U čemu je problem sa prvom ostavkom u Srbiji u zadnjih pet godina

Zašto odstupanje Branka Ružića sa mjesta ministra prosvjete i obrazovanja, poslije tragedije u beogradskoj osnovnoj školi i velikog pritiska javnosti, može biti prvi stvarni korak u dobrom pravcu, ali i ne mora ništa značiti ukoliko se ponovi slučaj Siniše Malog koji je postao ministar finansija nakon što je podnio ostavku na mjesto gradonačelnika Beograda?

Uostalom, jedan od glavnih zahtjeva velikog građanskog protesta “Srbija protiv nasilja”, u ponedjeljak uveče u Beogradu, bio je i traženje ostavki ministra policije Bratislava Gašića i šefa BIA-e Aleksandra Vulina, uz ukidanje realityja na televizijama s nacionalnim frekvencijama i smjenu svih članova REM-a (Regulatorne agencije za elektronske medije),

Ukoliko bi se to zaista i dogodilo bio bi to znak i da je Vučićevom režimu, uzdrmanom poslije dva užasna masakra u “američkom” stilu, došao kraj.

Naravno, to se neće dogoditi iako su građani na protestu oročili svoje zahtjeve do petka, 12. maja, za kada su i zakazali novo okupljanje.

Ružićeva ostavka s “predumišljajem”

Kada se to sve zna, u čemu je značaj ostavke ministra prosvjete i obrazovanja, četiri dana nakon što je jedan od najboljih učenika jedne od najboljih škola u Beogradu i Srbiji pucao po svojim školskim drugarima, a potom mirno pozvao policiju kao da je uradio nekakav najobičniji posao?

U pravu su svi oni koji misle kako je njegova ostavka, iako je napisana s priličnim zakašnjenjem, značajna na političkoj sceni Srbije čiji su vođe uvijek prije težili monolitnosti, a ne demokratičnosti društva, kao potvrdi vlastite “nepogrešivosti” i kao potvrdu te nepogrešivosti odsustvo preispitivanja vlastite odgovornosti što bi negdje morao biti i osnovni smisao institucije ostavke kao moralnog i ličnog čina svakog aktera političke utakmice.

Čak i u autokratijama, kakvo je nedvojbeno i po pitanjima prava i pravde razoreno srbijansko društvo.

Nevolja je, u Ružićevom slučaju, što je ostavku zbog obilja skandala u resoru koji je vodio, ostavku morao podnijeti mnogo ranije, a ne povodom masakra u školi zbog kojeg je morala pasti cjelokupna vlada. Naprimjer, kada je nedavno višestruko osuđivani Kristijan Golubović zasjeo za katedru jedne beogradske škole.

Problem sa ovom ostavkom, prvom poslije pet godina u političkom životu Srbije, jest što se ona, Ružićeva ostavka, u dijelu javnosti već sada doživljava kao “ostavka sa predumišljajem” odnosno čekaonica za novo uhljebljenje koje je najvjerovatnije ugovoreno i prije samog objavljivanja ostavke.

Sindrom Siniše Malog

O tome kakva je sudbina ministra prosvjete poslije ostavke pokazaće vrijeme pred nama, ali je radi boljeg razumijevanja situacije neizbježno napraviti paralelu sa slučajem ministra finansija Siniše Malog, čovjekom koji ima sve predispozicije da ga većinska, bezbeli neoradikalska, Srbija ne voli, a uprkos tome ima bezobalno povjerenje glavnog i jedinog coacha za sve iole važnije lidere sadašnjeg i budućeg pokreta. Vučićevog, naravno, pogotovo ako je u pitanju neka od ministarskih fotelja i ako je mora podijeliti sa nekim od koalicionih partnera, u ovom slučaju socijalista Ivice Dačića.

Sindrom Siniše Malog se i sastoji od čudnih sastojaka (bogat, beskrupulozan, preletač iz Demokratske stranke u naprednjake). Njegovu ostavku su u više navrata tražili i opoziciona i stručna javnost, ali je on na neobjašnjiv način iz svake afere izlazio jači. Ostavka Malog tražena je i dok je bio gradonačelnik Beograda, ali i ministar u Vladi Srbije. Optuživan je za nezakonito rušenje u Savamali, posjedovanje 24 stana u Bugarskoj, ali i plagiranje doktorata.

Jednom je čak i Vučić izjavio kako će Mali platiti “političku cijenu“, ali je potom najavio ostanak Malog u Vladi Srbije.

Sve ostavke poslije 2000. godine

Ostavkama u Srbiji su se pozabavili i neki beogradski mediji, podsjećajući kako je upravo 7. maja prije pet godina, ostavku podnio Dušan Vujović, nakon što je u Vladi čiji je premijer bio Vučić proveo četiri godine.

Dvadesetak dana nakon njegove ostavke, za novog ministra finansija izabran je Siniša Mali, dotadašnji gradonačelnik Beograda.

Generalna ocjena kako ostavki nije bilo mnogo i kako bi se prije moglo reći da su bile rijetke – stoji, ali je činjenica i da ih je bilo.

Tako je prethodnik Dušana Vujovića na čelu Ministarstva finansija, Lazar Krstić podnio ostavku 2014. poslije manje od godinu dana na funkciji.

Krstić je kao glavni razlog za povlačenje naveo to što se nije slagao sa premijerom Vučićem oko visine smanjenja penzija i plata. Naveo je i da je ostavku podnio u dogovoru s Vučićem, kao i da će ostati da radi kao premijerov specijalni savjetnik.

Televizija Nova je podsjetila i kako je poslije samo pet mjeseci na mjestu ministra privrede, Saša Radulović 2014. demisionirao nekoliko sati prije nego što je Srpska napredna stranka donijela odluku o vanrednim izborima.

On je tada rekao kako je glavni kočničar svih reformi bio i ostao kabinet prvog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića i podsjetio da nijedna od pet mjera iz ekonomskog dijela ekspozea predsjednika Vlade, koji je pisao sa Lazarem Krstićem – nije sprovedena.

Godinu ranije ministar obrazovanja Žarko Obradović je podnio ostavku zbog “curenja” testova za malu maturu.

Obećanje da će podnijeti ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade ako Srbija do decembra 2011. ne dobije status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, Božidar Đelić je ispunio 9. decembra. Tog dana je Evropski savjet je odlučio da će Srbija dobiti ovaj status u proljeće 2012.

Još jedna ministarka prosvjete, Ljiljana Čolović, podnijela je ostavku 2004, nakon što je dekretom pokušala izbaciti Darwinovu teoriju evolucije iz nastavnog plana, navodeći da je dogmatska.

Godinu ranije ministar poljoprivrede Dragan Veselinov dao je ostavku zbog toga što je vozač njegovog automobila usmrtio pješakinju Katarinu Marić.

Vučić najavljuje “zanimljive” događaje

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, bar do sada, nije želio komentirati Ružićevu ostavku, iako je za ostavku “znao”, ali svakog dana gostuje po televizijama koje kontroliše najavljujući kako će “do kraja maja biti zanimljivih političkih događaja”, uključujući moguće promjene kako u vladi tako i u vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

Njegovi višesatni pledoajei, neki bi rekli beskrajne tirade, zapravo liče na predizborne govore što je one medije koji nisu pod kontrolom vlasti s pravom navelo da zaključe kako su tragedije u Beogradu u Mladenovcu ubrzale zakazivanje izbora, ali se o datumu i formatu, možda opšti, a možda samo lokalni i republički, za sada samo nagađa.

O tome će kao i o svemu drugome odlučiti glavni coach Srbije koji odavno sam donosi sve ključne odluke u Srbiji. Dilema mu je, kako sam kaže, isključivo hoće li rekonstrukcija vlade biti uvod za još jedne izbore ili će se odmah ići na izbore.

U međuvremenu, ponavlja svoje poznate i bezbroj puta izrečene floskule o stabilnosti zemlje kao osnovnom prioritetu, zasad ne mareći mnogo za mišljenje hiljada ljudi koji mu pod prozorom skandiraju “Vučiću, odlazi!”

Govoreći o pojačanim patrolama oko škola i tržnih centara, apelovao je na građane da prestanu sa lažnim dojavama.

“Ubismo svoju policiju. Ti ljudi rade danonoćno. Možete misliti kakav je pakao na društvenim mrežama gde svaki ludak koji pomisli da treba da dobije neki lajk, kao ono dete iz okoline Pančeva što je podržalo monstruma-ubicu.  Zašto si to uradila? Pa zbog pregleda, to je odgovor”, rekao je Vučić.

“Zanimljivi” događaji na političkoj sceni, očigledno, tek slijede, a Ružićeva ostavka koja je, usput, već zaboravljena, mogla bi biti uvod u seriju ostavki, naročito nakon Vučićeve ocjene da ga vlada Ane Brnabić podsjeća na “raštimovani” orkestar.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.