradu se sve glasnije govori o navodnom američkom “zaokretu” u rješavanju dugogodišnjeg srpsko-albanskog konflikta i pojačanoj dozi razumijevanja za stavove Aleksandra Vučića koji uporno ponavlja kako je formiranje zajednice opština sa srpskom većinom preduslov za nastavak dijaloga sa prištinskom stranom bez obzira hoće li Kosovo predstavljati Kurti ili neko drugi.

Uz nesumnjivo jačanje pritisaka Washingtona na premijera Kosova, istovremeno su na tapetu javnosti, kako one u Beogradu, tako i one u Prištini, i Kurti i Vučić, prvi zbog konfrontiranja sa svojim glavnim saveznikom Amerikom, a drugi zbog nedosljedne politike kada su u pitanju evropske sankcije prema Rusiji.

Verbalni rat ambasadora i izaslanika

Što se tiče politike američke administracije na Kosovu i pored pojačanih pritisaka na Kurtija nije se tu mnogo promijenilo. Kosovo ostaje nazavisna država, a kakvi će odnosi biti između manjinskih Srba i većinskih Albanaca iz američkog ugla manje je važno.

Ono što se u Beogradu u ovom trenutku prenebregava ili svjesno gura u drugi plan jest prosta činjenica da Amerika dodaje “gas” isključivo iz vlastitih, a ne kosovskih ili srbijanskih interesa. Bilo kakav uspjeh američke diplomatije na Kosovu mogao bi biti jezičak na vagi u predstojećoj predsjedničkoj trci u SAD, za šta ima sve manje vremena, tek nekoliko ljetnjh mjeseci, jer u novembru počinje i zvanična predizborna kampanja u kojoj Amerikanci globalna pitanja tradicionalno ostavljaju po strani. To najbolje znaju građani Bosne i Hercegovine koji su onomad dobili mir u Americi, ali ne mogu ravnopravno trčati sa drugima jer su im noge ostale svezane i to ne samo zbog svoje gluposti kako se obično misli.

S druge strane, iako su i u Rusiji za sljedeću godinu planirani predsjednički izbori što ne utiče na tamošnje političke prilike, pobjednik se iz poznatih razloga unaprijed zna, Moskva u manje ili više uvijenoj formi permanentno šalje poruke kako će rješenje kosovskog pitanja više zavisiti od ishoda ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, kako Vladimir Putin naziva agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu koja se bliži 400. danu iscrpljujućeg ratovanja.

U tom svjetlu treba gledati i pojačane diplomatske aktivnosti, prije svega iz Amerike, odnosno ambasadora te zemlje u Beogradu i Prištini, Christophera Hilla i Jeffreya Hoveniera, ali i izaslanika za Balkan Gabriela Escobara čije su posljednje izjave prepune žaoka upućenih upravo protiv Kurtija kojeg su već jednom smjenjivali sa premijerske funkcije.

Prošloga petka istekao je i svojevrsni ultimatum koji je Amerika postavila Kurtiju uz prijetnju sankcijama da u roku odmah povuče specijalce sa sjevera i izmjesti gradonačelnike albanske nacionalnosti iz opštinskih zgrada, što zahtjevaju i Beograd i Srbi koji tamo žive.

U međuvremenu, nakon žestoke tuče Srba sa pripadnicima KFOR-a koji štite opštinsku zgradu u Zvečanu, u kojoj je povrijeđeno više desetina demonstranata i pripadnika međunarodnih vojnih snaga, trenutno i jedni i drugi smanjuju napetosti tako što se takmiče u nadvlačenju konopca, igraju mali fudbal ili zajedno gledaju prenose iz Rollan Garosa.

U takvoj situaciji, Vladimir Putin plaši svijet nuklearnom kataklizmom i odlikuje Milorada Dodika iz BiH, zbog toga što predsjednik jednog od dva bh. entiteta u nedogled ponavlja kako on nije iz Bosne i sa Kozare nego sa Dedinja, ali govori kroz usta Aleksandra Bocan-Harčenka (Putin a ne Dodik), koji je ambasadorsko mjesto u Sarajevu zamijenio istim takvim u Beogradu.

Ruski diplomata ne negira da je ruski državljanin i uporno razmjenjuje mišljenja sa srpskim liderima ponavljajući kako je pravedno i dugoročno rješenje za Kosovo moguće “samo poslije globalne promjene” ili, prevedeno na razumljiviji jezik, dok Rusi ne dobiju rat u Ukrajini. U šta, osim Putina, vjeruje i 80 posto građana Srbije, što će reće više i od samih Rusa i njihovog najvažnijeg plaćenika Jevgenija Prigožina, šefa “vagnerovaca”.

Je li Kurti pušten ‘niz vodu’

Hoće li Albin Kurti biti žrtva najnovije Vučićeve kosovske partije “šaha”, kako je izgledalo u trenutku kada je kosovski lider počeo dobijati otvorene kritike iz Washingtona i Brisela, posljednjih dana krize postalo je manje izvjesno jer su i Amerikanci i Evropljani ublažili prijeteću retoriku shvativši da nemaju alternativnog albanskog pregovarača koji bi zauzeo Kurtijevo mjesto.

Naglo su splasnula i upozorenja Prištini koja je prenio “Albanian post” kako će, ukoliko se situacija ne promijeni, kaznene mjere biti pojačane, kako će Kurti biti proglašen za personu non grata, sjever Kosova biti vraćen na situaciju prije 2004. odnosno pod punu kontrolu KFOR-a, kako će uslijediti blokada sredstava iz SAD i EU, blokada procesa integracija i eventualno isključenje Kosova iz neke od međunarodnih organizacija.

Upitno je ostalo i obećano uvođenje vitne liberalizacije od Nove godine za građane Kosova, što je sve skupa navelo Kurtija da ponovi kako je “na Kosovu bio mir sve dok iz Beograda nije stigla naredba za nasiljem”.

Premijer Kurti se požalio na stav Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije protiv njegove zemlje, odnosno na tolerisanju “srpskog autoritarnog režima”.

„Mi insistiramo na činjenici da ako se ponašate dobro prema autokrati, to ga neće učiniti boljim. Upravo suprotno“, rekao je Kurti u intervjuu za AP, ocjenjujući i kako su američki i evropski izaslanici za dijalog Srbije i Kosova, Gabriel Escobar i Miroslav Lajčak, “došli sa zahtjevima i uslovima druge strane”.

Bila je to reakcija premijera Kosova na izjavu američkog ambasadora u Beogradu Christophera Hilla kako je pitanje “da li SAD može računati na Albina Kurtija kao partnera”, uz ocjenu da je Srbija “konstruktivan partner” i da se od nje očekuje “da prizna kosovske dokumente i ne sputava Prištinu da se učlani u međunarodne organizacije”.

Istina, Kurti je na kraju otvoreno poručio kako Kosovo čvrsto stoji na američkim i evropskim vrijednostima.

Kada se prava kakofonija glasova oko krize na Kosovu, prije svega oko Vučića i Kurtija, pažljivije posluša može se zaključiti kako ni jedan ni drugi nisu ni ojačali ni oslabili svoje pozicije, iako se može naslutiti da čelnici četiri opštine izabrani na nelegalnim izborima neće dugo ostati na svojim funkcijama i da će lokalni izbori u spornim opštinama morati biti ponovljeni uz učešće i građana srpske nacionalisti. Kurtiju je iz Beograda poručeno kako je staljinista, marksista i terorista, a Vučiću iz Prištine da je autokrata i srpski nacionalista koji podržava kriminalne bande na sjeveru Kosova. Dakle, ništa što nismo čulo i bezbroj puta ranije.

Vučićeva dimna zavjesa

Već spomenuti Albanian post nedavno je objavio i dokument od osam tačaka koji kao rješenje predlažu zemlje Kvinte i Evropska unija u kojem se, pored ostalog, navodi da je za smirivanje tenzija potrebno povlačenje kosovske specijalne policije sa sjevera i da uporedo s tim srpska vojska redukuje svoje vojnike u blizini granice.

Spominje se i raspisivanje novih izbora na koje i Vučić i Kurti gledaju krajnje skeptično. Tako predsjednik Srbije već na spominjanje “dviju strana” u sukobu reaguje burno.

„Ne znam šta više obe strane da pristupe čemu: da Srbi izađu na izbore i da dobiju šta – ništa, a oni će da vladaju sa tri odsto pošto su im rekli da su to legalni izbori, a kad pitate šta je sa ZSO, treba da se radi, kažu. Ja kažem nema šta da se radi, nama nisu potrebni vaši eksperti, nama nisu potrebne vaše izmišljotine, sve piše u papirima, sve je već pregovarano, sve je dogovoreno”, kaže Vučić.

Dobri poznavaoci prilika, međutim, smatraju da treba urazumiti obje strane i da bi raspisivanje izbora moglo doprinijeti povratku Srba u sve institucije. Politički analitičar Dušan Janjić pretpostavlja da to ne odgovara vlasti u Beogradu.

„Vučić stalno pokušava da plasira dimnu zavesu, ovo je dimna zavesa – razgovori da li će Kurti prihvatiti da li će biti samo na severu ili ne, suština je da se mora postići politički dogovor, o tome je ovde reč, sa Kurtijem odnosno sa vlastima za povratak u institucije i stvaranje normalnosti, šta god ona bila”, kaže Janjić.

Je li moguć Dayton za Kosovo

Ključno pitanje za rješenje krize na sjeveru Kosova i ne samo na sjeveru Kosova nego za cijelo Kosovo, ipak nisu izbori niti albanski gradonačelnici izabrani sa tri posto podrške izbornog tijela.

Glavni problem su specijalne policijske snage na sjeveru i njihove novoizgrađene baze kao simbol državnosti Kosova i na području čiji većinski građani tu državnost osporavaju, uostalom kao i službeni Beograd i Srbija koji na Kosovo (i Metohiju) gledaju kao na svoju ustavno regulisanu pokrajinu, pozivajući se na Rezoluciju 1244 Ujedinjenih nacija, usvojenu poslije Kumanovskog sporazuma iz 1999. godine.

Povlačenje specijalaca koje se zasad javno ne ističe u prvi plan zahtjeva srpske strane za nastavak pregovora, nego ranije dogovoreno osnivanje zajednice srpskih opština, uslov je svih uslova koji Kurti, kako sada stvari stoje, sigurno neće prihvatiti jer zadiru u ključno pitanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta bez kojeg nijedne države, pa ni kosovske, prosto – nema.

Tako se priča o pitanju čije je Kosovo, o tome se ovdje radi, zbog kojeg je vođen i rat i bombardovana Srbija (i Crna Gora) vratila na početak. Moguće je da odgovor na to neprijatno pitanje odlažu, pored Vučića i Kurtija, čak i Amerikanci koji, kako se to odavno najavljuje u medijima, na Balkan vraćaju još jednog diplomatskog znanca iz ere Billa Clintona – Jamesa Rubina, glavnog pisca Dejtonskog mirovnog sporazuma. Što neizbježno navodi na misao kako se nekakav Dayton sprema i za Kosovo. Doduše, takvih je spekulacija bilo i ranije. Ali, nikad se ne zna. Izvjesno je da o tome sigurno neće odlučivati ni Kurti ni Vučić, ma koliko to žarko željeli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.