Vučićev orden Grenellu, ‘novom američkom državnom sekretaru’

Ponovo je bivši američki izaslanik za Kosovo Richard Grenell boravio u Beogradu. Ovaj put kako bi dobio orden koji mu je lično uručio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Bio je to i povod za seriju (polu)zvaničnih mišljenja kako je to još jedan korak u talasu srpsko-američkih otopljavanja sa najrazličitijim tumačenjima. Dok Vučić tvrdi da je Grenell odlikovan zbog “doprinosa napretku Srbije”, mnogi analitičari iz njegovog okruženja idu korak dalje, pa upravo Grenella – istina, bez ikakve elaboracije – već sada vide kao budućeg državnog sekretara, odnosno šefa State Departmenta, bez obzira na činjenicu što tek počinje potpuno neizvjesna predizborna godina u SAD-u, u kojoj kandidati najprije moraju dobiti nominacije u okviru vlastite stranke.

Ali, i bez ovakvih “anticipacija”, na korist Srbije, nema te propagandne mašinerije koja bi ugrozila sveprisutnu putinofiliju srpskog naciona bez obzira na sve vidljiviju “grenelizaciju” Srbije kojom bi službeni – kao i onaj neslužbeni – Beograd gotovo plebiscitarno burno pozdravio povratak trumpizma u Bijelu kuću već narednog 4. novembra. Glas Amerike (VoA) na srpskom jeziku povodom uručenja Ordena srpske zastave prvog reda američkom diplomati podsjetio kako je riječ o bivšem funkcioneru republikanske američke administracije i bliskom saradniku bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, koji je “odlikovan za zasluge u razvijanju odnosa između Srbije i SAD-a”. VoA podsjeća da je Grenell bio jedan od posrednika u ekonomskom sporazumu Kosova i Srbije, koji “nije imao značajnijih učinaka”.

‘Richard Grenell ništa ne radi besplatno’

Dodjela visokog priznanja Srbije, prema mišljenju ovog medija, posljedica je činjenice da je Grenell čest gost zvaničnika Albanije i Srbije, kritičar premijera Kosova Albina Kurtija, ali i neko ko istovremeno iskazuje razumijevanje za pristup Srbije dijalogu sa Kosovom. Grenell je još prije tri godine slično odlikovanje dobio od kosovskih Albanaca te ga ništa ne košta da još jednom ponovi političku floskulu kako je jedino rješenje kosovskog pitanja u dijalogu Kosova i Srbije. “Primio sam slično odlikovanje na Kosovu prije tri godine, tako da sam zaista počastvovan što imam i ovo odlikovanje i mislim da sam jedina osoba koja je primila najviše odlikovanje i sa Kosova, i iz Srbije”, rekao je.

S druge strane, Aleksandar Vučić nije spominjao da je Grenell odavno tek običan građanin SAD-a, niti je spominjao predstojeće predsjedničke izbore u toj zemlji, a još manje mogućnost da u slučaju pobjede Trumpa upravo Grenell, kao njegov bliski saradnik, može postati državni sekretar. Za srbijanskog predsjednika Grenell je pokazao “oštrinu i diplomatsko umeće da čuje argumente druge strane i kada se sa njima ne slaže”. Vučić je, svjestan kako njegova odluka neće obradovati mnoge njegove sljedbenike, izjavio kako je bivši šef svih tajnih službi SAD-a “demonstrirao ono što ne vidimo često u međunarodnoj zajednici, a to je objektivnost, intelektualno i političko poštenje i doslednost karaktera”.

O dosljednosti ordenodavca i ordenoprimatelja i samim kontroverzama vezanim za njihove likove i djela moglo bi se raspredati i naširoko i nadugačko, a sve postaje mnogo jasnije još od onog trenutka kada je Vučić, upitan da li srbijanska vlada plaća Grenella za lobiranje u korist Srbije, odgovorio da ne zna, ali i kako vjeruje da je riječ o obmani, ne ulazeći u detalje ko tu koga i kako obmanjuje. Sama odluka da će i Grenell biti među ovogodišnjim laureatima, naravno, iznova je pokrenula pitanje po kojem kriteriju se priznanja dodjeljuju? Po već ustaljenom običaju, najžustrija rasprava razvila se na društvenim mrežama, na kojima jedni tvrde kako predsjednik nagrađuje svoje drugare, dok drugi podsjećaju kako je Grenell poznat po tome da ništa ne radi besplatno i da ga je Srbija poprilično platila za lobiranje.

Ko se još sjeća Vašingtonskog sporazuma?

Nema tu ničeg čudnog, jer se, kao i sve ostalo u Srbiji, i ordenje dodjeljuje zbog političkog marketinga. Tako direktor Centra za praktičnu politiku Dragan Popović podsjeća na još jedan paradoks Grenellovog “ordenovanja”, koji je jasna poruka njegovom gazdi Trumpu. Upravo on predstavlja populističku politiku “koja je u velikoj mjeri bila kontroverzna u demokratskom delu sveta, ali je ovde dočekana sa radošću”.

Vidljivo je to i na najdemokratskijoj platformi, neki bi rekli i jedinoj u Srbiji, onoj internetskoj, gdje je broj onih za i onih protiv gotovo podjednak. Za razliku od onih koji podržavaju sve što stiže iz Vučićeve propagandne kuhinje, pa i odlikovanje Grenella, ne mreži X mogu se naći brojne poruke otvorenog protivljenja takvim potezima. Spominje se i taj najveći doprinos Grenella, koji je fakat priveo Vučića i Avdullaha Hotija, tadašnjeg premijera Kosova, u Bijelu kuću i privolio ih da, uz slikanje sa Trumpom, njegovim poklonjenim penkalima potpišu dvije verzije Vašingtonskog sporazuma, po kojem su Gazivode “predate Kosovu”, ali ovo važno jezero za obje strane na kraju ipak nije dobilo ime po Trumpu, kako je u to vrijeme najavljivano iz Prištine.

Premalo su se balkanski hroničari i komentatori u svijetu bavili dokumentima potpisanim u Bijeloj kući. Uglavnom je istican njihov značaj u ekonomskoj normalizaciji odnosa Kosova i Srbije, ali je i to utihnulo već sa odlaskom Trumpa sa liderske pozicije u SAD-u. Ali, od sporazuma je ostalo nešto što baš i nema direktne veze ni sa Srbijom, ni sa Kosovom, odnosno ekonomskom normalizacijom, ali ima veze sa američkim interesima na Bliskom istoku. U verziji sporazuma koju je potpisao Hoti piše da se Kosovo i Izrael slažu da se “međusobno priznaju”, dok u verziji koju je potpisao Vučić piše da će Srbija, kao prva evropska zemlja, preseliti svoju ambasadu u Jerusalim već do 21. jula sljedeće godine, što je, suprotno svim rezolucijama Ujedinjenih nacija, Washington uradio godinu dana ranije. Izrael je ubrzo poslušao Trumpa i priznao Kosovo, dok Srbija ni do danas nije premjestila ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, iako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu promptno zahvalio predsjedniku Srbije na odluci da “prizna Jerusalem za glavni grad Izraela”.

Još jedna ‘pogrešna politička procjena’

Ali, čemu ovaj podsjetnik na minule događaje dok “svijet opet gori”, s epicentrom na Bliskom istoku, zapitaće se čitalac ovih redaka uglavnom navijački opredijeljen, pa čak i ravnodušan prema zlehudoj sudbini palestinskih ljudi i djece u Gazi. Ako nije barem djelimično ukazao na besmisao bizarnih poteza kao što je odlikovanje Grenella u Beogradu, a prije toga i u Prištini, sa idejom da se nešto ušićari u političkim unutrašnjim borbama, onda jeste čist promašaj. Ali, zar ratovanja u Evropi (na Balkanu i Ukrajini) ili Bliskom istoku sa etničkim “čišćenjima” i genocidima kao njihovim neminovnim posljedicama nisu dovoljan dokaz kako svijet usred tehnoloških revolucija nije pronašao modus operandi vlastitog opstanka?

Šta je, u tom smislu, Srbiji onomad donijelo ulagivanje Billu Clintonu kada je njegova supruga Hillary poželjela ući u Bijelu kuću, ili kada je – Srbija, a ne Hillary – stala na stranu obnove mandata Trumpa. Ništa. Pogrešna politička procjena. Kao što bi se moglo desiti i sa odlikovanjem Grenella iz lukrativnih razloga. Makar on na kraju i postao šef State Departmenta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.