Kad porastem biću Kristijan

Dokle je stiglo prosvjetiteljstvo u Srbiji svjedoči najnoviji skandal iz beogradske osnovne škole. Na prijavu zabrinutog roditelja da je Kristijan Golubović, jedan od rijetkih preživjelih pripadnika tzv. voždovačkog ganga iz devedesetih, u školi „Đura Jakšić“ na Kanarevom brdu snimao video-spot sa hip-hop bendom „Crni Cerak“, ministar prosvjete Branko Ružić je izjavio: „Pa, šta?“.

Na sličan način je reagirao i nedavno kada su mu crkveni velikodostojnici počeli pisati udžbenik – biologije i na taj način pokazali kako je Crkva – iznad nauke. Ili kada je direktorica osnovne škole u Sečnju lokalnom svešteniku zabranila služenje vjerskih obreda u školi povodom školske slave Svetog Save. Ministar Ružić, inače formalno socijalista, kao i mnogo puta ranije, i tada je bio na strani nabildanih odnosno fizički, a bogme i politički, jačih.

U toj činjenici je i najveći dio odgovora o (ne)odgovornosti onih koji navodno brinu o edukaciji mladih i poželjnim formama ponašanja u društvu. Prosvjeta je ovdje oduvijek bila pastorče politike, a skandal za skandalom u prosvjeti je tek puka posljedica forsiranja potpuno poremećenog sistema vrijednosti.

Ministar ne vidi ‘veliku problematiku’

Na snimku koji je Golubović objavio na svom Instagram profilu vidi se kako on kao profesor sjedi za katedrom, a ispred njega su đaci svi obučeni u crne majice koji uzvikuju rečenice iz klipova čiji je glavni akter upravo Golubović.

Objava je vrlo brzo dobila hiljade lajkanja, ali i brojne, uglavnom negativne komentare.

“Pitam se šta ja da radim kao nastavnik?” „Deco, živela sloboda, budite kriminalci, diplomu ćete kupiti, a i eto jedan je kriminalac i sad postao anđeo, to i nije tako loše“. “Ma, nemam reči“, „Ovo ima samo u Srbiji“, „Sramota!“…

Odakle vjetar puše postalo je jasnije kada je ministar prosvjete izjavio da “ne vidi kao veliku problematiku” u tome što je u školi snimljen spot u kojem učestvuje više puta osuđivani Golubović.

“Važno je i da one koji se resocijalizuju, ukoliko iskažu želju da promovišu neke pozitivne vrednosti, ne treba gledati kao neprijateljski akt“, rekao je Ružić potvrdivši da je Ministarstvo poslalo prosvjetnu inspekciju “kako bi se utvrdile sve činjenice”. Ovom izjavom je potvrdio da je zapravo on možda i veći problem od Kristijana Golubovića.

Ako ministar nije odgovoran, onda nije ni direktorica Tamara Jelić koja je ustvrdila da nije ni znala da će se Golubović pojaviti u školi.

Na školskom sajtu je objavila kako je dobila poziv od “jedne javne ličnosti, poznate nekompromitovane osobe koja potiče iz umjetničke porodice intelektualaca da omogući snimanje video-spota u školi”.

“Prihvatila sam otvorenog srca, pogotovo zato što je naglašeno da se mladi muzičari bave ukazivanjem na potrebu da se spreči devijantno ponašanje mladih sa temom koja bi bila uperena protiv nasilja u školama”, napisala je direktorica.

Golubović: Kriminal nije dobar

Beogradski mediji su prenijeli i komentar Kristijana Golubovića koji tvrdi kako “ne zna kakva je poruka spota i da ga ne interesuje”.

“To je poslovna saradnja i ja uzimam novac za to. Đacima se šalje jasna poruka da se ne bave kriminalom. Pričanjem naših priča iz života mi kažemo da je kriminal štetan i da to niko više ne radi. To je naša poruka i zato i postojimo. Ko može da kaže deci da kriminal nije dobar nego sam bivši kriminalac. Ako ratnik dođe iz rata, ima iza sebe 50 ratišta, pa više je on kompetentan da priča o ratu nego školovani general. Mi smo bili na praksi što se tiče kriminala na najvišem nivou i prestali smo to”, rekao je Golubović i dodao kako “omladina misli da je kriminal sladak jer vozimo dobra kola i imamo lepe žene, nosimo skupe stvari, ali je to sve pogrešno”.

On je objasnio da su ga drugari iz “Crnog Ceraka” zvali u školu i on se odazvao pozivu.

“Stigao sam na Kanarevo brdo i odjednom svi klinci oko mene, slikali su se sa mnom, tražili su autograme, bila je to baš opšta pometnja. Ja sam se tu obukao kao profesor, bela košulja, žuta kravata. Trebalo je samo da pitam učenike ko je Crni Cerak i da oni ustanu, počnu na đuskaju, igraju, luduju i tako to”, rekao je Golubović.

Psihološkinja Radmila Vulić Bojović, međutim, smatra da je riječ o zloupotrebi par excellence:

“Verujem da sama činjenica da se neko s takvim ‘renomeom’ nađe u školskom kompleksu, pogotovo ako je bez odobrenja, mada škola svakako ne bi ovo trebalo da odobri, govori da se mi nalazimo izvan ikakvog sistema, poretka ako deca bivaju izložena takvom jednom nepoštovanju osnovnih pravila. Škola je mesto za rad i učenje, a ne za neke druge aktivnosti. Ovo je pokazna vežba stepena ugroženosti društva – ne možemo da se oslonimo na norme i standarde, već svako može da radi šta hoće.”

Dio opozicije smatra kako bi ostavka ministra bila najbolji primjer djeci o tome šta je odgovornost, dok su roditelji zakazali protest u dvorištu škole.

Crkva pobijedila nauku

“Obrazovna” epizoda “Kristijan kao profesor u školi” samo je nastavak prethodne “obrazovne” epizode koja bi se uslovno mogla zvati “Crkva pobijedila nauku”. U glavnoj ulozi ponovo je bio ministar Ružić, iako se to baš i ne vidi iz najnovijeg saopštenja njegovog Ministarstva. U njemu stoji kako je radna grupa Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, formirana na zahtjev tog ministarstva, utvrdila da treba ispraviti nedostatke u sedam od osam odobrenih udžbenika biologije, koji se odnose na biološki smisao adolescencije. Istih onih udžbenika koje je odobrio ministar Ružić.

Sve dok prošle godine iz vrha Crkve nije stigao zahtjev da se iz udžbenika izbaci elaboracija o transrodnosti odnosno postojanju i nekih drugih osim muškog i ženskog pola što je, prema crkvenom tumačenju direktan atak na porodicu i tradicionalne vrijednosti.

O tome je pisao i Tomislav Marković za Al Jazeeru u tekstu “Kad Crkva i desničari cenzurišu udžbenike biologije”.

Patrijarhu Porfiriju, piše Marković, poznatom stručnjaku za pravoslavnu zoologiju i bogoslovsku botaniku, zasmetalo je što u udžbenicima biologije za 8. razred osnovne škole u lekciji o polnim karakteristikama stoji da se polni i rodni identitet ne poklapaju uvijek, da ima ljudi kod kojih se biološki pol ne podudara sa onim kako se lično osjećaju, te da medicina danas rješava taj problem operacijom promjene pola i hormonalnom terapijom. Sporne dijelove udžbenika cenzori su uz podršku ministra Ružića, uklonili, iako u radnoj grupi nije bilo nijednog biologa!

“Ovo je pobeda crkve i klerikalnih i konzervativnih struktura u Srbiji. Tako biolozi vide sve što se sada dešava. Ovo nije pobeda ni struke, ni obrazovanja, naprotiv, ovo je udar na obrazovanje“, ocijenila je profesorica Biološkog fakulteta Biljana Stojković, povodom najave da će udžbenici biologije za osmi razred morati da se mijenjaju.

Profesorica Stojković bila je članica komisije koja je radila prijedlog programa biologije za osmi razred, a sada je ocijenila kako je „politika opet nadvladala struku“ i da je ovo „kapitulacija države pred crkvom“.

“Struka se o ovome izjasnila i rekla da ono što piše u udžbenicima jeste po naučnim saznanjima i da tu nema ničeg irelevantnog, ali sada vidimo da je od znanja i nauke važnije zadovoljiti crkvu i njen politički uticaj u jednoj sekularnoj državi koju više teško da možemo nazvati sekularnom”, rekla je Stojkovićeva.

Školska slava bez tamjana

Da je Srbija sekularna država uglavnom samo na papiru uvjerila se i nova direktorica osnovne škole u malenom vojvođanskom mjestu Sečanj Olivera Marjanović čija je izjava krajem januara kako prilikom obilježavanja školske slave Svetog Save, 27. januara, neće biti vjerskih obreda, izazvala brojne reakcije.

Iako je Marjanovićeva lijepo objasnila kako se po članu 11 Ustava Srbije mora odvojiti škola od crkve jer u školu idu i katolici, i muslimani i sve druge vjere, kao i ateisti, te se niko ne smije primoravati da prisustvuje tuđim vjerskim obredima, ponovno se umiješao svemogući ministar Ružić.

Nakon što je više nevladinih organizacija i opozicionih stranaka ocijenilo da je direktorica Marjanović izložena “javnom linču i progonu” jer nije dozvolila da se u toj ustanovi na dan školske slave obavlja vjerski obred, ministar prosvjete je upitao kako je moguće obilježiti slavu “ako ne sečenjem slavskog kolača“.

Moguće je vrlo lako i to mu je, u dogovoru s lokalnim sveštenikom, pokazala direktorica sečanjske škole. Tamjan, sveta vodica i sječenje slavskog kolača obavljeno je tamo gdje i treba – u crkvi, a ostali prigodan program povodom Savindana priređen je u školi.

Kad porastem biću Kengur

Na kraju ćemo se poslužiti Ružićevim riječima povodom ničim izazvane kristijanizacije jedne beogradske škole, ne u smislu pokrštavanja đaka, nego popularizacije bivšeg kriminalca među djecom, u kojoj on, ministar, “ne vidi velike problematike”.

Ne brine ministra što će mnogi mladi u atmosferi apsolutne dezorijentacije društva kao vrijednosni obrazac prihvatiti “kristijanizaciju” kao poželjan model življenja sa idejom “kad porastem biću Kristijan” i obavezno nositi veliki krst na vratu kao znak raspoznavanja i potvrdu svoje “pravovjernosti”.

Ne brine ga ni šta će biti djeca kad porastu niti, naprimjer, razlika u željama mladih napravljena u posljednjih dvadesetak godina, otprilike otkako je Radivoje Andrić napravio film Kad porastem biću Kengur. U tom filmskom triptihu mladi koji do tridesete nisu napravili ništa uglavnom “bleje” kao i danas, s tim što im je glavni idol njihov drugar iz djetinjstva koji je otišao u Englesku gdje brani za fudbalski tim Ipswitch Town. Zvali su ga Kengur, a ne Kristijan.

To ne brine druga, pardon gospodina, ministra niti mnoge druge kojima navodno stalo do obrazovanja. A trebalo bi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.