Rusija se suočava s novom prijetnjom u susjedstvu, Kinom

Kineski predsjednik Xi Jinping je 18. maja održao raskošnu ceremoniju u ukrašenom tematskom parku Tang Paradise u Xianu, središtu drevnog Puta svile, za pet gostujućih centralnoazijskih predsjednika koji su stigli na prvi samit Kina-Centralna Azija. Upadljivo je da je ovaj samit održan u isto vrijeme kada i sastanak bogatih nacija G7 u Hirošimi. Komentarišući ova dva samita, kineski državni Global Times tvrdio je da „G7 govori jezikom zastarjelog hladnoratovskog mentaliteta“ dok se samit u Xianu fokusirao na „promociju saradnje i inkluzivnosti“.

U uvodnoj riječi, Xi je pozdravio ovaj samit kao signal „nove ere odnosa između Kine i Centralne Azije“. Xi je kazao da je „Kina spremna pomoći centralnoazijskim državama da ojačaju izgradnju kapaciteta u oblasti provedbe zakona, sigurnosti i odbrane u nastojanju da očuva mir u regiji“. Ovaj samit je doveo do niza ekonomskih sporazuma koji su signalizirali da je Kina opet spremna za biznis nakon dvije godine graničnih restrikcija zbog pandemije korona virusa.

Dok Kina jača svoju hegemoniju u Euroaziji, ona također promovira održivu konkurentsku viziju trenutnom poretku koji predvode Sjedinjene Američke Države. Kina sebe predstavlja kao alternativnog lidera ne samo u odnosu na SAD, već i na Rusiju, koju želi postepeno istisnuti iz Centralne Azije.

Nezgodno partnerstvo

Kina je izrasla u najvećeg ekonomskog aktera u Centralnoj Aziji. Ukupne kineske investicije u regiji porasle su sa 40 milijardi dolara u 2020. na više od 70 milijardi dolara do kraja 2022. Rusija, koja je činila 80 posto trgovine u regiji 1990-ih, sada čini manje od dvije trećine trgovine Pekinga.

Ispod ovih velikih brojeva vreba rastuća asimetrija između Kine i Centralne Azije. Procjenjuje se da je u 2020. godini 45 posto vanjskog duga Kirgistana i 52 posto tadžikistanskog duga bilo dugovano Kini. U međuvremenu, 75 posto turkmenistanskog izvoza ovisi o kineskim potrošačima. Rastući teret duga povezan je sa korupcijskim skandalima na visokom nivou i rezultirao je političkom nestabilnošću, podrivajući i kredibilitet Pekinga.

Zaista, sinofobija je postala relativno raširena u Centralnoj Aziji, posebno u Kazahstanu i Kirgistanu. Prema istraživanjima, 30 posto Kazahstanaca i 35 posto Kirgistanaca negativno gleda na Kinu. Protesti protiv rastuće uloge Kine u regiji, koju neki doživljavaju kao oduzimanje poslova od lokalnog stanovništva, zagađivanje životne sredine i dio šire strategije za „kolonizaciju“ regije, su u porastu. Prema našim podacima, u Kazahstanu je od 1. januara 2018. do 30. juna 2021. održan 241 protest koji se odnosi na Kinu, iako se više od polovine odnosilo na tekući protest rođaka osoba zatvorenih u logorima Xinjianga.

Neki od ovih protesta su postali nasilni. Nakon što je kirgistanska vlada svrgnuta u oktobru 2020. poslije problematičnih izbora, blizu 300 lokalaca upalo je u rudnik u Ishtamberdiju kojim upravlja kineska kompanija Full Gold Mining, otjeravši 132 kineska radnika koji su bili prisiljeni provesti noć u snježnoj šumi. Grupa od 100 ljudi također je zabarikadirala grupu od 35 kineskih biznismena u njihovom hotelu u Bishkeku.

Usred sve veće negativne reakcije na ekstremne politike Kine u Xinjiangu prema Ujgurima i etničkim Kazahstancima i Kirgistancima, i sve raširenije sinofobije u regiji, Peking je potražio podršku za svoje politike od centralnoazijskih vlada.

Dok je Kirgistan ponudio izjavu podrške u junu 2019, naredni mjesec je odbio, zajedno s Kazahstanom, potpisati pismo Ujedinjenim narodima u kojem podržava stav Pekinga. Ali u oktobru 2022. Uzbekistan i Kazahstan su glasali za blokiranje istrage UN-a o kineskom kršenju ljudskih prava u Xinjiangu. Ovo pitanje je također izostalo iz razgovora u Xianu prošlog mjeseca.

Izlazak iz ruske sjene

U prve dvije decenije nakon raspada Sovjetskog saveza 1991, Kina je odabrala prvenstveno ulaziti u interakciju sa Centralnom Azijom kroz Šangajsku organizaciju za saradnju (SCO), čiji je član i Rusija. Ali tokom ere Xi Jinpinga, Kina je ubrzano kreirala vlastite mehanizme za saradnju sa zapadnim susjedima. Samit u Xianu, čiji je domaćin Kina + C5, multilateralni okvir koji isključuje Rusiju, dramatičan je primjer sve nezavinsijeg kursa Pekinga u regiji.

Iako su Kina i Rusija proglasile partnerstvo „bez ograničenja“ u februaru 2022. i obavezale se da će sarađivati na prevenciji onoga što nazivaju „revolucije u boji“ i miješanja iz vana u pitanja Centralne Azije, jasno je da Peking želi istisnuti Rusiju iz njenog bivšeg carstva.

Počevši od Xijeve najave inicijative Pojas i put (BRI) u govoru u Kazahstanu u oktobru 2013. godine, interakcija Centralne Azije s Kinom je na mnogo načina stajala u središtu politike Pekinga povećane globalne asertivnosti koju njegovi mediji nazivaju „novom erom“.

U protekloj godini, Kina je najavila tri nove politike – Globalnu sigurnosnu inicijativu, Globalnu civilizacijsku inicijativu i Inicijativu za globalni razvoj – koje zajedno imaju za cilj predstaviti alternativni model međunarodnih odnosa zapadnjačkim liberalnim normama. Inicijativa za globalnu sigurnost, naprimjer, predstavlja otpor Pekinga savezima poput NATO-a, a Kina tvrdi da je Zapad zarobljen u „hladnoratovskom mentalitetu“.

Iako Moskva ostaje dominantni dobavljač oružja u Centralnoj Aziji, na koju otpada gotovo 50 posto svih transfera, udio Kine u uvozu oružja u regiji porastao je sa 1,5 posto u 2010. na 13 posto danas. Kina od 2016. tiho gradi mrežu vojnih objekata duž tadžikistansko-afganistanske granice.

Nemiri u Kazahstanu u januaru 2022. i ruska invazija na Ukrajinu također su značajno promijenili ovaj krajolik. Kao odgovor na nasilne proteste u Kazahstanu, Kina je navodno ponudila pomoć. Nedavna izjava Kine o podršci nacionalnoj nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Kazahstana, kao i Xijeva posjeta Kazahstanu u septembru 2022. godine, ukazuju na dublje kinesko sigurnosno uključivanje.

Kriza u Ukrajini učinila je da se kazahstanske elite više oslanjaju na Kinu, u vrijeme kada ruska retorika postaje sve više neokolonijalna. U avgustu 2022, bivši ruski predsjednik Dimitrij Medvedev nazvao je Kazahstan „vještačkom državom“, ponavljajući govor Vladimira Putina iz 2014, u kojem je rekao da Kazahstanci „nikada nisu poznavali državnost“, prije raspada Sovjetskog saveza. Istaknuti ruski nacionalistički komentatori dali su slične izjave tokom proteklih mejseci.

Ove prijetnje se osjete u Kazahstanu, gdje 16 posto populacije čine etnički Rusi. Rusi su koncentrisani na sjeveru države, čineći većinu u regijama Kostanaj i Sjeverni Kazahstan. Ruski nacionalisti tvrde da su ovi predjeli tradicionalno dio Rusije. U Xianu, predsjednik Xi je kazao svom kazahstanskom kolegi da Kina podržava „etničku harmoniju“, što je suptilna kritika ruskog zveckanja sabljama u sjevernom Kazahstanu.

Nova era

U Hirošimi su lideri G7 govorili o potrebi da se „smanje ključne zavisnosti“ o Kini. Evropa je također sve kritičnija prema Kini, sa nedavnim internim memorandumom koji poziva članice Evropske unije da se „pripreme“ za krizu u vezi Tajvana i „smanje rizik“ u svojoj ovisnosti o Pekingu.

Ali, u međuvremenu, samit u Xianu pomogao je Kini da pojača političku podršku za „ponovno ujedinjenje“ Tajvana s Kinom radi razvoja infrastrukture koji bi diverzificirao pekinške izvore energije dalje od zapadnih luka i pomorskih puteva u slučaju međunarodnog sukoba.

Sve to i na račun Rusije.

Usred fokusa na rat u Ukrajini, Rusija je navodno oslabila svoju 201. vojnu bazu koja je od 2021. godine imala oko 7000 vojnika stacioniranih u tri objekta u Tadžikistanu. U aprilu je ukrajinska vojska tvrdila da je iz ove baze uništila kolonu taktičke grupe 4. bataljona. Više izvora nam je potvrdilo da je više od 2000 vojnika, pored najmanje 30 tenkova, prebačeno u Ukrajinu. Najmanje 500 vojnika premješteno je iz ruske baze u Kantu u Kirgistanu.

Vojni savez Organizacije Sporazuma o zajedničkoj sigurnosti (ODKB) predvođen Rusijom se također pokazao u velikoj mjeri neefikasnim u rješavanju nasilnih teritorijalnih sporova između država članica Kirgistana i Tadžikistana, ili u jačanju članstva Armenije u njenim tenzijama sa drugom postsovjetskom državom Azerbejdžanom. Ovo je ozbiljno narušilo predanost Rusije svojim saveznicima.

U tom kontekstu, skup u Xianu imao je ogromnu simboličku vrijednost. Signalizirao je da se Kina pozicionira kao partner po izboru za Centralnu Aziju koji regiji može ponuditi ono što Rusija ne može.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.