‘Igrale se delije’ na sred zemlje Hrvatske

Može li se nakon četvrte skupštine Srpskog nacionalnog vijeća u zagrebačkoj koncertnoj dvorani “Lisinski” i susreta Andreja Plenkovića i Ane Brnabić, premijera Hrvatske i premijerke Srbije, zaključiti kako su mnogobrojni problemi koji godinama opterećuju odnose dvije susjedne zemlje konačno stigli na agendu njihovog rješavanja?

Specifikacija je napravljenja, to nije prvi put, ali slijedi teži dio posla koji, naprimjer, uključuje i nestale u ratu, pitanje granice, tužbu Srbije protiv hrvatskih pilota ili spornu posjetu Aleksandra Vučića Jasenovcu.

Nebo iznad Zagreba nije se srušilo niti nakon prijema premijerke Srbije, inače rođene Krčanke, u Banskim dvorima, niti nakon nastupa folkloraša u elitnoj dvorani, bezbeli u narodnim nošnjama, srpskim nego kojim drugim, koji su usred Zagreba poveli kolo “Igrale se delije, na sred zemlje Srbije”. Doskora je to bilo nezamislivo jer su se još od onog susreta Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića i čuvenog predavanja buketa cvijeća na mostu preko Dunava srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski odnosi uglavnom svodili na ispucavanje verbalne baražne vatre kao da rat nije završen bezmalo prije tri decenije.

Je li premijerka okrenula ploču

O pravim dometima posjete tek će se govoriti, ali se već sada može ustvrditi kako je sve skupa bilo više dio tradicionalnog balkanskog folklora, nego uspostavljanja istinskog dijaloga jedne članice Evropske unije i jedne kandidatkinje za članstvo, što je već sutradan svojim izjavama i ocjenama potvrdio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović prilikom obilježavanja godišnjice početka hrvatske ofanzive u Zapadnoj Slavoniji nazvane “Bljesak”.

Izvještači su uredno objavili riječi Ane Brnabić kako su odnosi Srbije i Hrvatske opterećeni brojnim pitanjima, ranama i nepovjerenjem, te njenu ocjenu kako se čini da su dvije zemlje uspjele napraviti dobar iskorak u ovoj godini, ali i podsjetili kako je prije samo godinu dana Brnabićeva hrvatskom političkom vrhu poručila kako je Hrvatska “neprijateljska zemlja”.

“Vi ste etnički očistili Hrvatsku, ne postoji etnički čistija država na teritoriji Evrope od Hrvatske. Vi ste isterali sve te ljude, pa onda kažete: nisu morali bježati. Videli smo kako nisu morali bežati budući da su oni koji su ostali uglavnom pobijeni”.

Da je premijerka Srbije okrenula ploču potvrdila je u Zagrebu tvrdnjom kako su u regiji “svi upućeni jedni na druge i kako svaki uspeh znači i veću stabilnost za sve”.

Srbijanska je premijerka čestitala Hrvatskoj ulazak u šengensku i eurozonu, uspostavu bezviznog režima sa SAD-om, a okupljenima u “Lisinskom” poručila kako su upravo oni, vijećnici na Skupštini SNV-a, “zalog našoj zajedničkoj budućnosti”.

“Naša vizija te budućnosti koju gradimo posvećeni evropskim idealima je nada da ćemo stvoriti društva u kojima će se razlike istinski negovati i društva koja će te razlike čuvati kao svoja bogatstva”, rekla je Brnabićeva.

Kako je prenijela hrvatska nacionalna televizija (HRT), pozdravila je Deklaraciju o saradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije koju su 5. januara u Zagrebu potpisali ministar za ljudska i manjinska prva u Srbiji Tomislav Žigmanov i Milorad Pupovac iz SNV-a.

Brnabić je posebno apostrofirala početak razgovora o projektima kao što je ponovna uspostava željezničkog saobraćaja između Beograda, Zagreba i Ljubljane.

Zaoštravanje retorike usporava dijalog

S druge strane, premijer Hrvatske Andrej Plenković, izjavio je kako je politički dijalog Zagreba i Beograda jedini način da se riješe otvorena pitanja, ali da svako zaoštravanje retorike usporava taj dijalog i na nekoliko godina.

“Mislimo da je dijalog jedini način da idemo naprijed“, rekao je Plenković u Okučanima, gdje je učestvovao na obilježavanju 28. godišnjice vojno-policijske operacije “Bljesak”.

Vijencima i svijećama kod spomen obilježja „Kristalne kocke vedrine“ hrvatski državni vrh odao je počast poginulima u operaciji “Bljesak”, a dan nakon što je primio Anu Brnabić, kako je prenijela agencija Hina, Plenković je ponovio da je vrlo jasno rekao kako „svaki povišeni ton, svaki incident, svako zaoštravanje retorike usporava naš politički dijalog ne na nekoliko dana, nego na nekoliko godina“.

On je potvrdio kako je sa kolegicom iz Srbije razgovarao o nestalima, procesuiranju ratnih zločina, povratku kulturnih dobara, uređivanju pitanja granice, transportnoj i ekonomskoj saradnji i trgovinskoj razmjeni.

Plenković je rekao da su u Hrvatskoj kvalitetno uređeni odnosi sa srpskom manjinom i svim drugim manjinama i zaključio kako će i plložaj hrvatske manjine u susjednim državama biti bolji “što Hrvatska kvalitetnije štiti položaj manjina u Hrvatskoj”.

U Vojvodini i dalje živi većina Hrvata u Srbiji, ali se njihov broj smanjuje. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji živi 39.107 Hrvata, što je 18.793 manje nego 2011. godine.

Istovremeno, na području Hrvatske, prema popisu iz 2021, ima 123.892 Srba, što čini 3,2 odsto od ukupnog broja stanovnika te države, dok ih je 10 godina ranije popisano 186.633 ili 4,36 odsto.

Na novinarsko pitanje o mogućem odlasku u Beograd, Plenković je rekao da je Hrvatska finansirala izgradnju Hrvatske kuće u Subotici gdje bi trebalo otputovati u junu i da će se u tom kontekstu gledati kako da se održe bilateralni sastanci s predstavnicima vlasti u Srbiji.

Milanović: Srbija mora uvesti sankcije Rusiji

Drugačiji tonovi od onih koje su razmijenili Plenković i Brnabićeva stigli su iz Vukovara, odakle se povodom srpsko-hrvatskog susreta na premijerskom nivou oglasio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Nakon što je poručio kako Beograd mora uvesti sankcije Moskvi ukoliko želi u Evropsku uniju hrvatski je predsjednik je rekao i kako predstavnici Srba u Hrvatskoj trebaju prestati govoriti da je “Oluja” bila etničko čišćenje.

“Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja bila je veliki pothvat hrvatske politike, bila je to pametna i humana odluka”, rekao je Milanović dotaknuvši se i susreta u Banskim dvorima i dvorani “Lisinski”.

On je podsjetio kako mnogi upravo njega smatraju rusofilom dok se premijer (Andrej Plenković) „najnormalnije nalazi i kuje nekakve velike, ali dosta nejasne planove s ljudima koji su ruska platforma u Evropi“.

“Brnabić je glasnogovornica, ona je kurir gospodina Vučića. Naravno, ja to ne potcjenjujem, ali treba znati ko igra kakvu ulogu“, dodao je Milanović i pozvao Srbiju da prestane da „lupeta o etničkom čišćenju u Hrvatskoj“.

Uspio je prozvati i Pupovca i SNV, jer navodno “ne predstavlja Srbe u Hrvatskoj“ i „nije reprezentativna ustanova“.

U rešetanju svih koji ne misle kao on, što su srpski mediji preveli kao napad na Srbiju i Vučića, Milanović je “zapucao” i po Tomislavu Žigmanovu, hrvatskom ministru u srbijanskoj vladi, kojeg je Vučić “uzeo kao neki gest, ali mu ustvari ne treba jer ima većinu i bez Žigmanova”.

„Plenković je Pupovčev talac i obrnuto. To u politici nije dobar odnos“, ocijenio je Milanović.

Svoju “prvomajsku” tiradu završio je riječima da “Srbija mora znati da dok god misli podizati optužnice protiv naših generala i brigadira u penziji zbog događaja na teritoriji treće zemlje, neće imati našu potporu i mi to ne možemo tolerisati”.

“To je minimum povjerenja u odnosima. Zapad čeka i otvoren je”, zaključio je predsjednik Hrvatske.

Manjine su most koji povezuje

Nakon posjete Zagrebu i srpskoj manjini koja živi u Hrvatskoj, premijerka Srbije je otputovala u Mostar na 24. privredni sajam. Tu se više govorilo o privrednim vezama u regiji, a za razliku od Zagreba niti premijerki niti bilo kome drugom nije padalo na pamet da pored Neretve igra kolo “Igrale se delije na sred zemlje Srbije”. Ipak je Brnabićeva ostvarila zacrtani cilj i čim se domogla mikrofona poručila kako i Bosna i Hercegovina i Crna Gora trebaju ući u ono što se naziva “Otvoreni Balkan” jer to, prema njenim riječima, “nije nikakva politika” nego nešto sasvim drugo.

Može li se s tim u vezi nakon svega zaključiti kako su Zagreb i Beograd napravili prve korake da se barem odmaknu od verbalne baražne vatre koja ne prestaje ni skoro 30 godina od završetka rata? Naravno, bez razgovora ne može doći ni do dogovora. Po svemu sudeći, moraće se još dugo i dugo razgovarati jer je regionalna saradnja jedan od bitnih preduslova ulaska pod isti evropski krov.

Znake (političkog) otopljavanja zbog toga prvenstveno treba čitati kao poticaje Brisela da se stvari brže pomjeraju ka tom cilju koji je u interesu ne samo Beograda i Zagreba, nego i same Evropske unije.

Činjenicu kako su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji upravo oni koji igraju možda i najveću ulogu u uspostavi boljih odnosa i povjerenja u ukupnim odnosima dviju susjednih zemalja sada prepoznaju i u Briselu i, što je možda i važnije, u Zagrebu i Beogradu.

Ako je to i jedini domet minulog premijerskog samita u Banskim dvorima i “Lisinskom” nikako ga ne bi trebalo minimizirati. Bolji položaj manjina jest onaj most koji najbolje povezuje ljude s obje strane granice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.