Od Kosovo je Srbija, do Vučić je Srbija
O dosadašnjem toku pregovora, strategiji Srbije, prijedlozima i odlukama, niko nikada ni sa kim nije dogovarao, a jedini ko je o svemu odlučivao bio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Mnoge stvari u Srbiji se polako približavaju naplati, a najskuplja je sigurno ona vezana za Kosovo. Vlast čini sve što joj je u moći da taj račun ne padne samo na njena pleća. Volela bi da ga podeli sa svima onima koji ni jedan promil nisu bili involvirani u priču koja traje od 2012. godine, ali ne ide.
Mnogi bi rekli kukavički potez vlasti, što nije daleko od istine, jer o dosadašnjem toku pregovora, strategiji Srbije, predlozima i odlukama, niko nikada ni sa kim nije dogovarao, a jedini ko je o svemu odlučivao bio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Niko drugi. I sada kada je doterao cara do duvara, Vučić bi da podeli tu odgovornost. Voleo bi da i neko drugi bude malo kriv za sve ono što je on uradio u proteklih 11 godina.
Veći deo opozicije nije hteo da divani sa njim u četiri oka. Tražili su sednicu parlamenta na kojoj bi razgovarali. Vučića je to duboko razočaralo i putem Instagrama podelio svoje nezadovoljstvo sa pratiocima. Optužio je opoziciju da hoće predstavu u ovi teškim vremenima i odbila njegovu spremnost da sa svima odgovara.
Zašto opozicija da ide na kanabe kod njega kada je predstavnike te opozicije godinama unazad predstavljao lopovima, bandom, secikesama, stručnjacima… Ne postoji ružna reč koju naprednjaci nisu koristili u svom rečniku kada su se obračunavali sa ono malo opozicionog jada u Srbiji. On bi sada toj opoziciji da “uvali” malo odgovornosti.
Da bi se sve to amortizovalo, na vreme je pokrenuta minobacačka vatra iz svih oruđa u medijima koji su svoj opstanak vezali za opstanak samog vođe. Vučić, koga je upadljivo malo u medijima u poslednjih desetak dana, i njegovi pajtaši na vlasti, ne biraju sredstva za obračun sa opozicijom, čak ni sa onim delom koji su lično pomagali, organizovali, skretali pogled kada je to trebalo.
Desnica bi da brže i jače brani Kosovo
Kada je reč o njima, desnom i nacionalnom segmentu srpskog političkog spektra, oni zahtevaju da Srbija odbaci predloženi sporazum, jer bi, po njima, to bio čin izdaje. Komentarišući Vučićevu izjavu da bi Srbija u tom slučaju bila izložena teškim sankcijama, postavljaju pitanje šta će se desiti ako Srbija prihvati ponuđeni sporazum. I Vučić je rekao da, za sada, nije bilo reči o tome šta će Srbija dobiti, ali da se nada da će se uskoro i to desiti.
Desnica u srpskom parlamentu je uvek imala razumevanje sa Kosovo. Neretko je od predsednika tražila da još brže, jače i bolje brani Kosovo. Svi oni analitičari i političari koji su do skoro pozivali na rat i borbu na Kosovu, sada listom optužuju svoje dojučerašnje istomišljenike da razbijaju jedinstvo naroda, da su nerealni, zaboravljajući pri tom da su sve ove godine govorili ono što je njihovim ušima bilo blagorodno za čuti.
Ne zna se koliko je puta vođa Zevetnika Milica Đurđević Stamenkovski boravila na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Zaboravili smo koliko je SNS ljudstva i tehnike bilo uključeno u realizaciju pojedinih akcija te grupacije. Sada drvlje i kamenje zbog ideja koje je upravo SNS nametnuo desnici u Srbiji.
Napad na drugi kraj opozicije je tek besmislen. Malo je njih danas aktuelno koji su bili na vlasti do 2012. godine. Jedan je bio ministar inostranih poslova, a drugi gradonačelnik Beograda. Niti su mogli, niti su hteli da prodaju i preprodaju Kosova, kako ih vlast optužuje. Potpuni je apsurd da se i lider desničarskih Dveri ubacuje u taj koš, a kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, Boško Obradović je bio zaposlen u biblioteci u Čačku.
Kosovo je proglasilo nezavisnost u dogovoru sa velikim silama. Ništa tu nije mogla srpska vlast da uradi. Ona vlast pre nje, koju su činili upravo Vučić i ivica Dačić, mogli su mnogo više. Barem da narod spasi od sumanutog ratovanja sa NATO. Ta vlast je potpisala kapitulaciju u Kumanovu 1999. godine, ali to da se čuje iz naprednjačkih usta neće da može. Dok se Srbija teritorijalno smanjivala i umirala pod NATO bombama, aktuelni predsednik Srbije se useljavao u državni stan od 100 kvadrata. Ni to niko ne pominje. Boris Tadić kada je predao vlast Tomislavu Nikoliću, na severu Kosova je postojala srpska policija i pravosuđe. Predstavnici lokalnih samouprava su birani u okviru srpskih lokalnih izbora. Sa Vučićem na vlasti sve je to izgubljeno, i opet su svi drugi krivi, samo on nije.
Vučić traži podršku
Svim ovim napadima, Vučić za cilj ima da umanji štetu koja će neminovno da doživi u slučaju da prihvati francusko-nemački predlog za Kosovo. Zato se više parola nije- Kosovo je Srbija, već, Vučić je Srbija. Pitanje je dana kada će po Srbiji krenuti mitinzi podrške predsedniku. U okviru toga, super je optužiti opoziciju da je ona kriva za sve. I za ono što se dešavalo pre, a i sada.
Na stranu to što Vučić traži podršku, a ne kaže za šta. Javnost i dalje ne zna šta je to Srbija spremna da prihvati, niti je poznat sporazum koji je spremna da primeni. Kada je neko u prilici tako nešto da pita predstavnike vlasti, adekvatnog odgovora nema. Još niko nije odgovorio šta to treba da se podrži. Umesto odgovora, kreću hvalospevi Vučiću i prenemaganja kako je njemu najteže od svih. I, naravno, topovski udari po svakome ko ne shvata da je – Vučić Srbija.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
