Proširuje li Nasrallahov govor opseg rata ili ga sužava?

Nakon dugog čekanja, generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah održao je prvi govor od izbijanja rata ”Potop Al-Aksa”. Čekalo se na taj trenutak kako bi se pokušali nazrijeti budući planovi libanske stranke što se tiče nivoa njenog učešća u bitci, što je ostalo nedorečeno i pomalo dvosmisleno čak i nakon što je taj govor održan.

U jutarnjim satima u nedjelju, odnosno dan nakon izbijanja operacije “Potop Al-Aksa”, 8. oktobra, Hezbollah je najavio prvo učešće u bitci. Pokazao je to kroz bombardiranje okupiranih Farmi Shebaa, što je nazvao “porukom solidarnosti“ s palestinskim otporom u Gazi. Okupatorske snage su odgovorile, a stranka je na njihov odgovor uzvratio uzastopnim napadima, koji su preokrenuli dešavanja i doveli do serije bombardiranja i granatiranja. Počeli su uzajamni napadi na položaje, premda je većina ovih sukoba ostala u okviru ranijih pravila borbe i odvijala se u selima i pograničnim područjima.

Govor koji se očekivao sedmicama

Tri sedmice od početka rata, u koji je Hezbollah bio relativno uključen, uslijedilo je saopćenje da je više od 50 njihovih boraca izgubilo živote, pored civilnih žrtava koje su poginule od posljedica “izraelskog” bombardiranja. Prvog 1. novembra, nakon 23 dana sukoba, Hezbollah je objavio gubitke koje je nanio izraelskoj strani. Libanska grupa je navela da je ubila i ranila 120 izraelskih vojnika, uništila devet tenkova, oborila dron, uništila dva transportera i dva vozila marke Hummer. Prema Hezbollahovim izvorima, grupa je izvršila napade na 105 vojnih lokacija, uništila je 69 komunikacijskih sistema, 33 radara, 140 nadzornih kamera i 17 sistema za ometanje.

Pored ovog “promišljenog” sukoba Hezbollaha, u ratu su zabilježene i jasne poruke drugih strana povezanih s Iranom, koje su gađale američke vojne baze i položaje u Iraku i istočnoj Siriji. Među njima su i napadi Husa iz Jemena, koji su preuzeli odgovornost za ispaljivanje raketa i lansiranje bespilotnih letjelica prema Izraelu. Ovo bi se moglo razumjeti kao želja Hezbollaha da izbjegne direktnu i širu konfrontaciju s okupacijom, da podijeli dio napora na ostale strane u osovini otpora i da pošalje poruku Sjedinjenim Američkim Državama, koje su došle u regiju s nosačima aviona kako bi odvratile Iran i snage koje se dovode u vezu s njim od ulaska u rat.

Imajući u vidu da se kasnilo s pojavljivanjem generalnog sekretara Hezbollaha u medijima, uprkos složenim dešavanjima na terenu, teškoj humanitarnoj situaciji i činjenici da je okupatorska država počinila nekoliko masakra u Gazi, pojavila su se različita očekivanja u vezi s Nasrallahovim prvim obraćanjem. Govor je najavljen gotovo sedmicu ranije, a prethodila mu je svojevrsna nezvanična kampanja vizualnog oglašavanja, koju su provodili aktivisti i sajtova bliskih ovoj libanskoj stranci. Pojedini su smatrali da bi ovo odgađanje trebalo donijeti nešto novo, konkretno najavu da će se proširiti stepen uključenosti u rat. Ipak, većina tih očekivanja bila je usmjerena na to da će Nasrallah ponovo potvrditi stav solidarnosti i povući opće crte kada je u pitanju stav ove stranke o daljem toku rata i njegovim mogućim scenarijima.

Hezbollah je, zapravo, bio uključen u rat

Kao i obično, generalni sekretar Hezbollaha odužio je govor, a u najvećoj mjeri se fokusirao na opisivanje trenutnog rata, njegove uzroke, manifestacije i posljedice, da bi na kraju rezimirao stav svoje stranke o sukobu, a naročito u budućim perspektivama. Glavna ideja govora bila je stavljanje akcenta na to da je to “palestinska” bitka koju su planirale i izvele Brigade Al-Qassam, vojni ogranak pokreta Hamas, te kako “Hezbollah nije bio upoznat s tim ranije”. Libanska stranka je naglasila da izražava podršku palestinskom otporu u tome. U posljednjim minutama govora, Nasrallah je odgovorio na glavno pitanje o kojem su svi razmišljali: ”Hoće li Hezbollah ući u rat?” Njegov odgovor je bio kratak i direktan: Hezbollah je, zapravo, bio uključen u rat od njegovog drugog dana, i nije izvan njega. Podsjetio je na ono što je njegova stranka pružila na vojnom planu, na rezultate sukoba na njihovoj strani, kao i na strani okupacijskih snaga.

Osoba koja odlučuje o ”sjevernom frontu” protiv okupatorskih snaga izjavila je: Rat se u osnovi vodi u Gazi, a front koji je stranka otvorila je “front podrške i solidarnosti”. Tako je bilo barem do trenutka tog govora. Precizirao je dva glavna cilja na kojima treba raditi: dostavljanje pomoći Gazi i pobjeda otpora na kraju rata, konkretno Hamasa. Međutim, najvažnija tačka govora, koju su svi iščekivali, bile su, kako bi se to moglo nazvati, crvene linije ove stranke.

Prelazak tih linija predstavljao bi direktan razlog da stranka proširi učešće u ratu, a možda bi se situacija razvijala prema totalnom ratu u regiji. U tom slučaju bi se, pored palestinskog otpora i Hezbollaha, uključile i druge strane iz Sirije, Iraka, Jemena, a možda i sam Iran. Vođa Hezbollaha je spomenuo dva ključna pitanja koja će utjecati na ova dešavanja, a to su izraelski napad na Liban i razvoj situacije u Gazi.

Izrael ‘shvatio’ da su isključeni katastrofalni scenariji

Analizirajući poruke iz njegovog obraćanja, može se reći da generalni sekretar stranke nije najavio da će proširiti učešće Hezbollaha u ratu, ali nije u potpunosti ni odbacio tu mogućnost. Ostavio je to kao jednu od opcija u budućnosti, zavisno od razvoja događaja, “uz svu jasnoću, transparentnost i dvosmislenost” koju je izrazio u isto vrijeme. Dakle, vođa Hezbollaha ostavlja trenutne stvari onakvim kakve jesu, dakle situaciju u kojoj dolazi do okršaja ili okupiranost aktivnostima na sjevernom frontu, uz nagovještaj da postoji mogućnost da se ta situacija promijeni u budućnosti ako dođe do šireg izraelskog napada na Liban ili ukoliko razvoj događaja u Gazi to bude zahtijevao.

U tom kontekstu, čak i ako je obraćenje bilo u skladu s onim što se očekivalo i spominjalo u brojnim naslovima, detalji i formulacije su doveli do neke vrste razočaranja među mnogima. Smatrali su da je samo odgađanje obraćanja dovoljan pokazatelj da se može očekivati više od onoga što je rečeno. S druge strane, tokom govora je stavljen akcenat na sadašnji stav čvrst po pitanju pravila vođenja sukoba u dogledno vrijeme, dok su u isto vrijeme implicira da su smanjene opcije stranke u budućnosti kada je u pitanju mogućnost proširenja sukoba s okupacijom.

Stoga, uprkos dvosmislenosti koja se može naslutiti u govoru i činjenici da ostaje otvorena mogućnost da se promijeni situacija na sjevernom frontu, izraelsko tumačenje je najvećim dijelom rezultiralo osjećajem sigurnosti u vezi s trenutnom situacijom, jer su isključeni katastrofalni scenariji. Ovo možda objašnjava zbog čega su pojačana izraelska bombardiranja Gaze i napadi na škole i bolnice, što, s jedne strane, govori o tome kako je protumačen ovaj govor, dok, s druge strane, predstavlja pokušaj da se nanese veća sramota Hazbollahu.

Vrata za sveobuhvatni rat u regiji su odškrinuta

Najvažnije od svega, sve ranije spomenuto ide u prilog procjeni govora. Ipak, to nije jedina, pa čak ni najvažnija odrednica stava stranke. Jedna od najvažnijih odrednica Hezbollahove reakcije na trenutni rat je ta da je izgubio faktor iznenađenja u suočavanju s okupacijom. Suprotno tome, Gaza je preuzela inicijativu 7. oktobra, što je ključna razlika u vojnoj konfrontaciji ove vrste. Prema tome, nije se očekivalo da će Nasrallah u govoru proglasiti sveobuhvatni ili rat širih razmjera, pa zbog toga i dalje ostaje mogućnost manevriranja i obmane u sadržaju i stilu govora, što pojedini izraelski krugovi nisu isključili. Odnosno da Nasrallah namjerno koristi običan govor, koji ne sugerira skoru eskalaciju, dok postoji drugačija odluka, na čiju se provedbu čeka.

Može se zaključiti da govor generalnog sekretara Hezbollaha nije otvorio vrata za sveobuhvatni rat u regiji, ali ih nije ni zatvorio, već ih je ostavio odškrinutim, prebacujući lopticu u teren okupacije i američke administracije. Može se očekivati da će se tempo djelovanja stranke nastaviti te da će se povećavati paralelno s pogoršavanjem situacije u Gazi. Na taj način će zadržati mogućnosti za širenje fronta i potpuno uključivanje u rat. Štaviše, ta mogućnost će sve više rasti što rat u Gazi bude duže trajao te kako se budu povećavali ljudski gubici i pogoršavala humanitarna situacija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.