Hoće li potres ostaviti traga na političkoj budućnosti Erdogana?

Prošla sedmica bila je gotovo najduža i najtragičnija u modernoj povijesti Turske, nakon razornog potresa koji je pogodio jug zemlje i izazvao humanitarnu katastrofu kakvoj zemlja nije svjedočila gotovo stoljeće. U tom velikom iskušenju nacionalno jedinstvo trebalo je prevladati političke polarizacije i ne bi trebalo biti mjesta za raspredanja o politici, barem dok se ne završi izvlačenje ljudi zarobljenih pod ruševinama, sahranjivanje tijela mrtvih te premještanje građana koji su postali beskućnici iz njihovih uništenih domova u privremeni smještaj. Međutim, to se uopće nije dogodilo.

Čelnici opozicionih stranaka, uključujući čelnika Republikanske narodne stranke Kemala Kilicdaroglua, koji se predstavlja kao kandidat za predsjedničke izbore, požurili su uputili kritike predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu i proglasiti ga odgovornim za katastrofu. Optužili su njegovu Vladu da je pokazala neuspjeh u pružanju pomoći i da nije izvršila neophodne pripreme prije katastrofe.

Poslije potresa je došao na vlast, hoće li…

Iako je i sam Erdogan priznao da postoje nedostaci u procesu pružanja pomoći, što je pripisao velikoj šteti od potresa i teškim klimatskim uvjetima koji su otežavali timovima za pružanje pomoći da stignu brzo u sva pogođena područja, čini se da su kritike opozicije uglavnom motivirane time da je ovo prilika za mobilizaciju javnog mnijenja kako bi stalo iza opozicije prije izbora, koji bi trebali biti održani u sljedećih nekoliko mjeseci.

Katastrofa je od prvog trenutka donijela velika i teška pitanja o očekivanom utjecaju na domaću politiku, a Erdoganu je nametnula novi izazov u trenutku kada se pripremao za najteži izborni ispit u političkoj karijeri. Turska je ne tako davno prošla kroz slično iskustvo s prirodnom katastrofom. koja se dogodila prije više od dva desetljeća, kada je razorni potres pogodio regiju Marmara, usmrtivši oko 17.000 ljudi. Katastrofa je imala duboke političke reperkusije, koje su otvorile put Erdoganu da dođe na vlast tri godine kasnije.

Slab odgovor države u to vrijeme u upravljanju katastrofom bio je glavni razlog takvog političkog zaokreta. Iako se dosadašnje Erdoganovo upravljanje katastrofom u zemljotresu od 6. februara uopće ne može uporediti s upravljanjem katastrofom iz 1999. godine, ipak bi moglo dovesti do sličnog političkog rezultata ako brzo ne pokaže uspjeh u upravljanju procesom oporavka od katastrofe. Neke od neposrednih šteta koje su nanesene Erdoganu možda se neće moći popraviti, posebno u kontekstu pitanja koja se postavljaju o lošoj kvaliteti mnogih zgrada srušenih u potresu. Međutim, transparentnost u privođenju pravdi odgovornih osoba, dobro upravljanje i brz oporavak od katastrofe smanjit će tu štetu.

Odakle namaknuti desetke milijardi dolara?

Erdogan ima uspješna iskustva u suočavanju s prirodnim katastrofama i oporavku od njih. No, aktualna katastrofa je izrazito velika kada su u pitanju ljudski gubici i materijalna šteta na području koje se procjenjuje na 500 kvadratnih kilometara te čini desetak posto bruto domaćeg proizvoda. Potresom je, također, pogođeno gotovo 20 miliona ljudi.

Oporavak od katastrofe i smanjenje njenih posljedica zahtijevat će od Erdogana da pokaže odlučnost u pozivanju na odgovornost krivaca za lošu gradnju koja je dovela do povećanja broja stradalih osoba te da odmah krene u masovnu obnovu pogođenih područja. To će od turskog predsjednika iziskivati da izdvoji desetke milijardi dolara, pored drugih finansijskih tereta s kojima se suočava državni budžet, a proizlaze iz velike potrošnje na pakete ekonomskih poticaja i povećanja plata s ciljem suzbijanja inflacije.

Erdogan se već dva desetljeća ističe po ustrajavanju na realizaciji velikih građevinskih projekata. Međutim, ovog puta mu vrijeme možda ne ide u prilog kako bi pokazao sposobnost oporavka od katastrofe, budući da je do sljedećih izbora ostalo manje od tri mjeseca, ako se njihov datum pomakne na 14. maj, kao što je to Erdogan ranije obećao. Ovdje se pojavljuje još jedna stvar na koju bi zemljotres eventualno mogao utjecati kada su u pitanju dešavanja na političkoj sceni, a tiče se budućnost samih izbora te hoće li se oni zaista biti održani u ovakvim okolnostima. Postoje tri scenarija koja određuju sudbinu predstojećih izbora, a svi oni nose političke rizike za Erdogana, iako u različitim stepenima.

Odgađanje izbora kao (ne)moguća misija

Prvo, da Erdogan ostane pri tome da se donese odluka o pomjeranju datuma izbora za 14. maj, što je opcija koja je postala manje vjerovatna zbog novonastalih okolnosti koje je katastrofa nametnula kada su u pitanju prioriteti unutar države. Drugo, da Erdogan odustane od mogućnosti prijevremenih izbora i, umjesto toga, održi ih na prvobitno zakazani datum 18. juna. To bi mu dalo dodatni mjesec da se pozabavi posljedicama potresa. Osim toga, turskom predsjedniku dodatni mjesec neće biti dovoljan da umanji posljedice koje bi katastrofa mogla imati na njegove šanse na izborima, s tim da ova opcija nije lišena drugih rizika. Uzimajući u obzir važnost ekonomskih okolnosti u dosadašnjoj Erdoganovoj želji da pomakne datum izbora, oporavak od katastrofe pogoršat će ekonomske pritiske.

Treći scenarij je odgađanje izbora. Iako Član 78. Ustava dopušta odgodu izbora samo na godinu zbog rata, jedna od mogućih opcija je da vladajuća stranka potraži druge načine za odgađanje izbora, a odluku o tome donosi Vrhovno izborno vijeće. Tim više što se ne može uložiti žalba na odluke Vijeća pred sudskim ili bilo kojim drugim organom prema Ustavu. I pored toga, mogućnost odgode izbora može izazvat ustavne rasprave o tome u čijoj je nadležnosti donošenje takve odluke, što produbljuje političku i društvenu polarizaciju.

Iako će datum održavanja narednih izbora uglavnom odrediti razmjere potencijalne štete za Erdogana, kao posljedica zemljotresa, ova katastrofa je značajno utjecala na promjenu prioriteta unutar države i od sada će dominirati političkim i izbornim raspravama. Erdogan je uvijek bio vješt u tome da velike krize pretvori u prilike za jačanje svoje političke prisutnosti.

Opozicija zavisi od poteza predsjednika

Naprimjer, godinu nakon što je osujetio neuspjeli pokušaj vojnog udara 2016. godine, Erdogan je uspio provesti referendum o izmjeni Ustava, kako bi se prešlo na predsjednički sistem upravljanja državom, a zatim je sljedeće godine ponovo izabran za predsjednika Republike. Međutim, njegova sposobnost da ograniči posljedice katastrofe nakon zemljotresa na svoju političku budućnost ili da je pretvori u priliku da ojača svoj imidž u državi kao vođa koji je sposoban da se nosi s krizama ovih razmjera prvenstveno ovisi o njegovom trenutnom i dugoročnom odgovoru na istu.

U kontekstu toga da će sigurne posljedice bilo kakvog neuspjeha u upravljanju katastrofom biti skupe za Erdogana, njegov glavni prioritet će trenutno biti  prvenstveno usredotočen na ograničavanje socijalne i ekonomske štete u pogođenim područjima, a zatim na blokiranje puta opozicionim strankama da iskoristite ovu krizu i pretvore je u svoju novu izbornu prednost. To jedino može učiniti tako što će pokazati punu transparentnost u privođenju pravdi osoba koje su odgovorne za povećan broj ljudskih gubitaka i da što prije počne obnovu. Što se tiče opozicije, njena sposobnost da učvrsti političku poziciju nakon katastrofalnog potresa ovisi o tome kako će se Erdogan nositi s njenim posljedicama, a ne o retoričkoj vještini opozicije u kritiziranju predsjednika i njegove vlade.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.