Putinova meta su ukrajinski civili jer mu je to prošlo u Siriji

Prije osam godina, kada je Rusija počela vojnu intervenciju u Siriji, činilo se da je barbarizam u regiji isuviše značajan da bi ga međunarodna zajednica zanemarila.

Brojni izvještaji komisija Ujedinjenih naroda, kao i organizacija za ljudska prava i krivičnu odgovornost, te humanitarnih organizacija, dokumentovali su ratne zločine fotografijama, videosnimcima i svjedočenjima iz prve ruke. Svijet je gledao brojne incidente u kojima rakete uništavaju bolnice ili u kojima osakaćenu sirijsku djecu prekrivenu prašinom i krvlju izvlače iz ruševina uništenih stambenih zgrada.

Prema nekim procjenama, dokumentacija o ratnim zločinima u Siriji najjači je dokaz još od zločina koji su počinili nacisti u Drugom svjetskom ratu. Ipak, međunarodna zajednica nije reagovala. Niko nije odgovarao. Sirija je bila test za odlučnost svijeta o tome kako odgovoriti na brutalnog agresora koji opravdava napade na civile i bolnice. Nedjelovanje u Siriji dalo je Putinu zeleno svjetlo da počne još jedan brutalni rat kako bi progutao još jedan veliki komad teritorije od svog susjeda Ukrajine.

„Narod Sirije nije dobio adekvatnu međunarodnu zaštitu, a to je Kremlju i njegovim saučesnicima dalo osjećaj nekažnjivosti“, upozorio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. „Ruske bombe su uništavale sirijske gradove na isti način kao i naše ukrajinske gradove. Upravo u toj nekažnjivosti leži značajan dio trenutne agresivnosti Kremlja.”

On je u pravu. Jasno je da Putin, za kojim je Međunarodni krivični sud raspisao potjernicu u vezi sa zločinima u Ukrajini, primjenjuje istu taktiku koju je koristio u Siriji u posljednjem ratu. Od prošle jeseni svjedoci smo nove faze ruske invazije – sirijanizacije tog rata, u kojoj Rusija prvenstveno cilja na jednu grupu: civile.

Brutalne kampanje bombardovanja

Nova faza počela je imenovanjem generala Sergeja Surovikina, poznatog po brutalnim kampanjama bombardovanja u Siriji, za generalnog komandanta ruske takozvane specijalne vojne operacije početkom oktobra. Pedesetšestogodišnji general Ratnog zrakoplovstva nadgledao je nemilosrdno gađanje klinika, bolnica i civilne infrastrukture 2019. godine u Idlibu na sjeveru Sirije, koji drže pobunjenici, u pokušaju da se slomi volja protivnika i pošalju izbjeglice koje bježe u Evropu preko susjedne Turske.

Objavljeno je da je kampanja koja je trajala 11 mjeseci pokazala bezosjećajno zanemarivanje života otprilike tri miliona civila u tom području. Slično onome što je učinila u Siriji i Čečeniji, Rusija provodi dobro provjerenu strategiju iscrpljivanja civila kako bi primorala Ukrajinu na predaju.

Putinova propagandna mašina označila je sve sirijske civile u područjima pod kontrolom opozicije kao „teroriste“, baš kao što je svoju invaziju na Ukrajinu lažno nazvao kampanjom denacifikacije. Opsade Mariupolja i sada Bahmuta podsjećaju na opsade Halepa, Ghoute i Homsa.

Sjećam se beskrajnih poziva tokom proteklih 12 godina na humanitarnu zaštitu sirijskih civila od paklene kiše improvizovanih bombi Bashara al-Assada i ruskih raketa „tragača topline“, na koje se niko nije odazvao. Više od 63.000 ruskih vojnika „steklo je iskustvo u borbi“ u Siriji od septembra 2015.

Ruski ministar odbrane pohvalio se da su testirali „više od 320 vrsta različitog oružja“ u svojim vojnim operacijama u Siriji u kojima je ubijeno 87.500 ljudi, prema ruskim izvorima. Čak ni bolnice nisu pošteđene. Ruski rat u Siriji ciljao je doktore, bolnice i klinike, lišavajući zajednice zdravstvene zaštite. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prijavila je 859 napada na zdravstvene centre od početka ukrajinskog rata, što je rezultiralo 101 smrtnim ishodom, a 136 osoba je ranjeno.

U periodu od 29. aprila do sredine septembra 2019. godine, dok su ruske i sirijske vladine snage napale posljednji pobunjenički džep u sjeverozapadnoj Siriji, napadnute su 54 bolnice i klinike na opozicionoj teritoriji. Prema sirijskim grupama za ljudska prava, Rusija je počinila više od 335 masakra i najmanje 1.083 napada na ključne civilne objekte, uključujući 201 napad na škole i 190 napada na medicinske ustanove. Oni su ubili najmanje 20.944 sirijskih civila u zračnim napadima korištenjem ilegalnog oružja poput kasetnih zapaljivih i „termobaričnih“ vakuumskih bombi.

Upotreba hemijskog oružja u Siriji

U medicinskoj misiji u sjevernoj Siriji nakon niza ruskih napada na bolnice i gradove u januaru 2020. sreo sam dr. Loubnu Saad, lokalnu pedijatricu raseljenu s porodicom iz Maarat al-Numana. Saad je opisala užasavajuće uslove evakuacije iz svog grada, gdje većina ljudi živi u privremenim skloništima i nema osnovne potrepštine. Dizelskog goriva za grijanje ima malo i skupo je; porodice pale plastične kese i potrepštine za domaćinstvo kako bi se ugrijale.

„Djeca su traumatizirana“, kazala mi je. „Liječila sam djecu s teškom pothranjenošću i žene koje ne mogu dojiti djecu zbog psihičke traume i nedostatka dobre ishrane.“ Slične priče i događaji odigrali su se u Ukrajini prošle zime.

Uz prešutnu podršku Rusije, Assadov režim je upotrijebio zabranjeno hemijsko oružje, uključujući nervni plin i sredstva za gušenje, više od 300 puta protiv svog stanovništva. Rusija je spriječila Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da istraži ove ratne zločine i dodijeli odgovornost, a Assad je nastavio izbjegavati Međunarodni krivični sud.

Ukrajinsko ministarstvo zdravstva zatražilo je od moje organizacije MedGlobal da pomogne u pripremi za mogući napad hemijskim oružjem. Bilo je izvještaja da bi Rusija mogla upotrijebiti takvo zabranjeno oružje protiv ukrajinskih gradova, što odražava ono što se dogodilo u Siriji. Bidenova administracija je također upozorila da bi Rusija mogla rasporediti hemijsko ili biološko oružje u Ukrajini – a sada je Rusija najavila da će rasporediti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji.

Kao i u Siriji i gotovo svim bolnicama širom svijeta, ukrajinske bolnice su loše opremljene da odgovore na hemijska ratna sredstva. Nedostaju im protivotrovi, uređaji za detekciju, odgovarajući uređaji za ličnu zaštitu, jedinice za dekontaminaciju i medicinski protokoli za liječenje.

Kada je Rusija prvi put intervenisala u Siriji, tadašnji američki predsjednik Barack Obama pretpostavio je da će Putin biti uvučen u sirijsku „kaljužu“. Pustio je Assada da ne odgovara 2013. nakon što je prešao američku crvenu liniju i upotrijebio nervni plin, utirući put za sirijskog predsjednika da nastavi koristiti hemijsko oružje u narednih pet godina. Putin je protumačio Obamino oklijevanje kao zeleno svjetlo da izvrši invaziju na Ukrajinu, prvo 2014, pa opet 2022.

Obamin pristup

Američke administracije pod Donaldom Trumpom i Josephom Bidenom u suštini su nastavile s Obaminim pristupom, dozvoljavajući Rusiji da uništi sirijske gradove, tjerajući milione civila da postanu izbjeglice ili interno raseljeni i jačajući Assadovu diktaturu.

Sirijski režim treba odgovarati za zločine nad svojim civilima. Bidenova administracija mora predvoditi napore da se sirijski lideri upute na Međunarodni krivični sud. Ukoliko se oni ne suoče s pravdom, biće nemoguće da se 6,5 miliona izbeglica sigurno vrati u svoje gradove i naselja. Bidenova administracija bi također trebala iskoristiti svoje diplomatske alate kako bi zaustavila trend normalizacije odnosa sa Asadovim režimom, bez ikakvih ustupaka.

I na koncu, SAD bi trebao ono što se dešava u Ukrajini proglasiti genocidom. Postoji mnoštvo dokaza da Rusija pokušava izbrisati ukrajinski identitet i kulturu, deportujući više hiljada ukrajinske djece i stavljajući ih u kampove za reedukaciju.

Zelenski i ukrajinski narod razumiju poveznicu između onoga što se dogodilo u Siriji i onoga što se dešava u njihovoj domovini, kao što to shvataju i mnogi američki lideri, uključujući nekoliko članova Kongresa. Ali veliko pitanje i dalje glasi: hoće li Washington djelovati u skladu s tim uvidom?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.