Trudeau neće ispuniti obećanje i zaštititi kanadskog muslimana

Od kako je od učitelja postao političar, Justin Trudeau je izgradio svoj “brand“ na jednom principu: Ja sam protivotrov cinizmu. Od 2013. godine i početka formalnog političkog života, koji je na kraju došao do premijerskog ureda, govori Kanađanima kako je odlučan drugačije voditi politiku. Trudeau je u startu jasno istakao kako njegov put “sunčanim stazama“ znači osjetljivu alternativnu tamnim, kalkulantskim načinima djelovanja njegovog prethodnika Stephena Harpera. “Kanađani su sve više cinični“, kazao je 2015. godine, kada je postao premijer. “Ko nas može kriviti za to?“

Naravno da postoji ironija, a ona se ugleda u tome kako je Trudeau, uprkos najavama da će vratiti optimizam i vjeru u vladu koja može raditi prave stvari iz pravih razloga, kao premijer ojačao onu sortu korozivnog cinizma koju je dugo kritizirao. Kao i svaki drugi ambiciozni političar koji preuzima visoku poziciju, on gazi svoju riječ kad god su važniji pogodniji i parohijalniji interesi od činjenja pravih stvari iz pravih razloga.

Kako je slagao ranjenu palestinsku djecu

Trudeau je pogazio obećanje stotinama ranjene palestinske djece iz Gaze koje je, kao lider opozicije, pristao dovesti u Kanadu kako bi ih izliječili kanadski ljekari, medicinske sestre i bolnice spremni pomoći. Svaki put kada je bio tjeran da održi riječ prema djeci koja očajnički trebaju pomoć, Trudeau je birao pesimizam umjesto nade, licemjerje umjesto ljudskosti i cinizam Stephena Harpera umjesto “sunčanih puteva“. Kako drugačije nazvati nego trajnom i sramotnom demonstracijom cinizma odbijanje ranjene djece kojoj ste, premijeru, jednom pristali pomoći.

Nedavno je Trudeau pogazio riječ datu Hassanu Diabu, mužu, ocu i učitelju iz Kanade koji je skoro 15 godina meta kratkovidih francuskih tužitelja koje više zanima osvetoljubivost nego istina. Prošle sedmice je Diabu suđeno u Francuskoj u odsustvu, a u vezi s bombaškim napadom kod pariške sinagoge prije 40 godina. Suđenje bi trebalo trajati tri sedmice. Diabovu sudbinu će odlučiti petero francuskih sudija, koji su čuli svjedočenja svjedoka optužbe, koja su, sva zajedno, jednaka predvidljivom ponavljanju ranije diskreditiranog nagađanja i podmetanja napravljenog da se optuži Diab.

Revni francuski tužitelji počeli su vježbati nišanjenje na Diabu novembra 2008. godine. Tada je nagodna kanadska policija uhapsila ovog sociologa i povremenog predavača na univerzitetu u Ottawi, koji je potom čekao saslušanje za izručenje. Diab je bio zatvoren četiri mjeseca bez optužbe. Sudija za izručenje i sudija Višeg suda Ontarija Robert Maranger je odbacio francuski slučaj protiv Diaba kao “slab“ i rekao kako osuda nije vjerovatna ako bude pošteno suđenje. Ipak, Maranger je presudio kako, zbog postojećih zakona o izručenju, nema izbora već da s oklijevanjem prihvati zahtjev Francuske. Pošto je propala njegova žalba na Vrhovnom sudu Kanade, Diab je prebačen u Francusku 2015. godine, gdje je proveo još tri godine u zatvoru – često u samici.

Slučaj Diab – otvoreni progon kanadskih muslimana

Početkom 2018. godina dvojica francuskih istražnih sudija naredilo je oslobađanje Diaba, nakon što su odbacili optužbe protiv njega, zbog manjka uvjerljivih ili optužujućih dokaza. Tokom kafkijanskog procesa, Diab je tvrdio kako je nevin i dokazi su to podržali. Prvo, oni su pokazivali kako je Diab, vrlo vjerovatno, studirao i pisao ispite u Bejrutu u vrijeme kada se smatralo da je “bombaš” u Parizu. Drugo, jedini “dokaz“ koji povezuje Diaba indirektno s napadom je “analiza“ rukopisa nekoliko riječi koje je u pariškom hotelu napisao osumnjičeni za bombu. Dvojica “eksperata“ tužbe svjedočili su kako se uzorci rukopisa podudaraju. No, ima problem – neki od uzoraka koje su poredili s onima u hotelu ne pripadaju Diabu, već njegovoj bivšoj supruzi.

Nakon što se Diab vratio kući i porodici u Ottawu, Trudau je kazao: “Ono što mu se desilo nikad se nije smjelo desiti i moramo uraditi sve da se nikome ne ponovi.“ No, dešava se ponovo i Trudeau i njegova bešćutna Vlada ništa ne rade da zaustave otvoreni progon kanadskih muslimana. Umjesto toga, Diaba su prepustili vukovima koji ovog Kanađanina žele osuditi kako bi zadovoljili islamofobiju koja inficira Francusku i slijepu antipatiju grupa koje vrše pritisak i traže skalp umjesto pravde.

Trudeauova priča o tome da se zaustavi nepravda pod patronatom države koju je Diab godinama trpio je upravo to – prazna priča. Kavalirske kanadske diplomate odbile su pismene pozive Diaba da prate suđenje kao posmatrači, s obzirom na težinu optužbi i potencijalne teške posljedice. “Kanađani u inozemstvu dobijaju konzularne usluge. Nažalost, nećemo moći biti na suđenju na koje nas pozivate“, napisao je diplomata Diabu. Šta to govori o podršci Kanađaninu i okrutnim francuskim vlastima koje ga žele prikazati kao bombaša? Ako ga proglase krivim, Diabu prijeti novi francuski zahtjev za izručenje, kako bi za stalno bio u njihovim malicioznim rukama.

Trudeauov odgovor do danas je – tišina

Amnesty International i brojni drugi aktivisti su pozvali Trudeaua da “odmah jasno poruči kako svaki naredni zahtjev za izručenje Diaba Francuskoj nije prihvatljiv i neće biti realiziran“. Drugačije rečeno, premijer mora održati riječ i braniti nevinog Kanađanina, koji i dalje trpi ogromnu nepravdu francuskih tužitelja, koji žele svoje, kako se kaže, žrtveno janje. Trudeauov odgovor do danas je – tišina.

Trudeauovi kritičari možda imaju više vjere u kanadskog premijera delikventa nego ja. Svaki “lider“ koji okrene leđa djeci u potrebi sigurno može okrenuti leđa i Diabu i njegovoj namučenoj porodici. Dvolični i neiskreni mandat francuskog prijestolonasljednika na mjestu premijera me učinio još ciničnijim i, da posudim izraz, ko me može za to kriviti?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.