Ruska agresija na Ukrajinu preoblikovala je Bliski istok

Regija Zaljeva je udvostručila značaj u globalnom energetskom sistemu i ojačala nezavisnost u vanjskoj i naftnoj politici u odnosu na SAD.

Duboke posljedice sukoba nisu ograničene samo na odnose Rusije sa Zapadom, već su ostavile traga i na regije koji su pokušavale ostati neutralne (Al Jazeera)

Rat koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine prije godinu ostavio je velike posljedice u svijetu. Oživio je eru Hladnog rata, doveo je do dubokih transformacija u evropskom sigurnosnom okruženju, dao snažan podsticaj novoj eri globalnog geopolitičkog nadmetanja, poremetio globalnu trgovinu energijom i produbio previranja s kojima se suočava globalna ekonomija.

Pored toga, duboke posljedice sukoba nisu ograničene samo na odnose Rusije sa Zapadom, već su ostavile traga i na regije koji su pokušavale ostati neutralne, kao što je Bliski istok, preoblikujući njegovu geopolitiku. Izuzev negativnih reperkusija rata na ekonomije ove regije, posebno one slabe, sukob je predstavljao priliku za aktivne sile na Bliskom istoku, poput Turske i Zaljeva, da ojačaju regionalno prisustvo, povećaju značaj u međunarodnoj politici, prošire strana partnerstva i potvrde stepen nezavisnosti u vanjskoj i naftnoj politici. U isto vrijeme, to je to donijelo prilike i probleme drugim silama kao što su Iran i Izrael, a također je otvorilo put Rusiji i Kini da povećaju ulogu na Bliskom istoku, stvarajući novu dinamiku u nekim istaknutim regionalnim pitanjima.

Ništa od oživljavanja nuklearnog sporazuma

Prije ovog rata Bliski istok je, zapravo, dvije godine živio novu realnost zbog regionalne deeskalacije, koja je dovela do promjene u nekim regionalnim kontekstima, kao što su obnavljanje tursko-arapskih odnosa i saudijsko-iranske tenzije, koje su se smirile u razumnoj mjeri nakon što su dvije zemlje počele bilateralni dijalog pod iračkim pokroviteljstvom.

Došlo je i do promjena u američkoj politici u regiji s dolaskom predsjednika Joea Bidena na vlast i nastavka pregovora s Iranom u cilju oživljavanja nuklearnog sporazuma i krize odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Zaljeva. Iako rusko-ukrajinski rat nije utjecao na tok regionalne deeskalacije, njegove reperkusije bile su jasno vidljive u drugim kontekstima, od Sirije i iranskih nuklearnih pregovora, do preoblikovanja odnosa Turske i zaljevskih zemalja sa Zapadom te zatezanja iransko-zapadnih i izraelsko-ruskih odnosa.

Različite reperkusije rata na bliskoistočne sile i njihove odnose s inostranstvom objašnjavaju ulogu uravnotežnog pristupa koji su usvojile Turska i zaljevske države kako bi ograničile posljedice sukoba na njihove isprepletene interese s Moskvom i Zapadom, dok je iransko kretanje u pravcu produbljivanja partnerstva s Rusijom pogoršalo odnose te države sa Zapadom i upropastilo šanse za oživljavanje nuklearnog sporazuma.

Washington je morao popravi partnerstvo sa Zaljevom

Rat je doveo do preoblikovanja odnosa između bliskoistočnih sila i inostranstva i uzrokovao promjene u utjecaju velikih sila na Bliskom istoku. Najveći pomak u ovom kontekstu javlja se u regiji Zaljeva, koja je udvostručila značaj u globalnom energetskom sistemu i ojačala nezavisnost u vanjskoj i naftnoj politici u odnosu na SAD. Potreba za naftom navela je Bidena da posjeti Rijad, u pokušaju da poboljša odnose s princom prijestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom.

Pored toga, rat je predstavljao priliku za Zaljev da nastavi dalje u strategiji diverzifikacije partnerstava u inostranstvu s velikim silama iz perspektive nacionalnih interesa. Pored privrženosti Rijada naftnom partnerstvu s Moskvom, Kina se pojavila kao novi međunarodni akter na Bliskom istoku u pokušaju da popuni prazninu koja je nastala uslijed slabljenja partnerstva između SAD-a i Zaljeva. Zaljevske države uspjele su stvoriti novi geopolitički identitet i ojačati strategiju zaštite od rizika zbog slabljenja američke uloge u regiji, ali i pretvoriti rat u priliku za preoblikovanje partnerstva sa SAD-om, u skladu s novim pravilima zasnovanim na obostranoj koristi.

Premda, partnerstvo s Moskvom i Pekingom, u doglednoj budućnosti, ne može popuniti prazninu zbog slabljenja američkog sigurnosnog angažmana u Zaljevu, Washington je, više nego ikada, postao svjestan potrebe da se popravi partnerstvo sa Zaljevom. Rat je posebno bio izazov za zemlje koje su bile najviše pogođene njime, s obzirom na geografski položaj i preklapajuće interese s Moskvom i Zapadom. Turska je jedna od tih zemalja, koja je uspjela predstaviti izuzetan model u upravljanju odnosom prema ratu koji je uglavnom zasnovan na uravnoteženom pristupu.

Turski benefiti od ukrajinsko-ruskog rata

Ankara se protivila ratu i nastavila je produbljivati vojno partnerstvo s Kijevom te je zatvorila Crno more za ruske ratne brodove. U isto vrijeme je odbila sudjelovati u zapadnim sankcijama Moskvi i nastojala je igrati posredničku ulogu između Moskve i Kijeva. Također, sponzorirala je sporazum o izvozu ukrajinskog žita, a također je produbila trgovinske i ekonomske odnose s Rusijom nakon što je rat počeo.

Koliko god je uravnoteženi pristup omogućio Ankari da ograniči posljedice rata na nju i na interese s Rusijom i Zapadom, toliko joj je pomogao da maksimizira ulogu u novom globalnom energetskom sistemu, podigne vrijednost u globalnoj geopolitičkoj konkurenciji i nametne nova pravila za partnerstvo sa Zapadom. Za razliku od Turske i Zaljeva, neuspjeh Irana da usvoji sličan uravnotežen pristup u sukobu stvorio je velike prepreke za tu državu da izađe iz zapadne izolacije, iako mu je sukob pružio prilike da ojača poziciju u partnerstvu s Rusijom.

U konačnici, promjene koje je donio rat u odnosima aktera na Bliskom istoku s inostranstvom doprinijele su preoblikovanju regionalne geopolitike. Imajući u vidu rastuću ulogu Rusije na Bliskom istoku još od njene vojne intervencije u Siriji sredinom prošlog desetljeća, ukrajinski rat i zapadna izolacija nametnuli su velike izazove toj državi da zadrži ulogu u regiji, posebno u Siriji.

Posljedice rata i četiri ključna parametra

Posljedice rata na Siriju i regionalne politike povezane s tom zemljom mogu se svesti na četiri ključna parametra: Smanjenje ruskog vojnog prisustva u Siriji, što je predstavljalo priliku za Iran da ojača svoje prisustvo u ovoj zemlji; Previranja u rusko-izraelskim odnosima sve više ograničavaju sposobnost Izraela da nastavi napore usmjerene protiv iranskog vojnog prisustva u Siriji; Turska politika prema Damasku se promijenila kao rezultat njenog sve većeg partnerstva s Rusijom; Sve veća arapska orijentiranost na obnovu odnosa s režimom predsjednika Bashara al-Assada.

Dok je rusko-ukrajinski rat ojačao pravac kojim je ova regija već išla u predratnom periodu, njegov duboki utjecaj više dolazi do izražaja u zaljevskim odnosima sa SAD-om i odnosima Irana sa Zapadom i Rusijom. Na kraju, u onoj mjeri u kojoj je rat pružio zemljama Bliskog istoka priliku da ojačaju ulogu u regionalnoj i globalnoj geopolitici, donio je i druge izazove usredotočene na njihovu sposobnost da se nastave distancirati od rastuće globalne konkurencije između velikih sila i da smanji rizike od eskalacije regionalnih nemira, imajući u vidu sve manje šanse za oživljavanje iranskog nuklearnog sporazuma i sve veće napetosti između Izraela i Irana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera