Ko god da pobijedi: Crna Gora ostaje nezavisna

Neko manje, a neko više, razočaran je činjenicom da je kandidat Demokratskog fronta Andrija Mandić osvojio treće mesto; očekivanja Beograda su bila mnogo veća.

Da li zbog toga ili nečeg drugo, u Beogradu je više nego primetno ćutanje, a mogli bismo reći i tihovanje nad izbornim rezultatom favorita vlasti na ovim izborima, piše autor (EPA)

Crna Gora je glasala na predsedničkim izborima i izglasala drugi krug. Utisak je da se ovi izbori sa nikada manje pažnje nisu pratili u Srbiji, što je više nego dobro. Ovo se odnosi kako na opštu javnost, tako i na zvaničnu politiku, bez obzira što je vlast imala svog favorita među predsedničkim kandidatima.

Da li zbog toga što su se predsednički izbori u Crnog Gori poklopili sa dešavanjima u vezi sa pregovorima između Beograda i Prištine, ili zato što je konačno došao trenutak da se iz Srbije sa mnogo manje uzbuđenja prihvata ono što se dešava u “bratskoj” državi, pokazaće vreme pred nama. Dilema, međutim, mora da postoji, jer predstavnici vlasti, ali i oni koji tu vlast otvoreno podržavaju nisu zadovoljni izbornim rezultatima. Crnogorce, doduše, to najmanje treba da interesuje i oni bi trebalo da sami odlučuju o svojoj budućnosti.

U ovim turbulentnim vremenima za ceo svet, minuli izbori su pokazali i dokazali da je u Crnoj Gori prisutan izuzetan demokratski potencijal. To više i nije za pohvalu, već je uobičajena situacija. Taj potencijal se ogleda u tome da ne postoji dominantna politička figura ili grupacije koja bi za cilj imala monopol nad političkim životom u Crnoj Gori, a analogno tome i kompletnim životom u ovoj državi.

Očekivanja Beograda bila su veća

Neko manje, a neko više, razočaran je činjenicom da je kandidat Demokratskog fronta Andrija Mandić osvojio treće mesto. Očekivanja Beograda su bila mnogo veća. Da li zbog toga ili nečeg drugo, u Beogradu je više nego primetno ćutanje, a mogli bismo reći i tihovanje nad izbornim rezultatom favorita vlasti na ovim izborima. Onog trenutka kada je postalo jasno da se u drugom krugu na biračkom listiću neće naći ime Andrije Mandića, krenula je blaga reakcija naprednjaka na društvenim mrežama. Ta reakcija se ogledala u tome da je Jakov Milatović, drugoplasirani na ovim izborima, bio neko ko je podržao crnogorsku nezavisnost i kao takav nije baš idealan za predsednika Crne Gore, prema njihovom tumačenju. Ono što je iznenadilo vaskoliki srpski narod na tim društvenim mrežama jeste to što se pojavio snimak gde Milatovićeve kolege slave izborni rezultat uz “narodnjak” Svetlane Cece Ražnatović – Moj Beograde.

Da sve nije tako crno po Beograd, diplomatski je ukazao šef srpske diplomatije Ivica Dačić. Prema njegovim rečima, dobro je što će izbor predsednika Crne Gore 2. aprila biti odlučen glasovima Srba u toj državi. Dačić je ovo izjavio, a da još nije bio upoznat sa Mandićevom odlukom o tome da je već pružio podršku Milatoviću. Ministar inostranih poslova Srbije je čestitao Mandiću na ostvarenom rezultatu, iako je treći, i zadovoljan je podrškom koju su srpske partije dobile na ovim izborima. On je, ujedno, jedini zvaničnik koji je reagovao na izborne rezultate u Crnog Gori. Kao veoma važnu i bitnu stvar, koju je uvezao u priču sa završenim predsedničkim izborima u Crnoj Gori, napomenuo i predstojeći popis u ovoj državi na jesen.

Ono što bi moglo da oživi interesovanje Srbije za dešavanja u Crnoj Gori su svakako vanredni republički izbori koji su zakazani za 11. jun. U zavisnosti od tih rezultata meriće se uticaj Beograda na političku scenu u Crnoj Gori. Kada već Mandić nije prošao na ovim izborima, vlast u Beogradu sigurno gaji nadu da bi posle 11. juna situacija mogla da bude bitno drugačija. Ta nada se ogleda u tome da bi Beograd voleo da formiranje buduće vlade Crne Gore uveliko zavisi i od Demokratskog fronta.

U Srbiji se male šanse daju Đukanoviću u drugom krugu

Beograd je imao ogromna očekivanja od političkih promena u Crnoj Gori. Ta očekivanja su išla čak dotle da su neki verovali da je pitanje dana kad će Podgorica da povuče priznanje Kosova i da poništi svoju samostalnost. Tako nešto je jednostavno nemoguće, ko god da pobedi.

Kada je reč o očekivanjima za drugi krug predsedničkih izbora, u Srbiji malo ko daje šansu aktuelnom predsedniku Milu Đukanoviću. Nešto je rezervisaniji politički analitičar Đorđe Vukadinović, koji je “pogodio” redosled po broju glasova na minulim izborima. Njegova je procena da  Đukanović može da računa na oko 40 odsto glasova, možda i 45% uz mobilizaciju dijaspore. Prema njegovim rečima, Đukanovića, ipak, niko ne sme da potceni tako da nije nemoguća neizvesna završnica. Ono što je sigurno jeste to da će 2. april biti mnogo interesantniji od 19. marta.

Građani Crne Gore imaju priliku da u drugom krugu predsedničkih izbora odluče ko će se naći na njenom čelu. Na tu situaciju, mnogi u Srbiji gledaju sa čežnjom u očima. Pitanje je kada će i da li će oni u bliskoj budućnosti imati mogućnost da svog predsednika biraju u drugom krugu. U Srbiji politički život, gotovo, da i ne postoji. Sve se dešava oko jednog čoveka i za njega. Srbija je jedina država od svih koje su nastale raspadom SFRJ u kojoj ne postoji ta vrsta demokratskog potencijala, već moć akumulirana u rukama samo jedne osobe.

Ono što je najvažnije u ovom trenutku jeste to da se građanima Crne Gore omogući da na miru i bez pritisaka sa strane odluče o svojoj sudbini. Ko god da pobedi ili izgubi nije kraj, jer dolaze vanredni parlamentarni izbori. A, što se Srbije tiče, možda vlast konačno ukapira da ima isuviše svojih problema i da je pametnije baviti se njima, nego izborima u susednim državama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera