Vrijeme je da SAD uzme u obzir Hamasov opstanak u Gazi

Sedam sedmica rata i primirje su pokazali da Izrael nije ni blizu ostvarenja svog cilja da eliminiše Hamas.

Ostaci sjedišta palestinskog parlamenta koji su uništile izraelske snage u Gazi, kako je izgledao 25. novembra 2023. (Abed Sabah/Reuters)

Sporazum o četverodnevnom primirju se, izgleda, poštuje, a pregovara se i o mogućnosti produženja. Posrednici su nagovijestili da bi se sporazum mogao nastaviti još nekoliko dana po istom principu.

Iako su uvjeti primirja slični onima koje su predlagali katarski posrednici tokom proteklih sedmica, izraelska ratna vlada je insistirala da je primirje rezultat vojnog pritiska koji je Izrael izvršio na Hamas. Ali, prije samo nekoliko sedmica, vlada je obećavala da će osloboditi svoje taoce silom.

Pristajanjem na uvjete oslobađanja, Izrael je pokazao da zapravo može pregovarati s Hamasom, prešutno priznajući da nije ništa bliže uništenju ove grupe koja je, doslovno, otišla u podzemlje. Ako ništa drugo, razorivši Gazu u ovako velikoj mjeri, a s njome i institucije Hamasovog upravljanja, izraelski postupci su ovu grupu učinili samo još neuhvatljivijom.

To je jasno pokazala opsada i upad u bolnicu Al-Shifa u Gazi, koji nije uspio dati uvjerljive dokaze da je tamo postojao Hamasov komandni centar, kako je tvrdila izraelska vojska. Umjesto tog, operacija protiv pomenute bolnice, koja je bila u najmanju ruku razočaravajuća, pojačala je sve veći skepticizam da Izrael, uz podršku Amerike, može iskorijeniti Hamas iz Gaze.

Vrijeme je da ovu stvarnost priznaju oni koji imaju moć u Washingtonu. Bidenova administracija mora odustati od nerealistične izraelske retorike o „stajanju u kraj Hamasu“ i prihvatiti realitističnije političko rješenje koje uzima u obzir i opstanak ovog pokreta.

Raste broj poginulih, javnost mijenja mišljenje

Dokaz izraelske manjkave misije može se pronaći u ratnim krvavim dividendama. Izraelski zračni i kopneni napad, koji će, kako je obećao ministar odbrane Yoav Gallant, izbrisati Hamas „s lica zemlje“, do sada nije uspio zaustaviti napade iz zasjede na izraelske položaje kao ni gotovo svakodnevnu salvu raketa na izraelske gradove.

Rat, koji je sada ušao u sedmu sedmicu, ubio je više od 14.800 Palestinaca, među kojima je i blizu 6.100 djece, sravnio stambene četvrti i izbjegličke kampove, i raselio više od milion ljudi širom opkoljenog Pojasa Gaze.

Vojni analitičari su tvrdili da će velika kampanja bombardovanja „omekšati“ Hamasove položaje uoči izraelske kopnene invazije, ograničavajući sposobnost ove grupe da vodi urbani rat u gusto izgrađenoj enklavi. Ali, tokom proteklih sedmica, pojedini američki zvaničnici, ponavljajući izvještaje iz izraelskih medija, počeli su priznavati da izraelsko neumorno bombardovanje nije uspjelo neutralizirati Hamasove borbene sposobnosti.

Izgeda da je i tolerancija za izraelske postupke također u padu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je 10. novembra postao prvi čelnik iz grupe zemalja G7 koji je pozvao na prekid vatre. Premijeri Španije i Belgije su 24. novembra kritikovali izraelsko „neselektivno ubijanje nedužnih civila“ i uništavanje „društva u Gazi“. Pedro Sanchez, španski premijer, čak je obećao i da će jednostrano priznati palestinsku državnost.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Bidenova administracija možda stoji uz Izrael kao svog saveznika, ali javnost brzo mijenja mišljenje u korist trajnog prekida vatre. Širom države održane su masovne demonstracije kojima se poziva na prekid vatre, a nekoliko velikih američkih gradova, uključujući Atlantu, Detroit i Seattle, usvojilo je rezolucije ponavljajući ovaj poziv.

Nedavna anketa je pokazala da samo 32 posto Amerikanaca vjeruje da bi njihova država „trebala podržati Izrael“ u njegovom ratu protiv Gaze. Američkom predsjedniku Joeu Bidenu, koji je ostavio malu distancu između svog stava o ratu i načina na koji ga Izrael vodi, već je opala popularnost na anketama.

Pritisak javnosti je potaknuo ne samo Washington da lobira za razmjenu talaca, nego i izraelsku vladu da je prihvati. Pored negativne reakcije porodica talaca koje drži Hamas s kojom se suočio premijer Benjamin Netanyahu, izvještaji ukazuju na to da su i izraelske sigurnosne službe i vojska izvršili pritisak na premijera.

Iako su Netanyahu, Gallant i bivši ministar odbrane Benny Gantz, koji su članovi trenutne ratne vlade, svi izjavili da će se rat protiv Hamasa nastaviti, pritisak javnosti bi ih mogao natjerati da odustanu od te namjere.

Ovaj sukob već uzima veliki danak izraelskoj ekonomiji, koja gubi više od četvrtine milijarde dolara dnevno. Očekuje se da će se smanjiti za 1,5 posto u 2024, s obzirom da su borbe poremetile zračni i prijevoz tereta, a nedavna krađa broda povezanog s Izraelom mogla bi ugroziti i pomorski transport.

Zatim, tu su deseci hiljada Izraelaca koji su raseljeni iz predjela duž granice Gaze i Libana. Osim tog, sve porodice talaca pozivaju na to da svi taoci budu oslobođeni. Trenutno primirje je pokazalo da Izraelci koje drže kao zarobljenike mogu biti oslobođeni bez ijednog ispaljenog metka. To bi moglo pomoći da se promijeni mišljenje izraelske javnosti, koja je do sada većinski podržavala rat, a koja bi sada mogla biti za primirje.

Neki izraelski analitičari već primjećuju promjenu u korist produženja primirja. Zaista, ukoliko bi se nastavili kretati putem pregovora, to bi ograničilo sve veće ekonomske gubitke države i zaštitilo živote zarobljenika i vojnika. Izraelska vojska je priznala da je od početka kopnene invazije poginulo 70 vojnika.

Put ka prekidu vatre

Još jedan problem sa insistiranjem izraleske vlade na nastavku rata je to što nije predstavila završetak koji je prihvatljiv njenim saveznicima, uključujući i SAD.

Osim cilja da „izbrišu“ Hamas iz Gaze, izraelski zvaničnici također su naznačili da žele protjerati palestinsku populaciju na Sinajski poluotok u Egiptu.

Pritisak arapskih saveznika brzo je ugasio američku podršku za ovu ideju kao i za izraelske planove preuzimanja neograničene „odgovornosti za sigurnost“ u Gazi. Alternativu Bidenove administracije – da Palestinska samouprava sa sjedištem u Ramallahu preuzme kontrolu nad enklavom – odbacili su i Izrael i Hamas, koji bi, u odsustvu izraelske ponovne okupacije, ostao jedini posrednik u Gazi.

Umjesto da to prizna, SAD tvrdoglavo odbija uključiti bilo kakve prijedloge politike koji uzimaju u obzir opstanak Hamasa. U tom dobrovoljnom sljepilu, Washingtonu su se pridružili brojni stručnjaci koji nastavljaju iznositi prijedloge „rješenja“ koji pretpostavljaju da će Hamas biti uništen. Ali, s obzirom da još svježe sjećanje na Afganistan, američki kreatori politika dobro znaju da je iskorijeniti domaći pokret otpora, u krajnjoj liniji, nemoguće.

Realnije bi bilo graditi na primjeru trenutnog sporazuma o razmjeni talaca, koji je pokazao da i Izrael i Hamas imaju političku volju da pregovaraju. Sarađujući s posrednicima Katarom i Egiptom, SAD može pomoći da se konverzacija u vezi Gaze pomjeri sa katastrofalne retorike „s nama ili protiv nas“ koja je opisivala američki rat protiv terorizma u pregovore o dugoročnom prekidu vatre, onom koji bi trebao biti dogovoren kroz Hamasovo političko vodstvo u egzilu.

Postoji presedan za ovo. Sjetimo se da je, u decembru 2012, Izrael dozvolio tadašnjem čelniku Hamasa Khaledu Meshaalu da se vrati u Gazu u okviru primirja nakon osmodnevnog rata te godine. To hoće li trenutni čelnik u egzilu Ismail Haniyeh moći ublažiti stav svog kolege iz Gaze, Yahye Sinwara, za koga mnogi vjeruju da je osmislio napade od 7. oktobra, zavisit će od Heniyehove sposobnosti da osigura međunarodnu pomoć i sredstva za obnovu.

Jednako će važna biti američka posvećenost obuzdavanju izraelskih ekstremističkih politika, uključujući i opsadu Gaze i podršku doseljeničkom nasilju na okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalemu. Jednom kada se dogodi takva deeskalacija, bit će ključno da međunarodna zajednica održi svoju posvećenost obnovi i razvoju Gaze, što će ublažiti teške uvjete koji su doprinijeli tome da se dese napadi od 7. oktobra.

Bez sumnje, nijedna vizija za mirnu budućnost ne može podnijeti ubistvo civila. Ali, da bi se pronašao izlaz iz trenutne krize, potrebno je uzeti u obzir stvarnost koju je ogolilo prvih sedam sedmica ovog rata: Ne postoji način da se Hamas izbriše „s lica zemlje“ a da se pritom ne odnese i ogroman broj palestinskih i izraelskih života.

Ako je potrebna maštovitost da se zamisli Hamasov dugoročni opstanak, rizici jednostavnog izbjegavanja te misli još su teže zamislivi. Iako to nije široko rasprostranjeno mišljenje u Izraelu trenutno, neki Izraelci, kao što je bivši savjetnik u vladi i profesor na Univerzitetu Bar-Ilan Menachem Klein, prihvataju tu ideju. Govoreći za Al Jazeeru nakon što su prvi izraelski taoci oslobođeni, Klein je priznao da je „nemoguće potpuno uništiti Hamas silom“. Put naprijed, smatra on, treba uključivati ovu grupu u obnovljenim pregovorima u vezi palestinske države.

S obzirom na ogromnu patnju naroda Gaze, sve veći međunarodni i domaći pritisak da se ona okonča i još prisutni izgledi za širi regionalni sukob, SAD više ne može insistirati da je eliminacija Hamasa jedini put do okončanja ovog rata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera