Pravda za Palestinu nije pitanje zakona

Ovih dana, većina napora da se razmontiraju izraelski aparthejdni i doseljeničko kolonijalni sistemi dominacije nad palestinskim narodom izgleda prati pravni pristup.

Stručnjaci, aktivisti, pa čak i kreatori politika koji su uključeni u ovo pitanje sve više su stava da je put prema oslobođenju Palestine kroz osiguravanje pravnog mišljenja koje će zvanično označiti izraelsko nasilno istjerivanje Palestinaca kao aparthejd i kolonijalizam.

Nedavna rezolucija Generalne skupštine UN-a (UNGA) kojom se poziva Međunarodni sud pravde (ICJ) da da mišljenje o pravnim posljedicama izraelske ilegalne okupacije palestinskih teritorija najnoviji je primjer ovog trenda.

Svesrdno podržavam i podstičem sve takve napore i sretan sam što je UNGA donijela ovu važnu rezoluciju. Iako sam skeptičan, uistinu se nadam da će mišljenje ICJ-a odražavati stvarne uslove koje Palestinci trpe, i pomoći da se razbije izraelska propaganda. Ipak, ne vjerujem da je produktivno ili mudro ograničiti sve napore koji se tiču palestinskog oslobođenja na okvire ljudskih prava i međunarodnog zakona.

Palestinska borba za slobodu mora biti višeslojna i multidimenzionalna. Trebamo osigurati da pravni pristup ne postane preovlađujuće lice palestinske borbe. To jeste, i treba ostati, samo jedan od njenih aspekata. Na kraju krajeva, suština palestinske borbe nikada nije bila, niti će biti, pravna. To je borba o pravdi i za pravdu, ne zakon. Postoji ključna razlika između to dvoje.

Zakon osmišljen da uguši, a ne ojača palestinski otpor

Pravni pristup ima nekoliko mana što znači da će on, ako se upotrebljava samostalno, ili se predstavlja kao vodeći aspekt ove borbe, naštetiti palestinskom pitanju.

Prije svega, međunarodni pravni sistem često ne uspijeva ispravno kontekstualizirati državno nasilje kao političko pitanje i tretira ga samo kao krivično. To za posljedicu ima situaciju u kojoj on povezuje pravdu samo sa kaznom pojedinačnih počinilaca, ostavljajući kompleksne političke strukture, logiku i dinamiku koje nisu u korijenu problema neanalizirane i nepromijenjene.

Osim toga, međunarodni sudovi se suočavaju sa znatnim negativnim reakcijama, uključujući pitanja o ograničenjima njihove nadležnosti, kad god pokušaju pravno definisati i izreći presudu u vezi nasilja koje čine države pripadnice američkog imperijalnog bloka (među kojima je i Izrael). Stoga, ako se sud, kao što je ICJ ili Međunarodni krivični sud (ICC), usudi okategorisati Izrael kao aparthejdnu državu, napast će ga moćni i utjecajni izraelski saveznici. I, što je možda još važnije, to mišljenje vjerovatno neće dovesti do bilo kakve značajne kaznene akcije protiv Izraela od strane čelnika međunarodne zajednice, već do razvodnjavanja značenja termina koji se koriste za definisanje izraelskih nasilnih akcija.

Pored ovih ograničenja, postoji i činjenica da su međunarodni pravni sistem stvorile imperijalne sile da bi zaštitile svoju hegemoniju i da bi služio njihovim interesima. Zaista, pravne strukture na koje je potlačenim i marginalizovanima rečeno da se oslanjaju da bi se suočili sa imperijalnim i naseljeničkim kolonijalnim nasiljem, same su ključni dio političkog sistema koji je rodio to nasilje. Oni aktivno legitimišu, održavaju i opravdavaju imperijalno i naseljeničko kolonijalno nasilje, uključujući i izraelsko protiv Palestinaca.

Međunarodno pravo, koje bi trebalo da bude neutralno sredstvo za pravdu, je, u stvari, oblik nasilja samo po sebi. Kada kažem da je zakon oblik nasilja, ne mislim na to kako ga kolonijalna država naseljenika koristi da legitimiše ono što je njena vojska postigla grubom silom. Radije, mislim na to kako je sam zakon rezultat i nastavak kolonijalnog i imperijalnog nasilja naseljenika. Nasilje koje vrše moćnici potvrđuje zakon – daje mu svrhu, legitimitet i moć. Stoga je zakon osmišljen da uguši, a ne ojača palestinski otpor.

(Ne)mogućnost postizanja pravde

Sve ovo ne znači da potlačeni ne mogu koristiti pravni sistem kako bi se primakli oslobođenju – mogu i trebaju. Ali nasilno, kolonijalno porijeklo i priroda pravnih struktura koje su trenutno u upotrebi znači da mi, Palestinci ne trebamo fokusirati naša nastojanja za oslobođenjem i pravdom samo na zakon.

Trebamo imati na umu da valjanost našeg cilja ne ovisi o pravnim institucijama koje definišu izraelsko nasilje nad nama kao aparthejd, kolonijalizam naseljenika ili bilo šta drugo. Pravne institucije zadužene za donošenje takvih odluka sastavni su dio političkog poretka koji je utro put za uspostavljanje izraelske kolonije doseljenika. Oni su sastavni dijelovi sistema koji radi na zaštiti Izraela i prikrivanju njegove prave prirode i brutalnosti agresije i nasilja.

Malo je vjerovatno da će neki sud u skorije vrijeme tačno opisati izraelsko nasilje i preporučiti smislene korektivne i kaznene mjere međunarodne zajednice. Ali čak i kada bismo uspjeli proći kroz težak politički teren i osigurati pravno mišljenje koje priznaje Izrael kao doseljeničku kolonijalnu državu koja praktikuje aparthejd, ne bismo nužno postigli pravdu.

Naravno, takav ishod bi doveo do ozdravljenja na sociokulturnom nivou i dodao novi žar palestinskoj borbi. To, međutim, ne bi dalo željene rezultate na političkom frontu, niti bi dovelo do sistemskih promjena. Umjesto toga, nazivi „aparthejd“ i „kolonije doseljenika“ vjerovatno bi bili usvojeni i razvodnjeni kako bi se Izrael spasio od preispitivanja na isti način na koji su koncepti poput „dekolonizacije“, „antirasizma“ ili „različitosti“ razvodnjeni i lišeni značenja poslednjih godina.

Fokus na ‘pravednosti’ cilja

Nikada ne smijemo zaboraviti da ono s čim imamo posla nije inherentno neutralan pravni sistem koji se suočava sa određenim pritiscima moćnih aktera. Ono s čime imamo posla je pravni sistem koji je dizajniran da legitimizira i održava samo nasilje koje pokušavamo definisati i okončati.

Da bi međunarodni pravni sistem postao istinski koristan alat za unapređenje palestinskog cilja, mora proći kroz proces radikalne dekolonizacije. Možemo i trebamo imati zasebnu debatu o tome kako bi taj proces trebao izgledati i koje strategije bismo trebali slijediti da bismo do njega došli. Ali kao Palestinci, nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida ono što međunarodno pravo zaista jest i granice onoga što ono može učiniti za nas u ovom trenutku.

Dok tražimo oslobođenje, ne bismo se trebali fokusirati na zakonitost, već na pravednost našeg cilja, kako je definisano i određeno našim proživljenim iskustvima ugnjetavanja i težnjama za slobodnim dekoloniziranim životom. Ono što Izrael i njegovi moćni imperijalni saveznici ne razumiju je da je upravo nasilje koje nanose Palestincima izvor otpora, iz kojeg se neprestano otkriva pravednost naše borbe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.