Gusari, carevi i bliskoistočne sjekire zla

Gledajući SAD kako raspoređuju dva nosača aviona i velike mornaričke udarne snage na Bliski istok kako bi zaprijetio neprijateljima i pomogli Izraelu da posije smrt i uništenje u Palestini, prisjetio sam se priče koju je ispričao sveti Augustin o gusaru kojeg je zarobio Aleksandar Veliki, koji ga je pitao kako se usudio maltretirati more.

“Kako se usuđuješ maltretirati cijeli svijet”, odgovorio mu je gusar pitanjem. “Zato što to radim samo sa malim brodom, zovu me lopovom. Ti, koji to činiš s velikom mornaricom, nazivaš se carem.”

Zaista, nakon dvije decenije imperijalnih američkih ratova koji su maltretirali Bliski istok, administracija predsjednika Joea Bidena ponovno je na djelu, upućujući prijetnje i ultimatume palestinskim i drugim grupama otpora dok štiti svoju klijentsku državu Izrael dok bombardira Gazu i ponovno okupira ostatak Palestine; prokleta bila historija.

Kao da milioni američko-izraelskih ratnih žrtava nisu bili dovoljni, američka administracija sada je entuzijastični saučesnik u izraelskom genocidu nad opkoljenim palestinskim Arapima u Gazi.

SAD propovijeda mir dok propagira rat

Poput drugih imperija, starih i novih, SAD oprezno govori o ljudskim pravima jer pomaže desetkovati ljudske živote. Tvrdi da poštuje ratne zakone, ali nastavlja pružati opravdanja za izraelsko ubistvo hiljada Palestinaca. Dobronamjerno carstvo izražava tugu pri pogledu na jedno mrtvo dojenče, ali osigurava smrtonosno oružje i političko obrazloženje za pokolj hiljada žena i djece. Njegove diplomate propovijedaju mir dok propagiraju rat.

SAD i Izrael decenijama vode asimetrične ratove na Bliskom istoku, gdje pod izgovorom samoodbrane uništavaju bezbrojne zajednice i raseljavaju milione ljudi. Demoniziraju svoje neprijatelje i dehumaniziraju svoje žrtve kako bi opravdali masovnu i nesrazmjernu upotrebu vatrene moći, uzrokujući što više štete i patnje.

Nakon decenija rata, SAD i Izrael razvili su opsežan leksikon novog govora i medijskih vodiča koji ističu “pravednost” njihove stvari i “zlo” njihovih neprijatelja. Tvrde, naprimjer, da su izraelske oružane snage “obučene, imaju zadaću i djeluju kako bi osigurale da palestinski civili ostanu sigurni”, ne obazirući se na bezbrojne palestinske civilne žrtve do sada u Gazi.

Uprkos velikoj razlici između Hamasa i Al-Qaide, širenje straha koje je uslijedilo nakon napada na SAD 11. septembra, koji su prekinuli raspravu i doveli do katastrofalnih neuspjeha u sljedeće dvije decenije, replicirano je kao da se ništa nije promijenilo. Ubrzo je Hamas, izvorni islamistički pokret otpora, obilježen opresivnom okupacijom, počeo biti viđen kao inkarnacija ISIL-a – zao, fanatičan i brutalan – i mora biti uništen po svaku cijenu.

Američki i izraelski narativ su isti; jednako je dosljedan koliko i varljiv. Njihova je borba “u ime civilizacije protiv barbarstva”, “dobra protiv zla” i “s moralnom čistoćom protiv moralnog siromaštva”. Njihova borba je uvijek u samoodbrani, njihovi ratovi uvijek su pravedni, njihove namjere uvijek su plemenite, čak altruističke. Bore se za demokratiju i slobodu protiv totalitarizma i terorizma. Ako su im saveznici teroristi i diktatori, kao što je često slučaj, brzo ih se rebrendira u borce za slobodu i umjerenjake.

Takva bi pravednost bila vrijedna poštovanja samo da je poštena ili istinita.

Američka potraga za đavolom

Američko-izraelska strateška veza, nastala tokom rata i izraelske okupacije 1967, od tada je glavni pokretač nestabilnosti i nasilja u regiji. Kako je SAD na vrhuncu Hladnog rata zamijenio Evropljane kao vodeća imperijalna silu u regiji i postao pokrovitelj Izraela, utro je put imperijalnom kolonijalnom savezu koji okupira i potlačuje i narode Bliskog istoka.

SAD je označio Izrael kao regionalnog policajca u 1960-ima, u 1970-ima mu je bio lider u uticaju na regiju, dobio je stratešku prednost u 1980-ima, a od tada se smatra da je na čelu američkog rata protiv terorizma. Paradoksalno, gotovo svaki put kada je Izrael odbio američku mirovnu inicijativu, bio je nekako nagrađen novim dogovorom s Pentagonom i većom vojnom pomoći, od kojih je zadnja premašila 38 milijardi dolara.

Već decenijama SAD i Izrael zahtijevaju od Arapa da izaberu između dobra i zla i govore im da su “ili sa SAD-om ili protiv nas” dok izazivaju pustoš u regiji. Godine 1958. đavo je bio egipatski panarapski vođa, Gamal Abdel Nasser; 1968. to je postao palestinski gerilski vođa Yasser Arafat; 1978. iranski ajatolah. Kada nijedan od te trojice više nije predstavljala prijetnju, Saddam Hussein pojavio se kao novi đavo. Očekivano, nakon što je Saddam “obuzdan”, Osama bin Laden postao je đavo svih đavola, sve dok se Saddam ponovo nije pojavio kao glavni đavo. A od 2008. Hamas i Hezbollah koje podržava Iran, postali su novi regionalni đavoli koji moraju biti poraženi jednom zauvijek.

Ovo je došlo do punog izražaja u posljednjem ratu u Gazi kada je SAD prošlog mjeseca prerasporedio svoje armade u regiju kako bi zaštitio Izrael od potencijalne regionalne odmazde od grupa kao što je Hezbollah i kako bi mu dozvolio da nastavi genocid nad Palestincima u odgovoru na napade Hamasa.

Prije nego što potraže svog sljedećeg “zlog” neprijatelja na Bliskom istoku i gurnu regiju u još više haosa i nasilja, SAD i Izrael možda će htjeti pogledati unutra, za promjenu, i spasiti nas još jednog užasnog rata.

Deset hiljada mrtvih i deseci hiljada ranjenih Palestinaca poslije, američki državni sekretar Antony Blinken vratio se na Bliski istok u pokušaju da izraelske ratne zločine pretvori u diplomatske i strateške uspjehe. Očekujte da će savremeni imperijalni izaslanik prisiliti arapske režime da se pridruže novom Pax Americanu koji se vrti oko kolonijalnog Izraela.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.