Zašto Izrael želi izbrisati kontekst i historiju rata u Gazi

Dehistorizacija trenutnih dešavanja pomaže Izraelu da provodi genocidnu politiku u Gazi.

Palestinci nose svoje stvari dok bježe iz svojih domova u Al-Jalilu 1948. (Reuters)

Izjava generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Antonija Guterresa od 24. oktobra izazvala je oštru reakciju Izraela. Dok se obraćao Vijeću sigurnosti UN-a, čelnik ove organizacije je kazao da iako najsnažnije osuđuje masakr koji je Hamas počinio 7. oktobra, želi podsjetiti svijet da se on nije desio u vakuumu. Objasnio je da se ne može razdvojiti 56 godina okupacije od našeg odnosa prema tragediji koja se dogodila tog dana.

Izraelska vlada je brzo osudila tu izjavu. Izraelski zvaničnici su zahtijevali Guterresovu ostavku, tvrdeći da on podržava Hamas i opravdava masakr koji je Hamas počinio. Izraelski mediji su se pridružili, tvrdeći, između ostalog, da je čelnik UN-a „pokazao zapanjujući stepen moralnog bankrota“.

Ova reakcija ukazuje na to da bi sada u opticaju mogla biti nova vrsta optužbi o antisemitizmu. Sve do 7. oktobra, Izrael se zalagao da definicija antisemitizma bude proširena tako da uključuje kritikovanje izraelske države i dovođenje u pitanje moralne osnove cionizma. Sada bi objašnjavanje konteksta i historijskog okvira onoga što se događa također mogli biti povod za optužbu za antisemitizam.

Dehistorizacija ovih događaja pomaže Izraelu i vladama na Zapadu u provedbi politika koje su izbjegavali u prošlosti zbog etičkih, taktičkih ili strateških razloga.

Izrael koristi napad od 7. oktobra kao izgovor za provedbu genocidne politike u Pojasu Gaze. To je isto tako i izgovor da Sjedinjene Američke Države pokušaju reafirmirati svoje prisustvo na Bliskom istoku. To je i izgovor da neke evropske države krše i ograničavaju demokratske slobode u ime novog „rata protiv terorizma“.

Historijski konteksti

Ali, postoji nekoliko historijskih konteksta za ovo što se dešava sada u Izraelu-Palestini, a koji se ne mogu ignorisati. Širi historijski kontekst seže do sredine 19. stoljeća, kada je evangeličko kršćanstvo na Zapadu pretvorilo ideju o „povratku Jevreja“ u vjerski milenijski imperativ i zagovaralo uspostavljanje jevrejske države u Palestini u sklopu koraka koji će voditi do uskrsnuća mrtvih, povratka Mesije i kraja vremena.

Teologija je postala politika pred kraj 19. stoljeća i u godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu iz dva razloga.

Prije svega, to je bilo u interesu onih u Velikoj Britaniji koji su željeli rasformirati Osmansko carstvo i pripojiti njegove dijelove Britanskom carstvu. Osim toga, dopalo se britanskoj aristokratiji, i Jevrejima i kršćanima, koji su postali očarani idejom cionizma kao čarobnog lijeka za problem antisemitizma u centralnoj i istočnoj Evropi, koji je proizveo talas jevrejske imigracije u Veliku Britaniju, gdje nisu bili dobrodošli.

Kada su se ova dva interesa spojila, potaknuli su britansku vladu da izda poznatu ili zloglasnu Balfourovu deklaraciju 1917. godine.

Jevrejski mislioci i aktivisti koji su redefinisali judaizam kao nacionalizam nadali su se da će ova definicija zaštititi jevrejske zajednice od egzistencijalne opasnosti u Evropi, tako što će se fokusirati na Palestinu kao željeno mjesto za „ponovno rođenje jevrejske nacije“.

U ovom procesu, kulturni i intelektualni cionistički projekat preobražen je u doseljeničko-kolonijalni, čiji je cilj bio judaizacija historijske Palestine, zanemarujući činjenicu da taj prostor već naseljava starosjedilačka populacija.

Nasuprot tome, palestinsko društvo, dosta pastoralno u to vrijeme i u ranim fazama modernizacije i izgradnje nacionalnog identiteta, proizvelo je vlastiti antikolonijalni pokret. Prva palestinska značajna akcija protiv cionističkog kolonizacijskog projekta došla je s ustankom kod zida Al-Buraq 1929.  i nije prestala od tada.

Još jedan historijski kontekst relevantan za trenutnu krizu je etničko čišćenje Palestine 1948. koje je uključivalo prisilno protjerivanje Palestinca u Pojas Gaze iz sela na čijim ruševinama su neka od izraelskih naselja koja su napadnuta 7. oktobra izgrađena. Ovi protjerani Palestinci bili su dio cifre od 750.000 Palestinaca koji su izgubili dom i postali izbjeglice.

Etničko čišćenje

Svijet je bio svjestan ovog etničkog čišćenja, ali ga nije osudio. Kao rezultat toga, Izrael je nastavio pribjegavati etničkom čišćenju kao dijelu svojih napora da osigura potpunu kontrolu nad historijskom Palestinom na kojoj će ostati što je manje moguće izvornih Palestinaca. To uključuje protjerivanje 300.000 Palestinaca tokom i neposredno nakon rata iz 1967, i protjerivanje više od 600.000 Palestinaca sa Zapadne obale, Jerusalema i Pojasa Gaze od tada.

Važan je i kontekst izraelske okupacije Zapadne obale i Gaze. Tokom proteklih pedeset godina, okupacijske snage su nametnule uporne kolektivne kazne Palestincima na ovim teritorijama, izlažući ih stalnom maltretiranju izraelskih doseljenika i snaga sigurnosti i zatvarajući stotine hiljada njih.

Od izbora trenutne fundamentalističke mesijanske izraelske vlade u novembru 2022, sve ove okrutne politike dostigle su neviđene nivoe. Broj ubijenih, ranjenih i uhapšenih Palestinaca na Zapadnoj obali vrtoglavo je porastao. Povrh toga, politike izraelske vlade prema kršćanskim i muslimanskim svetim mjestima u Jerusalemu postale su još agresivnije.

U konačnici, tu je i historijski kontekst šesnaest godina duge opsade Gaze, u kojoj gotovo polovinu populacije čine djeca. UN je već 2018. upozoravao da će Pojas Gaze postati neprikladan za život ljudi do 2020.

Važno je prisjetiti se da je opsada nametnuta u odgovoru na demokratske izbore na kojima je pobijedio Hamas nakon jednostranog izraelskog povlačenja s ove teritorije. Još je važnije vratiti se u 1990-e, kada je Pojas Gaze okružen bodljikavom žicom i odvojen od okupirane Zapadne obale i Istočnog Jerusalema nakon Sporazuma iz Osla.

Okupacija na druge načine

Izolacija Gaze, ograda oko nje i pojačana judaizacija Zapadne obale su jasan pokazatelj da je Oslo u očima Izraelaca značio okupaciju na druge načine, a ne put do istinskog mira.

Izrael je kontrolisao tačke ulaska i izlaska u geto u Gazi, prateći čak i vrstu hrane koja je ulazila – ponekad je ograničavajući na određeni broj kalorija. Hamas je reagovao na ovu iscrpljujuću opsadu bacanjem raketa na civilna područja u Izraelu.

Izraelska vlada je tvrdila da su ovi napadi motivisani ideološkom željom pokreta da ubija Jevreje – novim oblikom nacizma – zanemarujući kontekst i Nakbe i nehumane i barbarske opsade nametnute dvama milionima ljudi i ugnjetavanje njihovih sunarodnjaka u drugim dijelovima historijske Palestine.

Hamas je, na mnogo načina, bio jedina palestinska grupa koja je obećala osvetiti ili odgovoriti na ove politike. Način na koji je odlučila odgovoriti, međutim, mogao bi dovesti do propasti ove grupe, barem u Pojasu Gaze, i mogao bi također pružiti izgovor za daljnje ugnjetavanje palestinskog naroda.

Budućnost

Brutalnost njihovog napada ne može biti ni na koji način opravdana, ali to ne znači da ne može biti objašnjenja i postavljena u kontekst. Koliko god užasan bio, loša vijest je da ovo nije događaj koji znatno mijenja stvari, uprkos ogromnom gubitku ljudskih života na obe strane. Šta ovo znači za budućnost?

Izrael će ostati država koju je uspostavio doseljeničko-kolonijalni pokret, što će nastaviti utjecati na njegov politički DNK i odrediti njegovu ideološku prirodu. Ovo znači da će, iako se predstavlja kao jedina demokratija na Bliskom istoku, on ostati demokratija samo za svoje jevrejske građane.

Unutrašnja borba unutar Izraela između onoga što se može nazvati državom Judejom – doseljeničkom državom koja želi da Izrael bude više teokratski i rasistički – i državom Izrael – koja želi zadržati status quo – koja je bila glavna preokupacija u Izraelu do 7. oktobra, ponovo će izbiti na površinu. Znaci njenog povratka su zapravo već vidljivi.

Izrael će nastaviti biti aparthejdna država, kako je izjavio veliki broj organizacija za ljudska prava, kako god se bude razvijala situacija u Gazi. Palestinci neće nestati i nastavit će svoju borbu za oslobođenje, a veliki broj civilnih društava stat će uz njih, a njihove vlade će podržavati Izrael i davati mu izuzetni imunitet.

Izlaz ostaje isti: promjena režima u Izraelu koja donosi jednaka prava za sve od rijeke do mora i dozvoljava povratak palestinskih izbjeglica. U suprotnom krug krvoprolića neće stati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama