Posmatranje pasa čuvara: Zašto Zapad pogrešno tumači promjene moći na Bliskom istoku

“U Jemenu je mudrost”, kaže srednjovjekovna arapska izreka.

Upamtite to, ako pokušavate razjasniti kako izraelsko-palestinski sukob u Gazi potresa Bliski istok, jer tekući jemenski napadi na brodove povezane s Izraelom u Crvenom moru pojašnjavaju jednu od najvažnijih političkih dinamika u regiji u novije vrijeme.

Napadi raketama i bespilotnim letjelicama na brodove koji su u vlasništvu Izraela ili brodove koji plove posljednjih sedmica dokaz su podrške opkoljenim Palestincima u Gazi od strane Ansar Allaha (Husija), koji kontroliraju većinu sjevernog Jemena. Ansar Allah kaže da će zaustaviti ove napade tek kada Izrael prekine svoju genocidnu opsadu i bombardiranje palestinske enklave.

Ovi napadi dio su koordinirane vojne reakcije tri glavna arapska člana antiizraelske (i antizapadne) “Osovine otpora” pod vodstvom Irana, Hezbollaha, Hamasa i Ansar Allaha, na najnoviji izraelski napad na Palestince.

U jednom su trenutku prošle sedmice Izrael i Sjedinjene Američke Države istovremeno razmijenili direktnu vatru sa snagama Osovine otpora u Gazi i na Zapadnoj obali u Palestini, u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu, što se također može smatrati neobičnim napadom niskog intenziteta s indirektnim vojnim angažman Irana.

Svaka procjena o tome kako se regija razvijala od 7. oktobra i što je vjerovatno pred nama, mora priznati tri kritične tačke koje se odnose na regionalnu mrežu, vojne sposobnosti i putanju Osovine otpora.

Glavni američki mediji i politička elita skloni su ignorirati sve tri tačke, a to su:

Grupe unutar osovine mogu se koordinirati diljem regije i suočiti se s Izraelom kao ujedinjenom frontom

Rašireni strah na Zapadu da će ovaj najnoviji sukob Izraela i Hamasa izazvati pravi regionalni rat između SAD-a i Izraela i šest arapsko-iranskih snaga nije se ostvario. Međutim, niti sukob nije ostao ograničen na Gazu – on je pokrenuo prvu ozbiljnu koordiniranu vojnu akciju Osovine otpora u cijeloj regiji. Ovo odražava Hezbollahov govor cijele godine o “jedinstvu frontova”, tj. članovi Osovine sada koordiniraju i pomažu jedni drugima u borbi, ili između bitaka, u vrijeme priprema.

Ansar Allah može vojno izazvati Izrael/SAD da ih odvrati ili osigura ustupke, baš kao Hezbollah i Hamas

Desetljećima su Hezbollah i Hamas bili jedine dvije arapske sile koje su se vojno suočile s Izraelom i prisilile ga na primirje, razmjenu zarobljenika i druge ustupke. Ansar Allahovi stalni napadi bespilotnim letjelicama i projektilima na brodske rute Crvenog mora vjerovatno će na sličan način izazvati Izrael. Ovi napadi bi na kraju mogli jemenskoj grupi pružiti važnu polugu protiv njenih zapadnih protivnika, posebno ako, kao što se očekuje, SAD i Izrael ne pošalju kopnene trupe u Jemen, već se oslanjaju isključivo na zračne snage u svojim naporima da zaštite trgovačke rute.

Sve tri vodeće arapske članice Osovine otpora značajno su poboljšale svoje vojne sposobnosti u posljednja dva desetljeća

Hezbollah je bio prva članica Osovine koja je dokazala svoju vojnu moć protiv Izraela. Sukob između grupe sa sjedištem u Libanu i Izraela u ratu 2006. doveo je do neformalnog primirja temeljenog na uzajamnom odvraćanju. Obje su strane shvatile da bi pravi rat nanio ozbiljnu štetu nacionalnoj imovini i rezultirao neprihvatljivim brojem civilnih žrtava na obje strane; od tada su svoje sukobe ograničili na ograničene napade “milo za drago” koji rezultiraju ograničenim žrtvama. Dana 7. oktobra, napadom na Izrael u razmjerima bez presedana i zatim uspjevši odbraniti svoju imovinu do danas, Hamas je također dokazao da je izgradio značajnu vojnu snagu. Sposobnosti Ansar Allaha također se poboljšavaju – nakon što su prisilili Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate da okončaju njihov rat protiv Jemena, u proteklom mjesecu napali su najmanje 100 plovila u Crvenom moru s velikom učinkovitošću. Visoki američki vojni dužnosnik nazvao je ovo “vrlo značajnom širinom napada” koji nije viđen u najmanje “dvije generacije”.

Još ne možemo predvidjeti šta to znači za budućnost, ali ovo je jasno: Hamasovo novo umijeće u napadu na Izrael i odbrani vlastite imovine približava ga kvalitativnim sposobnostima Hezbollaha; a Ansar Allahova dokazana sposobnost u napadima bespilotnim letjelicama i projektilima protiv Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i pomorskog prometa Crvenim morem povećava njegovu vojnu sposobnost.

Stvarnost u nastajanju je da Osovina otpora koja ujedinjuje Iran s pola tuceta velikih i malih arapskih nedržavnih, naoružanih aktera postaje sve jača, i vjerovatno će tako i nastaviti ako problemi koji pokreću partnerstvo ostanu neriješeni, posebno sukob u Palestini i izraelsko-američka agresija, prijetnje ili sankcije arapskim stranama. Bivši američki diplomat u Jemenu dr. Nabeel Khoury, sada viši saradnik u Arapskom centru u Washingtonu, također mi je objasnio u intervjuu da nakon završetka rata u Jemenu, Ansar Allah sada izgleda spreman djelovati na regionalnom nivou.

Ipak, ne biste bili svjesni ovoga ako vaše znanje o regiji dolazi iz glavnih američkih medija. Jer američki mediji u velikoj mjeri slijede američku političku elitu, a i jedni i drugi skloni su ignorirati bliskoistočne stvarnosti koje nisu u skladu sa zapadnim predrasudama o “slabim” Arapima koji samo odgovaraju na upotrebu sile od strane “pravednih” izraelsko-američkih vojski” – uprkos nedavnim događajima u Palestini, Libanu i Jemenu koji su zauvijek razbili takve rasističke vizije.

Sve veća moć, integracija i utjecaj Osovine otpora spadaju među najznačajnije geostrateške događaje na Bliskom istoku u posljednjih pola stoljeća.

Kombinacija državno usidrene arapske militantnosti Hezbollaha (Liban), Hamasa (Palestina) i Ansar Allaha (Jemen) zajedno s iranskim otporom američkim i izraelskim provokacijama najbolje se razumije kroz njihove zajedničke temeljne vrijednosti “otpora” i “prkosa”. Američki mediji i politička klasa, kao i većina Zapada, još uvijek odbijaju vidjeti ili priznati ovo, jer su Izrael, SAD i njihovi arapski saveznici ti kojima se pruža otpor i prkosi. Radije procjenjuju zbivanja u regiji kroz svoju zamišljenu prizmu islamističkog ekstremizma koji je slijepo antiamerički i antiizraelski. I pretpostavljaju da se mogu nositi s bilo kojim bliskoistočnim izazovom putem izraelsko-američkih vojnih napada, sankcija ili prijetnji.

Nije iznenađujuće, rutinski potvrđuju znanstvenici, američki i zapadni mediji uglavnom izvještavaju o Gazi kroz iskrivljene okvire, koji obično odražavaju izraelsku i američku politiku. Stoga bismo trebali očekivati da također izvještavaju o Jemenu i rastućoj Osovini otpora uglavnom kroz zapadnjačke i izraelske strahove od rastućeg iranskog utjecaja. To uključuje nedavno poduzete korake slanja američke armade u regiju i stvaranje radne grupe od 10 zemalja za provođenje zajedničkih patrola u Crvenom moru, tjesnacu Bab al-Mandeb i Adenskom zaljevu, te za pružanje obavještajnih podataka. Time se želi održati protok pomorskog prometa, iako su vodeći svjetski brodari poput danskog AP Moller-Maersk i njemačkog Hapag-Lloyda već preusmjerili svoje brodove na druge rute.

Washington također aktivno razmatra vojne udare protiv Ansar Allaha, iako Osovina otpora i jemenska historija, u skladu s njihovim stavom prkosa, sugeriraju da to ne bi spriječilo buduće napade na brodove.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.